U Plenkovićevoj WhatsApp grupi nedostaje jedan član, a taj bi u korona-krizi mogao biti ključan

Na izlogu malog dućana, među brojnim obavijestima o akcijskim cijenama kao što je ona o super ponudi za 10 kilograma krumpira, nalazi se i isprintani papir na kojem piše: "U dućanu mogu biti maksimalno 2 osobe". Uvijek su dvije prodavačice unutra, svaki kupac se šverca.

- Kaj ona unutra radi? - ispalila je nestrpljiva žena s naočalama povrh maske dva metra od mene. Bila je nestrpljiva i išao sam joj na živce jer sam stajao ispred ulaza. Bio sam živ i ispred nje. Morala je čekati. Nagovarala me da uđem kao da će se time vrijeme u kojem ona dolazi na red skratiti. Neće, samo smo stajali na otvorenom, na ulici.

Pred blagajnom u dućanu je bila žena umotana u šal preko lica. Stalno bi se prisjetila neke nove stvari koja joj je trebala pa bi se odmicala, odlazila do police, nazad na blagajnu i onda sve ponovno. Da, bilo je zamorno čekati, ja sam trebao samo pljuge.

- Zašto ne uđete, sad će ona izaći - gurala me riječima ova s naočalama. - Slušate Stožer? - provocirala je nestrpljivo.

- Malo i znanost - sakrio sam svoj oprez koji je sigurno vidjela kao kukavičluk.

- Aha, dobro, da. Možemo slušati i znanost - predala se prihvativši da sam vjerojatno od onih koji pristojno čekaju zeleno na semaforu i pustila me da glumim gljivu pred dućanom.

Nemam pojma je li znala da je dan ranije bilo 2360 novozaraženih, da je 73 ljudi umrlo, njoj se samo žurilo. Da smo u Splitu, ona bi sigurno bila na nekoj od fotografiji gužve s rive. Nije lošija od mene, to je jednostavno tako, u ljudskoj je prirodi htjeti život i lako je moguće da bih i ja bio tamo negdje, uživajući na splitskoj rivi.

Tko zna koliko je od ovih 2360 zaraženih pokupilo virus jer im se samo žurilo ili su uživali negdje u sunčanom danu, ali u svakom slučaju nisu svi bili na tulumu u nekom kafiću. Zatvorimo li se još više, broj mrtvih će ozbiljno pasti tek nakon Nove godine, za četiri do pet tjedana. Do tada ćemo živjeti u redovima, ispred dućana, pogrebnih poduzeća, na ulazima u groblja. Takav će nam biti i Božić i Nova godina, ali možda dočekamo Uskrs.

- Ništa je na tvrdim. To tvrde oni koji se time bave, oni koji su stručni u tome. Ja sam arhitekt - rekao je sinoć na RTL-u Radimir Čačić, varaždinski župan koji agresivno već više od mjesec dana zahtijeva puno strože mjere no što mu ih Stožer nudi.

Uopće ga ne interesira mišljenje Stožera, izgovori i kalkuliranje, razmišljanje o mentalitetu hrvatskih građana, njihovu skitalačkom karakteru i ovisnosti o drugim ljudskim bićima, on ne čeka na odluke Stožera kojim će puzajući lockdown postati ozbiljno ograničenje kretanja. To znači i širenje virusa. Samo što rezultati mjera dolaze s vremenskim odmakom od nekoliko tjedana.

Prvo će se smanjivati broj novozaraženih, zatim onih na liječenju u bolnicama, a tek onda i broj iz posljednje, najgore statistike, umrli. Čačić je pokazao da zna slušati, pročitati bitno i definirati prioritete, važne stvari, bio je onaj koji je, iako laik, logično i smisleno zagovarao mjere koje smanjuju širenje zaraze. Pokazao je odgovornost. Nalazi se na čelu županije. Prije tjedan dana je opasno prozvao cijelu Vladu.

- Svi koji su govorili da mjere ne daju rezultate, siguran sam da nisu tako glupi da su vjerovali u to što govore i siguran sam da su svjesno lagali. Za to se snosi odgovornost - rekao je. Očito, ima boljeg šaptača od Plenkovića. Sad samo da se taj nekako probije u whatsapp ili viber grupu u kojoj je i Plenković. Mnogi će biti sretni, osobito oni koji izbjegnu zadnju brojku statistike.