TIHA EUTANAZIJA Uz ovjerenu izjavu liječnici vas neće smjeti oživljavati

Ne želite li da vas liječnici oživljavaju dok ste u stanju u kojem ne možete odlučivati za sebe, da vas stavljaju na respirator ili hrane sondom te vam tako produljavaju život, morate o tome odlučiti sada, dok ste pri zdravoj svijesti, te o tome sastaviti izjavu kod javnog bilježnika, koja će za liječnike biti obvezujuća. Kopiju takve isprave javni će bilježnik poslati nadležnom centru za socijalnu skrb, a drugu kopiju pacijent treba nositi sa sobom.

Dio Obiteljskog zakona

Takvu mogućnost i u Hrvatsku uvodi novi Obiteljski zakon, koji stupa na snagu 1. studenoga, a dodatno je razrađena Pravilnikom koji je jučer upućen u javnu raspravu.

Takva isprava, koja se u Obiteljskom zakonu zove anticipirana naredba, a poznatija je pod engleskim nazivom “living will”, novina je u Hrvatskoj, a najdulju tradiciju ima u SAD-u. Prvi je put u Hrvatsku uvedena Obiteljskim zakonom iz 2014. godine, no taj je zakon na snazi bio vrlo kratko (od rujna 2014. do siječnja 2015., kad ga je suspendirao Ustavni sud). U tom periodu, prema saznanjima Ministarstva socijalne politike, anticipiranih naredbi nije bilo, što se prije svega tumači činjenicom da se o toj mogućnosti jako malo govorilo te velik broj građana za nju nije ni znao.

Osim u slučaju liječenja, anticipirana se naredba može dati u još dva slučaja: osoba može unaprijed odlučiti koga želi za svog skrbnika ako izgubi poslovnu sposobnost i ne može se brinuti za sebe, a roditelji mogu unaprijed navesti osobu za koju žele da se skrbi o njihovu djetetu u slučaju njihove smrti.

Žele li to učiniti, prema Pravilniku, trebaju otići k javnom bilježniku i tamo izjaviti svoju želju u pismenom obliku. Kopiju anticipirane naredbe javni je bilježnik dužan dostaviti centru za socijalnu skrb, a svaki centar dužan je voditi evidenciju svih anticipiranih naredbi. Anticipirana naredba u svakom se trenutku može izmijeniti ili povući na isti način na koji je i izdana, kod javnog bilježnika. Naredbu osoba može dati samo za sebe (ne i za dijete!), i to za slučaj da u budućnosti ne može sam davati liječniku upute - ako je u komi ili nesvijesti, teško ozlijeđena, dementna ili u terminalnoj fazi bolesti.

Nedostaje popis zahvata

Od zdravstvenih zahvata koje može odbiti ili zatražiti, Obiteljski zakon navodi sterilizaciju, doniranje tkiva i organa te mjere za održavanje na životu. Koje su to mjere, nije dodatno propisano, no ne odnosi se samo na isključivanje aparata u slučaju moždane smrti (što se i danas provodi po hrvatskim bolnicama, u dogovoru s obiteljima), nego na zahvate koji bi do te faze mogli dovesti.Liječnici, kažu u Hrvatskoj liječničkoj komori, nisu bili uključeni u definiranje anticipiranih naredbi.

- Liječnici će se i nadalje u obavljanju profesije rukovoditi poštovanjem ljudskog života, uz uvažavanje odredbi važećih propisa te Kodeksa medicinske etike - kaže dr. Krešimir Luetić, prvi dopredsjednik HLK.Odredbe Obiteljskog zakona, nastavlja, ne propisuju izravno način postupanja liječnika, nego se to očekuje u novom Zakonu o liječništvu i Zakonu o pravima pacijenata, u čijem donošenju HLK svakako planira sudjelovati.

Prijetnja tužbama

- Radi otklanjanja svih nejasnoća i nedoumica u postupanju zdravstvenih radnika, potrebno je posebnim propisima izrijekom sve regulirati pri razradi instituta kao što je anticipirana naredba - kaže dr. Luetić.

Obiteljski zakon ne predviđa kazne za liječnike koji se ne budu pridržavali anticipiranih naredbi te će, primjerice, oživljavati pacijenta koji je izričito naglasio da to ne želi. Međutim, u tom će slučaju, predviđa odvjetnik Josip Mađarić, riskirati sudsku tužbu.

- Tu se radi o dvojbi: je li važnije spašavati ljudske živote, što je vrhunska liječnička, a šire i kršćanska vrijednost, ili je važnije poštovati volju pacijenta da upravlja svojim životom i, u konačnici, smrću. Sudska praksa sve više cijeni pravo pacijenta - kaže. Ističe da Hrvatska u tom području nema sudsku praksu - najbliže su anticipiranim naredbama izričite upute Jehovinih svjedoka da ne primaju transfuziju, a sa sobom obično nose takvu pisanu naredbu. No nije mu poznato da je koji takav slučaj završio na sudu.

- U Europi je najpoznatija presuda iz francuskog Montpelliera, kojok je osuđen liječnik za izvođenje zahvata koji pacijent izričito nije želio, iako je taj zahvat poboljšao kvalitetu života pacijenta. Dosuđena je naknada bila simbolična, ali sud je poslao poruku - kaže. Kad bi se hrvatski liječnik oglušio o anticipiranu naredbu te bi spasio pacijentov život, ali bi on ostao nesposoban za samostalan život, pacijent ili njegovi bližnji imali bi pravo na tužbu za naknadu štete.

- Iznosi znaju biti jako visoki, američki liječnici strašno paze da ne povrijede living will, iako ih to često dovodi u etičke dileme - kaže odvjetnik.