U tri godine svaki Hrvat osiromašio je za 5100 dolara

ZAGREB - Hrvatski građani triput su bogatiji danas nego što su bili 2000. godine, a Hrvatska u globalnoj raspodjeli bogatstva sada sudjeluje sa 0,05 posto, što je 0,02 posto više nego prije 10 godina. Istovremeno, svaki je Hrvat od zlatne 2007. do danas u prosjeku izgubio 5100 dolara od vrijednosti svojeg bogatstva. To pokazuju brojke objavljene u Izvještaju o svjetskom bogatstvu (Global Wealth Report), redovnoj publikaciji analitičkog odjela banke Credit Suisse.

Usporedbe s drugima

Hrvatska se u tom kontekstu našla u prilično heterogenoj grupi zemalja s “višim srednjim” prihodom i na zamišljenoj ljestvici europskih tranzicijskih zemalja nalazi se ispod Slovenije, iznad ostalih država nastalih raspadom Jugoslavije i (ipak) iznad zasad posljednjih članica EU - Bugarske i Rumunjske.

Čitamo li izvještaj na taj način, možemo biti zadovoljni. Upustimo li se u usporedbe s drugim zemljama, razloga za zadovoljstvo sa svakim je korakom sve manje.

Bogatstvo hrvatskih građana Credit Suisse ove godine procjenjuje na prosječna 19.873 dolara po stanovniku. Doista, to je bolje od 6538 dolara 2000. godine. Nesumnjivo bolje od 8337 dolara po stanovniku u susjednoj BiH ili 7460 dolara po stanovniku u Srbiji. Istovremeno, to je dramatično slabije od 46.431 dolara po stanovniku u Sloveniji. Daleko od četiri puta višeg europskog prosjeka od 84.110 dolara, posve neusporedivo sa švicarskih 295.411 dolara po stanovniku, što Švicarce čini 15 puta bogatijima od Hrvata.

Analitičari Credit Suisse fokus svojeg istraživanja usmjerili su, za razliku od uopćenog i uobičajenog pristupa mjerenja krvne slike državnih financija, prema obiteljskom proračunu i time se ipak donekle približili stvarnom odrazu prilika na terenu. Credit Suisseova “definicija bogatstva” rezultat je zbroja ukupne fizičke i financijske imovine u vlasništvu građana, umanjene za njihova dugovanja.

Realni rast plaća

Hrvatski rast “bogatstva”, promatra li ga se iz tog, obiteljskog ugla, rezultat je prije svega velikog vala privatizacije nekretnina iz sredine i kraja devedesetih godina prošlog stoljeća i strelovitog rasta njihovih cijena tijekom prve polovice 2010-ih. Gotovo svaka hrvatska urbana obitelj u tom se razdoblju dokopala stana u vlasništvu, što je samo dijelom odraz rasta životnog stadarda, a u velikoj mjeri rezultat divljeg, nereguliranog i potpuno nepoticajnog tržišta nekretnina za najam.

U toj računici Hrvatska nije bila jedina; slična statistika vrijedi u gotovo svim europskim tranzicijskim zemljama. Tek nakon toga na red dolazi snažna kuna, koja je slijedeći euro podizala i vrijednost imovine hrvatskih obitelji s obzirom na dolar koji je bio mjerna jedinica istraživanja.

Hrvatima su doista tijekom prve polovice proteklog desetljeća rasle i realne plaće, ali daleko tromije od turbulencija na valutnom tržištu i neobuzdanog rasta cijena kvadrata na tržištu nekretnina.

Snažna valuta

Snažna valuta na sličan je način tijekom proteklog desetljeća udvostručila bogatstvo Švicaraca, koje je tijekom tog razdoblja doseglo gotovo stopostotni rast mjereno u dolarima, ali ostalo je na gotovo jednakoj razini prikaže li se statistika u švicarskim francima. To je uostalom i jedina sličnost Švicarske i Hrvatske.