POVRATNIK KOJI NAM NE TREBA

TJERANJE MOZGOVA Mladi znanstvenik je svjetska klasa, govori tri jezika, ali za IV. gimnaziju nije dovoljno dobar!?

Branimir Lukić doktorirao je u Lausannei, usavršio se u Parizu, a kad je htio svoje znanje, i to na stranom jeziku, prenijeti učenicima, u Zagrebu su ga zaobišli i zaposlili drugog
 Sandra Šimunović / CROPIX

ZAGREB - Iako je doktorirao fiziku na jednoj od najprestižnijih znanstvenih institucija u Švicarskoj te govori tri jezika, Branimir Lukić (33) nije “dovoljno dobar” da bi u IV. gimnaziji dobio posao na puno radno vrijeme.

U spomenutoj gimnaziji Lukić predaje fiziku na njemačkom jeziku, ali sa 40 posto satnice, a kada se prije nekoliko mjeseci ukazala prilika za puno radno vrijeme, umjesto njega primljen je drugi kandidat.

Od Lausanne do Požege

- Nakon diplome fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, želio sam se baviti znanošću. Kao i mnogi kolege iz moje generacije, otišao sam u inozemstvo, a pet godina sam radio doktorat na Švicarskom politehničkom institutu (EPFL) u Lausannei. Radio sam u vrhunskom znanstvenom okruženju, bili smo dobro financirani, a imali smo i dobre rezultate - ispričao je Branimir Lukić koji je nakon doktorata na EPFL-u svoje usavršavanje nastavio na Medicinskom fakultetu Necker u Parizu.

- Želio sam se više usmjeriti prema biologiji i godinu dana sam bio na postdoktoratu kod prof. Francoisa Taddeija. Već u Lausannei razmišljao sam i o poslu izvan akademske zajednice. Na Zapadu je uobičajeno da velik broj doktora znanosti odlazi u industriju, u banke, konzalting itd. Tako sam i ja u Parizu spoznao da više ne želim ostati u znanosti - prisjetio se Lukić koji je nakon postoktorata u Parizu pokušao naći posao u financijskom sektoru.

- No, u to doba dogodio se burzovni krah u SAD-u i nisam mogao naći posao. Stoga sam svoju ušteđevinu uložio u daljnje obrazovanje kako bih, uz engleski, naučio još francuski i njemački jezik i tako povećao šanse za posao na međunarodnom tržištu rada. Prijavio sam se na natječaj za Europski patentni ured, ali nisam dobio posao - rekao je Lukić. Tijekom boravka u Parizu počeo je razmišljati o povratku u domovinu.

- Prijateljica, koja je otišla iz Hrvatske, govorila mi je: ‘Ne vraćaj se, zar si zaboravio kako je tamo?’ No, nisam želio negativno razmišljati i prihvatio sam posao profesora fizike u Tehničkoj školi u Požegi. Nakon pola godine sam se uhodao. Kako su uvjeti rada u toj školi teški, odlučio sam potražiti posao u Zagrebu - rekao je Lukić, koji je prije 1,5 godinu počeo raditi u IV. gimnaziji u Zagrebu.

- To je dvojezična škola u kojoj učenici nekoliko predmeta slušaju na stranom jeziku pa tako u tri razreda predajem fiziku na njemačkom jeziku. U međuvremenu sam završio i pedagoško-psihološki tečaj za nastavnike te položio stručni ispit. No, to nije bilo dovoljno da dobijem puno radno vrijeme premda se odlaskom profesora fizike na ravnateljsko mjesto u srpnju 2012. za to otvorila mogućnost. Na sjednici Nastavničkog vijeća naveo sam da bih želio da se moja satnica dopuni do punog radnog vremena - rekao je Lukić koji je na početku školske godine 2012/2013. dva mjeseca bio na bolovanju. Kada je raspisan natječaj za radno mjesto profesora fizike, javio se na njega.

- Školski odbor očito nije bio zainteresiran da mi ponudi puno radno vrijeme jer me nisu ni pozvali na razgovor. Posao je dobio kolega kojega je ravnatelj postavio da radi do raspisivanja natječaja. Kada sam po povratku s bolovanja toga kolegu pitao je li on primljen preko veze, pred svjedocima je odgovorio potvrdno - rekao je Lukić i naglasio da je u IV. gimnaziji uredno odradio pripravnički staž te da nije bilo pritužbi na njegov rad.

To ti je u nas normalno!

- U mome slučaju prekršen je stari pedagoški princip: što je učitelj obrazovaniji, to je bolje za učenike. Doktorat znanosti očito u Hrvatskoj nije dodana vrijednost za nastavnike. To dugoročno uništava nastavničku profesiju i demotivira kvalitetne ljude koji se žele baviti tim poslom - rekao je Lukić kojega je još više iznenadila reakcija njegovih poznanika i prijatelja.

- Nitko nije bio šokiran time što nisam prošao na natječaju, mnogi su mi rekli: ‘Pa uobičajeno je u Hrvatskoj da se svaki posao dobiva preko veze. Ti si fizičar, barem imaš šanse dobiti posao u školi’. Jedino je bilo šokirano dvoje poznanika iz inozemstva. Naposljetku, odlučio sam se obratiti medijima, i to na savjet moje majke koja je prosvjetna radnica već 30 godina - zaključio je Lukić.

Boris Štimac, ravnatelj IV. gimnazije: Bio je na bolovanju, pa smo se morali snaći

Mi smo u ljeto od MZOS-a zatražili suglasnost da raspišemo natječaj za radna mjesta koja su nam nedostajala, uključujući profesora fizike. Prof. Lukić je pitao može li se njegova satnica dopuniti, no kad je počela školska godina, on je bio na bolovanju, a mi smo trebali organizirati nastavu. Kako još nismo od MZOS-a bili dobili suglasnost za natječaj, mogao sam na 15 dana angažirati jednog kolegu na mjestu profesora fizike. Nakon toga je Školski odbor dao suglasnost da se njegov angažman produlji još 60 dana. Kada je naposljetku raspisan natječaj, Školski odbor je zaključio da se taj kolega pokazao dobrim u nastavi i primili smo ga u radni odnos.

Prosvjetna Inspekcija: Nije naše da nadziremo poštivanje Kolektivnog ugovora

Dr. Branimir Lukić uputio je još u kolovozu 2012. zahtjev za inspekcijski nadzor Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS).

No, zaključak prosvjetne inspekcije jest da ona “nije ovlaštena nadzirati poštivanje odredbi Kolektivnoga ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama u segmentu realizacije prednosti pri zasnivanju radnoga odnosa, odnosno Odluke o prednosti pri zapošljavanju koju donosi Zajednička prosudbena komisija”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
31. listopad 2024 17:43