Postoje djela moderne arhitekture koja su se osamostalila kao ikonički znakovi. Eiffelova čudnovata skalamerija prošla je dug put od atrakcije svjetske izložbe do zdanja od šibica koja bi tijekom vojnog roka lijepili čamotni vojnici. Brooklynski most putovao je od East Rivera do Brača da bi na žvakama Favorita Nerežišće simbolizirao Ameriku. Sydneyjska opera odavno više nije samo opera - postala je simbol čitavog kontinenta i njegovih propupalih ambicija.
Postoje - ukratko - zdanja moderne arhitekture koja su postala amblematska, postala su simboli, poprimila golemi afektivni teret. Koja su se ljudima - kako se kaže - "urezala pod kožu". No, među svima njima postoji jedno zdanje moderne arhitekture kod kojeg "urezati se pod kožu" uopće nije metafora, nego...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....