Tko su ljudi koji tragaju za Antonijom: HGSS-ovcu Vukušiću se rodila kći, ali on gotovo da ne ide kući, nego i dalje traži nestalu djevojku

DRNIŠ - Antonije Bilić nema već 35 dana. Izgubio joj se svaki trag, a i policija pomalo gubi nadu.

No, potraga za nestalom 17-godišnjom djevojkom, čija je tragedija potresla Hrvatsku, nastavlja se i dalje. Pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja prestresli su svaki kutak Dalmatinske zagore, od Splita do Obrovca. No, bez uspjeha.

- Tijela Antonije Bilić ovdje nema 99 posto. Pročešljali smo čitav teren, a nama ni muha ne može promaknuti - priča mi u subotu navečer Željko Vukušić, pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja u samom centru Drniša.

Svaki trenutak

On ima 38 godina i zaposlen je u hidroelektrani Miljacka. Radi i po 12 sati dnevno, a zadnjih 30 dana svaki svoj slobodan trenutak posvetio je samo jednom cilju - pronalasku Antonije Bilić za koju se vjeruje da ju je silovao i ubio monstrum Dragan Paravinja. Toliko je predan tom poslu da svoju tek rođenu kćer Lucu praktički nije ni vidio.

- Od 18.svibnja, kada je došla na svijet, uglavnom je vidim samo na zaslonu svog mobitela. Tu je odmah uz znak HGSS-a - govori.

U njegovom društvu sjede još tri HGSS-ovca iz Drniša. Mobitel im može zazvoniti svaki čas. Iste sekunde dali bi se u potragu. Njihovih priča za novinare, u tom slučaju ne bi bilo.

- Ma kakvo spavanje brajo. Ako uvatiš dvi ure dobro je. Spavaš u kombiju ako možeš, a to ti dođe nekih 70 do 80 sati sve skupa u ovih 30 dana. Hrana? Sendviči i voda, svaki dan... - kaže Anton Vukičević, pročelnik šibenske stanice HGSS-a. I hrabra dama, Antonija Mihaljević iz Šibenika i najveseliji među njima Ivan Došen iz Drniša povremeno se ubace.

- Svi mi nešto žrtvujemo. Obitelj, posao, prijateljstva..., ali takvi smo ti mi - kaže.

Pronašli trag

Dok prolaze neprohodni teren i krš, kroz glavu im prolazi - nikad više! Često se osjećaju kao da besciljno lutaju, ali unatoč svemu, usprkos iscrpljenosti i stanju svijesti, nikad ne odustaju.

- Želja da pronađeš i pomogneš...to ti daje nadljudsku snagu - kaže Došen.

Nedaleko od nas s ljetne pozornice na obližnjem trgu trešti domaća glazba. Da povremeno neki mještanin nešto ne dobaci i ponudi svoju teoriju o Antonijinom nestanku i da na trgovinama i brojnim izlozima nema fotografija nestale djevojke čovjek bi pomislio da je ovo najveselije mjesto na svijetu.

- Svi su se dali u to, ali ja ne znam što bi mislio. Ima stotine teorija o tome što se dogodilo i svaka ti se čini točnom. Najbolje je ništa ne misliti i isključiti emocije. Tad se posao najbolje odradi - kaže Vukičević, koji je otvorio 17 dana godišnjeg odmora i iskoristio pravo na svoje slobodne dane kako bi se priključio potrazi.

Njih četvero, od 12. lipnja otkad svakodnevno tragaju za Antonijom, samo su dva puta pomislili da su bili blizu. Da su pronašli trag.

- Prvi put kad je pas tragač našeg kolege Christiana Nikolića iz Karlovca pronašao odbačeni grudnjak i drugi put kada su pronađene kosti. Samo, bile su to kosti životinje. Sve ostalo, sve što je dosad pronađeno, ne upućuje ni na što - kaže Vukičević.Samo deset sati kasnije on i njegovi kolege morali su poći u akciju. Šezdesetak pripadnike interventne policije jučer je od devet ujutro pretraživalo područje od vrela Zrmanje do Gračaca. Opet bezuspješno.

Cijeli članak pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista