'Treba otvoriti arhive jer više nema osnove da budu tajni'

Vlada Andreja Plenkovića vrlo jednostavno može riješiti problem s arhivskom građom iz doba od 1945. do 1990. koja je ukupno velika čak 1,4 četvorna kilometra, a to je da svu dokumentaciju deklasificira i da time ona postane dostupna, zaključak je nakon razgovora s nekolicinom povjesničara koji su se bavili tom tematikom, ali i sa stručnjacima iz Hrvatskog državnog arhiva.

Naime, nakon nedavne inicijative predsjednika Sabora Bože Petrova da se izmijeni Zakon o arhivskoj građi i arhivima tako da dokumenti iz razdoblja od 1945. do 1990. postanu što dostupniji, u javnosti, a posebice kod SDP-ovih zastupnika, pojavila se teorija da je to besmisleno jer je građa dostupna i sada. No to baš i nije tako. SDP, kao pravni sljednik CK SKH, u pravilu ne daje odobrenja kada netko traži dokumentaciju koja je klasificirana kao “vrlo povjerljivo” ili “povjerljivo”, a naravno da je ta građa posebno zanimljiva istraživačima. Odobrenja daje za prijevremenu dostupnost dokumenata koji nisu tako klasificirani, a za koje nije protekao rok od 30 godina od nastanka.

Ista pravila

Načelno je stav, kažu nam u HDA-u, da se za strogo povjerljive i povjerljive dokumente traži mišljenje SDP-a, a oni u pravilu u takvim slučajevima ne daju suglasnost.

- SDP je davao negativna mišljenja kod zahtjeva koji se odnose na evidentne cjeline koje sadrže osobne podatke ili one koje su bile označene kao klasificirane - kaže nam Nenad Bukvić, pomoćnik ravnatelja za arhivsku djelatnost i razvoj u Hrvatskom državnom arhivu.

Njegovo je mišljenje da bi se ta dokumentacija, koja je označena sa stupnjevima tajnosti, trebala učiniti dostupnom jer više ne postoji osnova da bude tajna.

Zato pozdravlja najavu Bože Petrova da se nešto pokrene u tom pitanju i da Vlada na zakonski način ili drugim podzakonskim aktima donese odluku da se deklasificiraju ti dokumenti.

Tada bi se, pojašnjava, i na tu građu primjenjivala ista pravila kao i za svu drugu - sve što je starije od 30 godina bilo bi dostupno, a za ono što nije, može se tražiti prijevremena dostupnost. Ako se radi o osobnim podacima, onda zaštita i dalje postoji za dokumente za koje nije prošlo 70 godina od nastanka ili 100 godina od rođenja osobe, ali i tu se može tražiti prijevremena dostupnost uz uvjet da se s imenima postupa posebno pažljivo tako da se koriste, primjerice, inicijali.

Načelan pozdrav

- Ideja gospodina Petrova nije loša i načelno je treba pozdraviti. Ali loše bi bilo potencirati da su arhivi prezatvoreni. U suradnji s nadležnim tijelima uspjeli smo provesti deklasifikaciju velike količine dokumenata. Mislim da je dobar primjer Vladino Povjerenstvo iz 2014. za sređivanje gradiva i postupanje kod zahtjeva za uvid u dokumentaciju vezanu uz Ured predsjednika Tuđmana i tijela izvršne i zakonodavne vlasti iz SRH koje su nakon Vladine odluke i našeg rada deklasificirani - kaže Bukvić.

Napominje i kako je kompletna dokumentacija Službe državne sigurnosti 2014. deklasificirana, da je SOA dala pozitivno mišljenje na to te da je HDA uspio u namjeri skidanja tajnosti s građe Republičkog komiteta za odnose s inozemstvom uz pomoć Ministarstva vanjskih poslova.

Slična su iskustva i povjesničara koji su se bavili tom tematikom. Tako Hrvoje Klasić kaže da je nekad uspio dobiti i najtajnije dokumente, čak i one policijske, a da mu je, kad je, primjerice, istraživao odnos politike i sporta u ranim 40-ima i 50-im, zahtjev SDP odbio.

- Ono što meni danas smeta je iščuđavanje HDZ-a i njihovih političara nad takvom situacijom jer prije više od 10 godina Vlada Janeza Janše u Sloveniji je donijela Zakon o arhivima u kojem je učinila dostupnim svu građu do svibnja 1990. U posljednjih 27 godina demokracije, HDZ je na vlasti gotovo 20 godina i imali su mogućnost donijeti isti zakon kao Janša, i tada ne bi bilo nikakve zabrane sa strane SDP-a. Razlog zašto to nisu napravili možda je i djelomično u odgovoru na pitanje zašto 90-ih nije provedena lustracija - kaže Klasić.

On vjeruje da je SDP prenio svu građu u Arhiv, ali i da građa represivnog aparata nije bila u njihovoj ingerenciji, a prenesena je tek prije dvije godine iz SOA-e i deklasificirana je.

- Bilo bi i zanimljivo usporediti je li baš sva dokumentacija iz RSUP-a zbilja u cijelosti završila u Arhivu ili je netko ipak sačuvao dio za vlastitu upotrebu - naglašava Klasić koji podržava ideju da se sva ta dokumentacija deklasificira.

Transkript Đureković

Povjesničar Davor Marijan, koji je radio na povijesnom dijelu tužbe RH za genocid protiv Srbije, kaže da je jedno vrijeme imao odličan odnos s Arhivom, do trenutka kad je u Globusu objavljen dio transkripta vezan uz slučaj Đureković.

- Nakon toga Arhiv je za mene zatvoren. Pisao sam zahtjev za uvid u gradivo iz razdoblja ranih 80-ih 2009. i 2010., a SDP je to odbio. Ponovio sam zahtjev i 2012., ali opet ništa. Nisam pravnik, ali smatrao sam da je Arhiv državna svojina, a ne privatna prćija SDP-a - kaže Marijan.

Osobna razina

S druge strane, povjesničar Wollfy Krašić počeo se baviti obavještajnim službama i političkom emigracijom 2013., pa mu je utoliko olakšan rad kada je Vlada 2014. deklasificirala te dokumente. I on pozdravlja namjeru da se arhivi otvore, jer bi to u svakom slučaju istraživačima olakšalo posao.

- Ima tu dosta paradoksa. Primjerice, ako je osoba umrla, a nije prošao rok od 70 godina od nastanka gradiva ili 100 godina od rođenja, vi svejedno ne možete dobiti dokumentaciju. U svom radu se ne spuštam na osobnu razinu i nisam za lov na vještice nego želim razumjeti neke povijesne procese i događaje. Susretao sam se i s raznim kodnim imenima, ali mi nije padalo na pamet nagađanje o kome se radi. Svakako nešto treba mijenjati, a u kojem smjeru, to je pitanje za nekoga drugoga - zaključuje Krašić.