To što rade influenceri plitko je i banalno, ali poštenije od estrade, dijela medija i politike

Najnoviji društveni hit je mlada influenserica Doris Stanković koja je javno objavila grubu odbijenicu porečkog restorana da je počaste večerom. Na to je uslijedila reakcija poznatog redatelja Dalibora Matanića koji ju je brutalno izvrijeđao. I sada, eto, raspravljamo o tome jesu li influenseri lijenčine, niškoristi koji se samo naslikavaju i traže gdje će badava nešto pojesti i popiti, ušićariti kakav dobar parfem, besplatno se opskrbiti inače skupim krpicama, besplatno otići na atraktivna putovanja…

Frcaju i kontraargumenti da nije lako biti influenser jer stalno moraš biti zanimljiv, neprestano proizvoditi nove objave i raditi na tome da imaš što više pratitelja. Jer, broj pratitelja ovisi o uspjehu influensera i poslovima koje dobiva. A to je reklamiranje restorana, modnih marki i svega što će se prodati uz dobru reklamu među populacijom koja ne čita novine, ne gleda televiziju, nego u slobodno vrijeme prati Instagram, TikTok i kanale na YouTubeu.

Potonji u osudama Doris Stanković i influenserskog načina života vide generacijski jaz i smatraju da su starije generacije zahrđale i ne razumiju da se način komuniciranja promijenio i da su se na internet i društvene mreže preselili moda, gluma, ugostiteljstvo, a nadasve njihovo promoviranje.

U svemu navedenom ima ponešto istine, ali suština slučaja influenserice Doris Stanković zanimljiva je zbog drugog razloga - a to je sveprisutno licemjerje, neovisno živimo li od besplatnih ručkova i fotografija na TikToku, glume, novinarstva, politike ili nečeg drugog.

Nema ničega spornog u tome što je Doris Stanković došla u porečki restoran, ponudila reklamu i zauzvrat zatražila besplatnu večeru. Tako to ide. Oni nju počaste, a ona objavi svoje krasne selfije i pohvali se gdje je i što večerala.

Restoran je to odbio i pritom joj jasno poručio da preziru to što radi. Problem je što je mlada influenserica njihov odgovor javno objavila. To što je učinila isto je što i reketarenje i nedopustivo je. Odlučila se baviti poslom koji podrazumijeva “žicanje”, pa mora biti spremna da će biti odbijanja, i to prihvatiti.

Ako je pametna, djevojka je iz ovog slučaja izvukla pouku i više to neće raditi. No, daleko je ružnije i licemjernije to što je napravio redatelj Dalibor Matanić. Nazvao ju je spodobom, influencere neradnicima, šljamom koji misli da je fotografija na Instagramu važnija od fakulteta...

No, čim se Mataniću stavilo pod nos da je i on svojedobno reklamirao automobil, a novinar Vojislav Mazzocco mu izvukao podatak da je od HAVC-a dobio 12 milijuna kuna za filmove koje je u kinima pogledalo manje ljudi nego što influenserica Doris ima pratitelja, Matanić se brzo povukao i kao ispričao.

Reklamiranja kakvim se bave influenseri ima na sve strane, s tim što influenseri to rade otvoreno i pošteno. Koliko samo glumica i pjevačica objavljuje u kojim su fitness centrima stesale figuru ili gdje nabavljaju zdrave namirnice koje im osiguravaju blistav ten? A fotografije s njihovih ljetovanja u prestižnim hotelima...

Ili kolege novinari. Vidi li se slučajno na fotografijama s odmora logo restorana u kojemu su ručali? Kako se ponekad kao sugovornici i eksperti za neku temu pojave ljudi za koje nitko nikad nije čuo i kako to da neki kolege nekim gostima zaborave postaviti najvažnija pitanja?

Tek politika… Ne treba ići dalje od slučaja Josipe Rimac i njene mreže ili Dijane Zadravec koja je vršila pritisak na ministra Vilija Beroša da postane ravnateljica bolnice.

U svim branšama svima je sve jasno, ali nitko ništa ne vidi. Influenseri, ma što mislili o njima, barem nisu licemjerni.