- Oca smo zadnji put vidjeli ovdje kod ovog zida. Tu su nas razdvojili i autobusima odvezli za Sremsku Mitrovicu. Nas trojicu braće potom su prebacili u Stajićevo, a tata je ostao u Mitrovici i tamo je premlaćen do smrti, s osjetnom boli u glasu i 33 godine nakon tragičnih dana koji su pogodili njihovu obitelj, prijatelja, suborce, sugrađana... - prisjetio se Igor Švraka, vukovarski branitelj, tragedije koja ih je pogodila nakon pada obrane grada. Obitelj Švraka, otac Ivan, majka Anica, braća Igor, Ivan i Dragan, tada u dobi od 20, 18 i 17 godina te njihova 9-godišnja sestra Tatjana tada su završili u logoru Velepromet.
Nema pravde
Hangari Veleprometa, vukovarske prijeratne tvrtke koja i danas egzistira pod istim imenom i na istom prostoru, bili su od kolovoza 1991. do travnja 1992. godine sabirni logor u koji su srpske snage tijekom napada na Vukovar, a onda i nakon okupacije grada dovozili zarobljene branitelje i civile. Bio je to, prema raspoloživim podacima, najveći logor u Europi poslije 2. svjetskog rata kroz koji je prošlo preko 10000 zarobljenika, od kojih je njih preko 700 ubijeno, pri čemu se brojnima posljednje počivalište i danas ne zna. Svima njima u spomen u srijedu 20. studenoga održan je komemorativni skup u dvorištu Veleprometa, a Igor i njegov brat Dragan položili su vijenac ispred spomen ploče za žrtve Veleprometa.
- Naša je obitelj ovdje bila zatočena, a ovdje smo i razdvojeni. Prvo su nas ispitivali, premlaćivali, prijetili da će nas ubiti, zaklati... Nakon što su nas razdvojili, oca više nikada nismo vidjeli. Tek su nam 2002. godine javili da su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani u Mitrovici, nakon čega smo ih prebacili u Hrvatsku da mu ostatci budu ovdje. Utvrđeno je da su ga ubili od batina - kazao je Igor, kojemu su ovi dani posebno teški.
- Ja sam, inače, sebi to vrijeme nekako spakirao u jednu ladicu koju otvorim samo u studenome, kada su ovi dani, tada mi nailaze sjećanja i to onda teško proživljavam. No, kada ti dani prođu moram to ponovno vratiti u ladicu i zbog sebe i zbog svoje djece, da oni to ne osjete u takvoj mjeri - rekao je, a na pitanje je li pravda zadovoljena odgovara.
- Ne, pravda neće nikada biti zadovoljena. Bio sam svjedok na suđenju Aleksandru Vasiljeviću, koji je osuđen na 20 godina zatvora, da bismo na kraju mi logoraši dobili rješenje da ga privatno tužimo. Nama pravda nikada neće biti zadovoljena - rekao je Igor s kojim se složio i Dragan. Svi danas žive u Đakovu. Ne vide način da se u Vukovaru "normalno živi uz razdvojene škole i vrtiće te uz činjenicu da pravda nije zadovoljena i da nitko za ove zločine nije odgovarao."
Isto misle i vukovarski branitelji i logoraši Zdravko Komšić i Dragutin Guzovski, koji su podnijeli i tužbe protiv Srbije od koje traže odštetu za torture koje su pretrpjeli u logorima.
- Kroz ovaj je logor od kolovoza 1991. godine prošlo do 10000 ljudi, i Srba i Hrvata. Kako je koja ulica padala, oni su ovdje dovozili te ljude, sortirali ih kao robu, Srbe vjerojatno odvozili u Srbiju, a nesrpsko stanovništvo je ovdje sustavno mučeno, zlostavljano i ubijano. Mi i danas ne znamo gdje je velik broj ubijenih, jer su grobnice koje su bile na okolnim poljima prije dolaska hrvatske vlasti premještene, pa ih i danas otkrivamo u okolici Vukovara. Ja vjerujem da je i velik broj tih ljudi odvezen u Srbiju i tamo sahranjen, a njihove ostatke ćemo jako teško naći dok god je ova vlast u Srbiji - rekao je Komšić. Guzovski se prisjetio kako su na putu prema Veleprometu i u samom krugu tvrtke vršene masovne i pojedinačne likvidacije.
Tužbe u Srbiji i Strasbourgu
- Ovdje je nastao pakao, iživljavanje nad nemoćnim civilima, kao što se zna najmlađa žrtva je 14-godišnji dječak, mnoge su žene nečovječno silovane, a najveći zločin se dogodio u Rajšićevoj pekari na tzv. Drvenoj pijaci, gdje je bila klaonica ljudi. Tu je bio bal vampira, osveta za sve žrtve koje su okupacijske snage doživjele napadajući Vukovar. Ljudi su brutalno premlaćivani, ubijani... Za smrt 724 žrtve Veleprometa nikada nitko nije odgovarao iako sudionici tih nedjela žive pored nas i s nama. Neki obavljaju ili su obavljali visoke funkcije, ali zavjet šutnje je velik i nikada nitko od njih nije progovorio o tome gdje su ljudi odavde odvezeni. To je rana koja je ostala. Nikada nitko za ovaj zločin nije odgovarao - istaknuo je Guzovski. On je čak podnio i privatnu tužbu protiv Srbije, u Srbiji i na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu kojom traži odštetu, a tim su putem pošli i drugi branitelji. U Srbiji je većina tih tužbi trenutačno na Ustavnom sudu, a u Strasbourgu su dvije tužbe do sada odbijene. Ipak, logoraši se nadaju da će pravda biti zadovoljena.
- Brigu oko odštete logorašima preuzelo je Ministarstvo branitelja koje sada sve to koordinira. Dolaskom ministra Medveda situacija se u tom smislu poboljšala, premijer je čvrsto uz nas i siguran sam da će kad-tad pravda biti zadovoljena. Ako ne na ovom svijetu, a onda će svatko odgovarati pred licem Boga - poručio je Guzovski. Branitelji su nesretni i što Velepromet nema status Memorijalnog centra. Naime, riječ je o privatnoj tvrtki, a dosadašnje inicijative Ministarstva branitelja i pokušaji otkupa čestica na kojim se Velepromet nalazi nisu urodili plodom, pa ovo stratište do danas nije primjereno obilježeno. Onako kako su to druga stratišta poput Ovčare na kojoj je također u srijedu održan komemorativni skup za tamošnjih 260 žrtava, čime je i završeno ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.
- Velepromet i Ovčari dvije su najtraumatičnije točke vukovarske tragedije, posebno Velepromet koji je još uvijek neispričana priča o kojoj puno detalja još ne znamo. Brojke su strašne, čak i gore nego na Ovčari, koja sama po sebi ne može biti tužnija s obzirom na to da se radilo o ranjenicima i zaposlenicima vukovarske bolnice, koji su tamo ubijeni - kazao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, zahvalivši svima koji su proteklih dana bili u Vukovaru i uz Vukovarce.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....