TURCI U KRIŽEVCIMA

‘U kampu će nas najviše biti 800. Radimo VIP odjel, kao i prostor za molitvu. Imamo sve potrebno‘

‘Mi nismo ovamo došli samo obaviti posao. želimo surađivati s domaćim ljudima, stručnjacima‘
 Ronald Goršić/Cropix

Punih 220 godina stanovništvo Križevaca i okolice strahovalo je od Turaka. Opravdano. Godine 1476. godine spalili su Križevce. Gornji dio grada 1539. spalile su Osmanlije. Godine 1542. htjeli su osvojiti Križevce, ali ih je obranio Nikola IV. Šubić Zrinski. Godine 1565. ponovo su krenuli na Križevce, ali ih je ovaj put porazio Petar II. Erdődy sa svojom vojskom. Konačno je turska opasnost za Križevce uklonjena 1699. godine mirovnim ugovorom potpisanim u Srijemskim Karlovcima. Od tada Turaka na križevačkom području nije bilo punih 320 godina. A onda su stigli sredinom 2020. godine. No, ovaj put s prijateljskom namjerom. Kako bi gradili i pomogli Hrvatskoj i području Križevaca i Koprivnice.

Na natječaju za rekonstrukciju postojećeg i gradnju drugog kolosijeka željezničke pruge Križevci-Koprivnica-državna granica s Mađarskom posao je dobila turska tvrtka Cengiz İnşaat Sanayi ve Ticaret A.Ş. Trenutno je riječ o financijski najvećem infrastrukturnom projektu u Hrvatskoj vrijednom 2,4 milijarde kuna bez PDV-a. Odmah nakon potpisivanja ugovora, u ožujku prošle godine, predstavnici Cengiza krenuli su u potragu za zemljištem gdje će smjestiti kamp za svoje radnike. Potražnja je uzburkala duhove na području Koprivnice i Križevaca. Vlasti obaju gradova odmah su uvidjele benefite dolaska toliko radnika na njihovo područje. U borbi za turski kamp umješniji je bio gradonačelnik Križevaca Mario Rajn.

image
Mario Rajn
Ronald Goršić/Cropix

"Odmah smo im poslali informaciju da imamo prostor u poduzetničkoj zoni koji nije komunalno opremljen. Pregledali su jednu lokaciju u gradu i ovu u poduzetničkoj zoni Čret. Ova im je bila bolja jer se nalazi u koridoru pruge koju grade", objašnjava mi gradonačelnik na samom ulazu u kamp u kojem traju završni radovi njegova uređenja. Kamp se nalazi oko pet minuta vožnje od grada Križevaca na cesti prema Koprivnici i prostire se na 16 hektara. No, nije bilo lako dogovoriti posao s Turcima. "Kulturološki oni vole pregovarati oko cijene, i to im je zapisano u DNK. No, na kraju, uspjeli smo postići dogovor koji je dobar za obje strane", tvrdi Rajn.

"Oni pet godina besplatno koriste zemljište, a zauzvrat će urediti svu infrastrukturu na tom prostoru." Gradonačelnik tvrdi kako je sklopio odličan posao. "Prije devet godina utvrdili smo da bi ulaganja u infrastrukturu u tom dijelu poduzetničke zone iznosila 4,5 milijuna kuna. Sigurno bi to danas bilo puno više. Da smo im naplatili naknadu za korištenje zemljišta, uprihodili bismo samo 2,4 milijuna kuna i još bismo morali riješiti komunalije. Ovako je ispala win-win situacija", uvjeren je gradonačelnik dok se iza njegovih leđa podiže kamp u kojem je dosad postavljeno oko 20 objekata raznih namjena. Prije dva mjeseca to je bila samo pusta ledina. Tu su spavaonice.

Posebne za goste i inženjere, posebne za radnike, kuhinja i više restorana, upravna zgrada, prostorija za odmor. U tijeku je izgradnja VIP objekta za čelnike tvrtke i visokopozicionirane goste. Oprema se i dvorana za vježbanje i prostor za vjerske obrede, a naselje će imati i sportsko igralište. Inženjeri sami spavaju u sobama, a radničke su sobe manje i u njima su smještena po dva kreveta na kat. Ispred svake sobe su ormarići u kojima radnici drže papuče kako bi se preobuli da ne unose blato.

U kampu se obavljaju završni radovi uređenja. Radnici lokalne tvrtke uređuju nogostupe. Na toj suradnji turska tvrtka inzistira. Dosad je već nekoliko njih potpisalo ugovor kao podizvođači Cengiza. Sve prostorije još mirišu na novo, a zasad je u kampu smješteno nešto više od 100 turskih radnika. Većinom inženjera. Nema još prave užurbanosti. U vrijeme našeg posjeta radnici su bili negdje na trasi pruge. Započeli su s radovima krečenja šume i izmještanja instalacija. "U jeku najobimnijih radova planiramo da ovdje bude 800 radnika. Do lipnja će ovamo stići između 450 i 500 radnika", uvjerava me Mehmet Yilmaz, direktor i voditelj ovog projekta.

image
Mehmet Yilmaz
Ronald Goršić/Cropix

Rok za završetak radova su 42 mjeseca, a zbog pandemije korone planirani radovi usporeni su četiri-pet mjeseci. "Mi se trudimo to nadoknaditi i završiti u planiranom roku", tvrdi Yilmaz. Zbog toga će, umjesto planiranih 400 radnika u Križevce stići njih 800, kako bi pruga do granice bila gotova krajem 2023. godine. Yilmaz u Hrvatskoj dosad nije bio. Tek je u nekoliko navrata u vrijeme Jugoslavije na putu iz Turske prema Njemačkoj, gdje i rođen, prošao kroz našu zemlju. Ali u ova tri mjeseca, koliko je ovdje, već je naučio nekoliko hrvatskih riječi i sviđa mu se mentalitet stanovništva. "Hrvatska je jako lijepa zemlja, kao i ljudi. Ja dosad nisam susreo neraspoloženog Hrvata. Svi su jako pozitivni."

Kaže da je kamp kao i svaki drugi gdje rade u inozemstvu. Radnici mogu slobodno izlaziti u grad, a Yilmaz naglašava potrebu za socijalizacijom s lokalnim stanovništvom. "Mi nismo ovamo došli samo obaviti posao. Mi želimo surađivati s domaćim ljudima, stručnjacima. Nabavljati potrepštine od domaćih dobavljača. Zaposlili smo već nekoliko hrvatskih inženjera, ali i drugih radnika." U obilasku kampa naišli smo na Daliborku i Ivanu.

Obje su iz Križevaca, a javile su se na oglas za spremačice i dobile posao. "Uvjeti rada su sjajni, a hrana je fantastična, govori Ivanka. Daliborka je bila nezaposlena i sad je jako zadovoljna. Kaže da je trenutno zaposleno jedanaest spremačica. A kad smo kod kuhanja, kao jedini nedostatak Yilmaz navodi to što nema pravog turskog čaja, koji se pije u golemim količinama i odličan je, i pojedinih začina. To moraju dovoziti iz Turske. Iz Turske su s radnicima stigla i tri kuhara koji spremaju tri obroka na dan. Senol Kormaz, glavni kuhar, u Križevce je stigao prije mjesec dana i dosad nije bio Hrvatskoj.

image
Senol Korkmaz, glavni kuhar u kampu
Ronald Goršić/Cropix

Dapače, ovo mu je prvi teren izvan Turske otkad radi u tvrtki. U čistom i urednom restoranu za inženjere objašnjava mi kako se meni radi mjesec dana unaprijed, a svakog dana se poslužuju četiri kompleta jela - riža ili bulgur, glavno jelo s mesom, prilog i salata. I ono što ostane od ručka ne baca se. Malo se prepravi i poslužuje za večeru. Kaže kako iz turske, osim crnog čaja, moraju dopremati rižu, jer ovdje nema one kakva je u Turskoj, maslac, crne masline i neke vrste sira.

Dopremaju i mentu jer ovdje nema velikih pakiranja, ljutu tucanu papriku i salçu od paprike, sličnu ajvaru. Najdraže jelo mu je kuru fasulye. Imali smo sreće što je baš tog dana bio na meniju i jako je ukusan. Glavni kuhar nam kaže kako ostale namirnice nabavljaju od domaćih proizvođača i jako je zadovoljan njihovom kvalitetom. Na odlasku nam je, uz pomoć google translatea, poručio, u doslovnom prijevodu: "Lijepo vas je vidjeti ponovo."

image
Ronald Goršić/Cropix

Kada se u Križevcima pročulo da im dolaze stotine turskih radnika, bilo je svakakvih komentara posebno starijih građana. "Kaj buju nam sad džamiju tu napravili?" govorili su jedni. "Evo ih. Migranti su došli u Križevce. Viš kak su tamni", "Evo naši moraju u Njemačku, a nam Turci dolaze delat", komentirali su drugi. Priznaje to i gradonačelnik, ali kaže kako s vremenom svi polako shvaćaju da će svi imati koristi. "Još nismo imali nekog kontakta s njima. Ali nadamo se dobroj suradnji i ovdje u selu, ali i na pruzi", govore mi Ksenija i Valentina u Lemešu Križevačkom, selu najbližem kampu. "Mi smo otvoreno selo i nemamo nikakvih problema s ljudima druge kulture i vjere", uvjerava me Valentina koja radi u HŽ-u, pa je i s te strane zainteresirana da Turci kvalitetno i na vrijeme obave svoj posao.

"Ma samo neka dovedu Bali-bega i bit će najbolji na svijetu", smije se Ksenija koja prati turske sapunice. Prenosimo njezinu želju gospodinu Yilmazu. Malo je zbunjen, ali kad su mu objasnili da je riječ o glumcu Buraku Özçivitu, uz osmijeh obećava: "Dovest ćemo ga."Iako je kamp velik i ima puno sadržaja, ipak nemaju sve, a radnici se negdje moraju ošišati. Jeleni Bolčić u salon su dosad došla već petorica turskih klijenata iz kampa.

"Prvi put su došli s prevoditeljem. Nisu imali nekih posebnih zahtjeva oko frizura, ali vidi se da imaju lijepu kosu i brade", otkriva nam gospođa Bolčić. Njezin prvi dojam o turskim radnicima je odličan. "Ma imate raznih komentara, ali ja smatram da treba prihvatiti razne kulture i biti otvoren. Žao mi je što ne znaju bolje engleski pa da možemo više komunicirati, ali rekli su mi da im je ovdje super", kaže nam vlasnica frizerskog salona koja je zadovoljna da se i na ovaj način potiče lokalno gospodarstvo.

Mehmet Yilmaz otkriva kako su radnici koji će doći u Križevce u najvećem broju već bili na raznim Cengizovim gradilištima u svijetu i da ne bi trebalo biti nikakvih problema u socijalizaciji s domaćim stanovništvom. A kad u Križevce dođe glavnina radnika, bit će posla i za ostale obrtnike i lokalne poduzetnike. I upravo taj posredni efekt gradonačelnik Rajn vidi kao dodatni benefit kampa.

"Čvrsto se nadam da će nam Turci dignuti ekonomiju. Lokalni poduzetnici već traže turske prevoditelje kako bi na turski preveli svoje kataloge i letke da ljudima iz Cengiza predstave svoje proizvode. Evo, nakon što smo potpisali ugovor o gradnji kampa, odmah su došla tri poduzetnika koji bi u drugom dijelu poduzetničke zone izgradili svoje pogone i zaposlili 80 ljudi. Riječ je o klaonici i pogonu za preradu peradi i lokalnom pekarskom poduzetniku. Jasno da bez kampa toga ne bi bilo", naglašava gradonačelnik.

image
Ronald Goršić/Cropix

Na napomenu kako se s Turcima treba znati cjenkati, Rajn tvrdi kako su domaći poljoprivrednici tome jako vični, ali i moraju prilagoditi svoju proizvodnju jer "ovdje će svinjogojstvo teško proći". Od dolaska turskih radnika profitirat će i gradska blagajna. "Svi radnici imaju adresu u Križevcima, dakle porez na dohodak i prirez ostaje u Križevcima.

Procjenjujemo da bismo na 400 radnika u prve tri godine uprihodili oko osam milijuna kuna na osnovi poreza na dohodak i prireza, a sad se spominje već i 600 radnika", naglašava gradonačelnik. A Cengiz je zemljište kampa zakupio na pet godina iako radove mora završiti u roku tri i pol godine. "Želimo i planiramo ovdje ostati. Bit će ovdje još velikih projekata", zagonetno odgovara Yilmaz.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 10:55