U jednoj godini imali smo više neobrađene zemlje, nego što imamo voćnjaka ili vinograda. A za sve su krivi EU i njezina zelena praksa!

Iznenađenjima iz Europske unije nikad kraja. Sve ono o čemu su maštali razni mešetari koji su godinama izdašno koristili državne poticaje za svoju stihijsku proizvodnju hrane zanemarivo je u odnosu na mogućnosti koje im se sada otvaraju. Nakon godina u kojima je od ulaska u EU nebilancirana i neorganizirana domaća poljoprivredna proizvodnja bilježila velike padove u proizvodnji mesa, mlijeka, žitarica, voća i povrća, došle su i godine u kojima se ti proizvođači konačno mogu odmoriti od “iscrpljujuće” utrke s konkurencijom.

Naime, zajednička poljoprivredna politika EU od 2015. godine nudi im priliku da predahnu i pripreme se za nove izazove. Riječ je o “greeningu” ili “zelenom plaćanju” koje se dodjeljuje poljoprivrednicima koji na svojim oranicama odluče primjenjivati zelene prakse prihvatljive za klimu i okoliš. Kakve su to prakse? Za razliku od mjera za dobrobit životinja u kojima se samo za držanje mliječnih krava može po grlu godišnje dobiti 262 eura, zelene prakse uključuju gotovo sve elemente okoliša površina koje imate, a na njima ne morate imati nikakve životinje ili nastambe. I ne radeći puno ostvariti prihode veće od krava.

Zemlja koja se odmara

Dovoljno je, recimo, kandidirati se za ugar, imati oranicu koju želite odmarati od kemijskog tretmana i obrade pa ćete za nju po hektaru godišnje dobiti oko 400 eura ako je u ruralnim područjima. Ni orali, ni kopali. Samo ta mjera u 2015. godini povećala je ugare za 472 posto, zemlju na kojoj se ništa ne proizvodi povećala je s 5900 hektara iz 2014. godine na 33.725 hektara.

Tako se dogodilo da smo u zemlji sa stotinama tisuća hektara neobrađene i neraspodijeljene državne zemlje u samo jednoj godini dobili više zemlje koja se odmara, nego što imamo voćnjaka (30.112 hektara), vinograda (25.587 hektara) ili maslinika (19.120 hektara). Nakon te prve, rekordne godine, lani su površine pod ugarom pale na 21.983 hektara, ali dosta vlasnika zemlje našlo je drugu mjeru kojom mogu ostvariti dodatne prihode bez puno ulaganja. Riječ je o spomenutom “zelenom plaćanju” kojem je od ukupnih godišnjih poticaja EU Hrvatskoj od 423 milijuna eura namijenjeno 30 posto ili gotovo 130 milijuna eura.

Travnjak i suhozid

Osim što najveći dio europskog proračuna (70 posto) ide na poljoprivredu, u zajedničkoj strategiji zemlje su se dogovorile da 30 posto od toga ide za očuvanje zavičaja, okoliša i autohtonih vrsta biljnog i životinjskog svijeta. Kako se značajan dio onečišćenja i klimatskih promjena događa zbog efekta stakleničkih plinova iz ekstenzivnog stočarstva, sada se dio tog novca mora odvajati na pokušaje da se spasi barem dio prirode. Tako je nastala i Mjera 10 koja se kod nas zove i primjenjuje od 2015. godine kao “Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene”.

U toj mjeri pod podmjerama se kriju operacije u kojima se plaća očuvanje travnjaka (133 eura po hektaru), zatravnjivanje trajnih nasada (331 euro), održavanje ekstenzivnih voćnjaka (385 eura), održavanje ekstenzivnih maslinika (804 eura)... Plaća se i očuvanje šumaraka i jaraka, jezerca i drvoreda, za živicu se dobije 0,36 eura za metar, a za očuvanje suhozida 0,74 eura po metru.

Zašto travnjaci, zašto suhozidi? Suhozidi zbog očuvanja gušterica i gmazova koji tamo pronalaze svoje stanište, a travnjaci i šumarci zbog leptira i ptica. Da su se stanovnici priobalja i, posebno, otoka bolje pripremili za ovu mjeru, mogli su već lani povući milijune. Dovoljno je samo otići na stranice Udruge Dragodid ili w.w.w.suhozid hr. i pogledati koliko je kilometara suhozida spremno za ovu mjeru. Zasad je, kako nam kaže Filip Šrajer, umrežena brojka oko 70.000 kilometara. Samo na otoku Pagu Udruga Suhozid izračunala je da imaju oko 1100 kilometara te tradicijske građevine od kamena koja je i nematerijalno kulturno dobro RH.

Uglavnom, u prvoj godini isplate za Mjeru 10 ukupno je isplaćeno 26 milijuna kuna za 2840 korisnika, a najviše su, po oko 3,7 milijuna kuna, povukli u Ličko-senjskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji, što nije ni preveliko čudo jer je tamo najviše pašnjaka, dosta zaštićenih leptira i ptica.

Na tim je područjima aktualna potpora za kosca (lat. Crex crex), pticu selicu koja se razmnožava na vlažnim travnjacima, pašnjacima i livadama, a ime je dobila po karakterističnom glasanju koje podsjeća na oštrenje kose za košnju trave. Glasa se uglavnom noću, a lokalno stanovništvo njihovo je glasanje prepoznalo u nadimku prdavac ili prdavac prepeličar jer izgleda kao prepelica (koja vjerojatno ne prdi kao lokalci).

U Hrvatskoj se gnijezdi između 700 i 1400 pjevajućih mužjaka, najvažnija gnjezdilišta su vlažni travnjaci uz rijeku Savu, od Zagreba do Stare Gradiške, a zabilježen je i na brdskim livadama jugozapadnih obronaka Papuka, Pounja, Banovine te u Lici.

Tko štiti kosca?

Ornitolog Tibor Mikuška koji sudjeluje u monitoringu populacije ptica kaže kako kosci trebaju dovoljno visoku i gustu vegetaciju od najmanje 30-40 centimetara visine među kojom se gnijezdi. Na poljoprivredniku je da travnjak održava tako da sačuva gnijezdo. Dakle, umjesto uobičajene tri košnje, onu prvu će izbjeći dok se ptići ne izlegnu.

Košnja je dopuštena tek poslije 15. kolovoza, a 224 eura po hektaru je zapravo odšteta za izgubljeno sijeno. U razgovoru s nekoliko poljoprivrednika iz Like, gdje je najviše korisnika pilot-mjere zaštite kosca, doznajemo kako su tek ušli u ovu mjeru i nemaju puno iskustva. Bilo bi im draže da su prošli na natječajima za ozbiljnija ulaganja, a ne da se sada moraju zadovoljavati “mrvicama s europskog stola”.

To nam kaže i erdutski poljoprivrednik Stjepan Zorić koji je zatražio potpore za operaciju zatravnjivanja voćnjaka te za ekstenzivne voćnjake i postrne usjeve.

Nitko nije sretan

- Zahtjeve za potporu prijavljujemo za sve gdje imamo uvjeta, ali moj je dojam da velik broj poljoprivrednika nije upućen u sve mjere i ne koriste ih iako imaju uvjete. Neke potpore za naše prilike uopće nemaju smisla, donesene su bez prave analize učinka po hrvatsku poljoprivredu ili prepisane od drugih zemalja EU bez prilagodbi i bacanje su novca. Taj se novac trebao usmjeriti u mjere povećanja konkurentnosti nekih proizvoda.

Neke operacije iz te mjere neće imati nikakvog utjecaja na očuvanje okoliša ili klimatske promjene za što su namijenjene, kao i neke potpore iz “zelenog plaćanja” koje su neprimjerene i nepotrebne za naše prilike - kaže Zorić. Ističe i paradoks u kojem gospodarstvo koje nema stoke na ispaši može dobiti potpore za pašnjake u značajnim iznosima, a istodobno stočari tvrde da im nedostaje zemlje kako bi bili konkurentni. Nema, dodaje, smisla ni ostavljanje plodnih oranica na ugar jer tvrdimo da imamo puno neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, a dajemo potpore da obradivo zemljište ne obrađujemo.

Iako smo očekivali da će biti više pohvala za uvođenje ovih mjera, i vinari koji održavaju rubne dijelove vinograda, sade ruže i održavaju grmlje nisu pretjerano sretni naknadom za leptire. Za zaštitu četiri vrste ugroženih i strogo zaštićenih leptira - velikog livadnog plavca, zagasitog livadnog plavca, močvarnog plavca i močvarnog okaša - može se dobiti od 274 do 362 eura po hektaru.

I kao što rekosmo na početku, iznenađenjima iz Europe nikad kraja, ali kada sa zakašnjenjem dođu do naših polja, mnogima su ta iznenađenja pomalo neugodna. Zašto? Jer su se mnogi nadali da će im pomoć stići oko voćnjaka, a ne za živice oko njih i leptire o kojima su se ionako brinuli.

Ili što bi rekli u Lici - neki su dobili vrbe, a mi na vrbi sviralu i leptire.