Turisti otvorili dušu i otkrili što ih smeta u Hrvatskoj

Vijesti o turističkim rekordima pune medijska izvješća već nekoliko sezona, pa bi se moglo zaključiti da se odmičemo od one stare ponude "sunce i more", ili da se barem trudimo. Svakodnevno prenosimo oduševljene komentare naših gostiju koji hvale baš sve – prirodu, znamenitosti, ljubaznost, gastronomiju, a u novije vrijeme i bogate i raznolike popratne sadržaje, piše Slobodna Dalmacija.

Jesu li nam pohvale udarile u glavu ili se trudimo zadržati kvalitetu, provjerili smo pokrivši sve skupine, mlađe i starije parove, obitelji s djecom i mlade ljude željne provoda, te im postavili jedno, naizgled jednostavno pitanje: Što nam zamjerate?

Počeli smo od prometa i pogodili "u sridu"!

Godinama tijekom turističke sezone svjedočimo kilometarskim kolonama na dijelu Jadranske magistrale od Trogira do Omiša, a da se loš glas daleko čuje, svjedoče naši sugovornici koji su znali što očekivati kada su se zaputili na jednu destinacija na tom potezu.

Na gužvu i kolone bili su spremni, posebno na autocestama, te ih je logično očekivati u najudarnijem dijelu sezone, složni su naši sugovornici, no njima, kao ni nama domaćima, nije jasno zašto se toliko čeka na izgradnju cesta kojima bi se rasteretilo postojeće pravce.

– Zašto ne napravite izravnu vezu između zračne luke i Splita? Doći do vas iz Trogira, traje pravu vječnost – logično pitanje postavljaju nam gotovo svi sugovornici s kojima smo razgovarali, no mi, na žalost, uvjerljivi odgovor za njih nemamo, bez da ulazimo u povijest bolesti za koju su zaslužni političari. Neki su istaknuli i problem nedostatka parkirališnog prostora u Splitu, no to je Pandorina kutija koju tek nemamo namjeru otvarati.

Na pravcu između Peristila i Pjace susrećemo Amerikanku Julie sa svoje dvije kćeri, koja dobro poznaje Split jer je tu jedno vrijeme živjela. Muž joj je Splićanin, a mlađa Lucija se tu i rodila. Jedva se mogla sjetiti barem jedne zamjerke.

– U ovo doba godine ogromne su gužve i karte se brzo rasprodaju za obližnje otoke. Mislim da biste trebali uvesti dodatne linije na trajektima i katamaranima – savjetuje nas simpatična majka.

Nema reda

Problema s iznošenjem prigovora nisu imali mladi Belgijci Karsten i Arganut, koji su u Split stigli u velikoj ekipi od osam prijatelja. Naviknuli su na red u prometu tamo gdje žive, objašnjavaju nam, pa je za njih vožnja na našim ulicama kao da su došli na Divlji zapad.

– Vlada potpuni nered, nitko se ne pridržava prometnih pravila, svatko vozi kako mu padne na pamet, a i gužva je prevelika. Naši prijatelji su unajmili skutere i nisu mogli normalno voziti, rekli su nam da je to ludnica, na kraju su odustali.

Gorko iskustvo imali su i u jednom noćnom klubu u centru grada gdje su ih, tvrde, pokušali prevariti kod naplate pića.

– Konobar mi je rekao da račun iznosi 60 kuna, a tamo je pisalo 50. Pokušao je, ali nije mu uspjelo, ne dam se tako lako prevariti – ponosan je na sebe Karsten, koji je, unatoč zamjerkama, rekao da će nas preporučiti svim poznanicima.

Ponekad nismo ni tako srdačni kako volimo misliti.

– U jednom sam dućanu gledala haljinu koja mi se sviđala, no htjela sam vidjeti što se još nudi. Rekla sam prodavačici da ću još razmisliti, ali ona se vidno naljutila i nešto promrmljala na hrvatskome – govori nam jedna od pet prijateljica koje borave u Splitu nekoliko dana te svoj put nastavljaju na Hvaru.

– Ljudi bi mogli biti malo uljudniji, posebno u prodavaonicama. Jedna me prodavačica napala jer mi sandala nije bila zavezana. Vikala je na mene da je zavežem – dodaje Jenna iz te ženske grupice, koja pamti i negativno iskustvo sa splitskim taksistima koji su ih, kako tvrde, u potpunosti ignorirali. Jedan od njih odbio ih je odvesti skroz do ulaza u apartman pa su same morale vući kovčege dobar dio puta.

Riječ po riječ i stigli smo na temu gastronomije, ponude u restoranima i drugim prehrambenim objektima, te očitog povećanja cijena. To su primijetili naši stalni gosti, Gerhart i Liane iz Beča koji su prošli cijelu Dalmaciju. Poprilično povećanje ih za sada ne odbija, no jasno je da svaki čovjek koji drži do sebe, nebitno koliko bogat bio, cijeni svoj mukotrpno zarađeni novac i pazi na potrošnju.

Najraznolikiji su bili prigovori koji su odnose na hranu, točnije namirnice.

Mladi Belgijci koji nisu ljubitelji naše prometne kulture smatraju da se u restoranima nudi premali izbor zdravih jela, dok su dva bračna para iz Francuske na mukama jer u trgovinama ne mogu pronaći namirnice kakve imaju običaj pripremati.

– Nemate baš raznoliku hranu, nedostaje nam povrća i mesa na koje smo naviknuli pa kuhamo ista jela svaki dan – govore nam Laurent i Celine, ipak odlučni u odluci da spremaju obroke u apartmanima koje su unajmili u Trogiru i Splitu.

S kuhanjem se ne žele opterećivati Liam iz Kanade i Abdual Aziz iz Saudijske Arabije. Pohode restorane i uživaju u našim tradicionalnim jelima, no ni to nije uvijek moguće.

– Bili smo u jednom restoranu u Vignju na Korčuli koji je na jelovniku imao previše jela i većina nije bila dostupna. Konobar je stalno odlazio i vraćao se reći nam da to ne možemo jesti. Bilo je malo smiješno – kazao je Liam, dok je svoju pažnju Abdul Aziz usmjerio na nešto što se u našoj svijesti tek počinje buditi.

– I Viganj i Split nemaju dovoljno kanti za smeće. Nigdje nisam vidio da se reciklira, to mi se ne sviđa.

Turistima se, barem ako je suditi prema onima s kojima smo mi razgovarali, ne sviđaju Bačvice. Smatraju ih prenapučenima i prljavima.

– Vidjela sam da plaža ima plavu zastavu. Nije nam jasno zašto se bolje ne održava. Bile smo tu u travnju i činilo nam se puno ljepše – rekle su nam mlade djevojke iz Amerike koje su požalile što su obitelj dovele na tu pješčanu plažu.

Cure su očekivale više i od noćnog života. Smatraju da kafići i barovi, koji izviru kao gljive poslije kiše, nemaju raznoliku ponudu.

Razočarani Ameri

– Čini nam se da su sva mjesta za izlazak u centru namijenjena samo turistima, a da nam nitko ne govori za neke dobre klubove i mjesta koja su malo udaljenija. A i u samoj jezgri nema nekog velikog izbora, barem nam se tako čini kada šetamo gradom – pomalo su razočarane Amerikanke.

No s njima se ne bi složili drugi mladi s kojima smo razgovarali, dajući izlascima odličnu ocjenu. U to su nas uvjerili prilično mamurni 25-godišnji Australci koji su se večer prije zabavljali u nekoliko lokala. No i iz njih smo uspjeli iscijediti jednu zamjerku.

– Ne snalazimo se najbolje u Dioklecijanovoj palači, moglo bi biti bolje označeno. U početku je bilo teško dogovoriti se gdje ćemo se naći za slučaj da se razdvojimo jer nam je sve bilo prilično konfuzno – kazala nam je Marley, u društvu svojih prijatelja koji su potvrđivali sve što je rekla.

Naš obilazak obilježili su i šaljivi prigovori na veliku vrućinu, na gužve na najatraktivnijim turističkim lokacijama Trogira, Splita i Omiša, ali i ozbiljne pritužbe na smrad sumpora koji se u ranim jutarnjim satima mogao osjetiti na splitskoj Rivi, pa smo u maniri pravih turističkih vodiča obranili ljekovite izvore koji su možda privukli i samog cara Dioklecijana, te ga potaknuli da napravi palaču koju svi dolaze posjetiti.

Sve u svemu, moramo priznati da su zamjerke minimalne i da smo, zajedno s njima, doslovno tražili iglu u plastu sijena.

Nadajmo se da će tako ostati u budućnosti, te da nam se rastuća pohlepa i nezasitnost pojedinih djelatnika u turizmu neće obiti o glavu, piše Slobodna Dalmacija.