U svijetu naši su učenici među prvima u čitanju, ali to čine jer moraju, knjige zapravo ne vole

ZAGREB - Hrvatski učenici u čitateljskoj su pismenosti pri samom vrhu (na osmom mjestu od ispitivanih 49 zemalja), 23. su u znanju iz prirodoslovlja, a nešto slabiji od međunarodnog prosjeka (30. mjesto) u matematičkim znanjima (ispitivane 63 zemlje). Govore to upravo objavljeni rezultati međunarodnog istraživanja provedenog u proljeće 2011. u kojem je Hrvatska sudjelovala prvi put, a koje se u svijetu provodi svakih četiri (PIRLS, čitateljska pismenost) ili pet (TIMSS, matematika i prirodoslovlje) godina.

Testirano 4500 đaka

Kod nas je testirano oko 4500 učenika četvrtih razreda iz 152 osnovne škole.

Iako smo na odličnom osmom mjestu po čitateljskoj pismenosti, dijelovi istraživanja zapravo pokazuju da hrvatska djeca gotovo ponajmanje, među svima ispitivanim diljem svijeta, vole čitati.

Motiv za knjigu

Tu smo na pretposljednjem mjestu, ispred nas su Nizozemska i Danska, a zadnji je Katar. Za čitanje su racionalno, utilitarno motivirani, ali u njemu ne nalaze užitak. “Djeca su svjesna da im je čitanje važno kao način učenja i tu su po motiviranosti među prvom polovinom zemalja svijeta, ali smo po ljubavi prema čitanju predzadnji, ne čitaju za zabavu. Važnost čitanja u nas je dobro osviještena, no mlade su generacije orijentirane na računala i elektronske medije, pa tu možda i ne možemo očekivati dobre rezultate”, komentira Jasminka Buljan Culej iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, institucije koja je istraživanje provodila u Hrvatskoj.

Roditeljska očekivanja

Primjerice, u obrazovanju vrlo uspješni Singapur je blizu nas po omraženosti čitanja za razbibrigu, ni tamošnja djeca ne čitaju ni iz zadovoljstva niti za zabavu, nego samo iz obaveze. U čitanju iz čistoga gušta najviše uživaju mali Portugalci, Gruzijci, Irci, Kanađani, Rumunji.

Suprotno od u javnosti uvriježene percepcije - hrvatski su učitelji jako zadovoljni. Čak 83% naših učenika ima vrlo zadovoljne učitelje, a 16% ih ima zadovoljne učitelje. “To se odnosi na učiteljsko zadovoljstvo radom, a ne plaćom koju za taj rad primaju. Naši učitelji imaju visoku unutarnju motivaciju”, kaže Buljan Culej. I dok su hrvatski učitelji na prvom, finski su tek na 41. mjestu po zadovoljstvu, iako, često se ističe, imaju dobre plaće i primjeren status u društvu.

“Ako se uspoređujemo s međunarodnim prosjekom, očekivanja i ambicije naših roditelja za obrazovanje koje očekuju od svoje djece relativno su niski. U nas samo 9% roditelja očekuje da im dijete završi poslijediplomski studij, međunarodni prosjek je 30%. 34% Hrvata očekuje da im dijete završi sveučilišni, 48% stručni studij, a 9% srednju školu. Možda je to pokazatelj i niže obrazovne strukture stanovnika u Hrvatskoj u odnosu na neke druge zemlje u kojima je puno više ljudi fakultetski obrazovano.

Djevojčice bolje čitaju

Što su očekivanja roditelja o daljnjem obrazovanju njihove djece veća, uspjeh djece u ovim je istraživanjima bio bolji. To se, eto, može detektirati već u četvrtom razredu”, komentira Bulja Culej.

U hrvatskim su školama djevojčice za 14 bodova uspješnije u čitanju od dječaka koji od njih, prosječno, imaju 10 bodova više u matematici. I ponajbolji obrazovni sustavi (poput finskog) muku muče da poboljšaju rezultate dječaka u čitanju. Samo su četiri zemlje u kojima nema razlike u uspjehu iz čitanja i matematike među spolovima - Kolumbija, Italija, Francuska i Belgija (francusko govorno područje).

Disciplina i sigurnost u hrvatskim su školama bolji od međunarodnog prosjeka, a manje je i nasilja. 61% naših učenika gotovo nikada nije bilo izloženo nasilju u školi, što je razlika od značajnih 13% u odnosu na međunarodni prosjek.