Učitelji šokirani nalazom prosvjetnog inspektora: ‘Zahtijevamo nedvosmislene odgovore o aferi ‘Daj mi pet‘‘

Iz nastavničke grupe Školska zbornica oglasili su se otvorenim pismom ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu, u kojemu se osvrću na nalaz prosvjetnog inspektora u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a povodom slučaja ‘Daj mi pet‘.

Afera sa zaključnim ocjenama, naknadno (nakon nastavne godine) za nekolicinu učenika među kojima je i dijete Sanje i Zorana Milanovića, očito ne jenjava.

U Školskoj zbornici, u kojoj navode da okupljaju više od 20 tisuća učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ravnatelja i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika, tvrde da su učitelji šokirani nalazom prosvjetnog inspektora. Tvrde i to da je inspektor direktno prekršio ili zaobišao Zakon o odgoju i obrazovanju.

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:

‘Poštovani gospodine ministre Fuchs,

nakon objave nalaza prosvjetnog inspektora u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a koji je objavilo Vaše ministarstvo, učitelji su šokirani.

Nižu se nebrojene reakcije nevjerice i razočaranja, prije svega time što je svakom učitelju i nastavniku jasno kako je Vaš inspektor direktno prekršio ili zaobišao Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te kako Vi u izjavi o navedenom slučaju tumačite odredbe Zakona koje govore o zaključivanju ocjena kao „sivu zonu“.

Ne, ministre, naš Zakon nije nikakva „siva zona“, dapače za ovaj slučaj je vrlo precizan.

Sukladno članku 73. stavku (2) navedenog Zakona, zaključna ocjena utvrđuje se od strane predmetnog učitelja/nastavnika, javno, na kraju nastavne godine.

U nastavničkim krugovima vaši su pomoćnici već odavno postali predmet ismijavanja svaki put kad pokažu da ne poznaju razliku između školske i nastavne godine, što se jednom Vašem pomoćniku opet dogodilo prije nekoliko tjedana na nacionalnoj televiziji, ali zato smo mi učitelji i nastavnici tu da ih obrazujemo.

Nastavna godina ove je kalendarske godine završila 21. lipnja. Sukladno Zakonu zaključna ocjena morala je biti – i bila je – zaključena do 21. lipnja.

Takva ocjena naknadno se sukladno važećim propisima može mijenjati isključivo na dva načina:

1. Negativna ocjena mijenja se nakon dopunskog nastavnog rada, što je poseban oblik odgojno-obrazovnog rada te nije dio nastavne godine.

2. Bilo koja ocjena mijenja se nakon žalbe podnesene u roku od 48 sati nakon završetka nastavne godine, a sukladno rezultatima ispita pred povjerenstvom.

Ne postoji drugi način promjene ocjene nakon završetka nastavne godine.

Vaš inspektor u vlastitom nadzoru utvrđuje da je ocjena iz Matematike promijenjena 27. lipnja, ali „prije sjednice razrednog vijeća“ čime nekako magično postaje legitimna?

Činjenica da je poštovan jedan zakonski propis nikako ne umanjuje činjenicu da je prekršen drugi, daleko važniji zakonski propis, ali Vašeg inspektora ni Vas to očito ne zanima.

Nejasno je i kako nastavnica Matematike može dobiti pisanu opomenu ako je učinila nešto protuzakonito, a sama je priznala da je to od nje traženo. Ona će biti kažnjena jer je na nju učinjen pritisak da učini nešto nezakonito i jer mu se nije znala oduprijeti!?

Nakon svega ne preostaje nam ništa drugo nego postaviti nekoliko vrlo očitih pitanja na koja zahtijevamo direktne i nedvosmislene odgovore:

- Ako je ocjena promijenjena nezakonito, zašto nije poništena i vraćena na ponovno utvrđivanje?

- Ako ocjena nije promijenjena nezakonito, na temelju čega je nastavnica dobila opomenu pred otkaz?

- Zašto se ni u inspekcijskom nalazu ni igdje drugdje ne spominje ocjena iz Latinskog jezika, a koja je također promijenjena nezakonito?

- Zašto su Vam u izjavama puna usta „zaštite učitelja“ dok istovremeno inspekcija Vašeg ministarstva direktno krši Zakon na štetu učitelja i nastavnika?

- Kako planirate riješiti problem deficitarnih učiteljskih/nastavničkih zanimanja kojima je uzrok premala plaća ako istovremeno mlade deficitarne nastavnice svi na ovakav način gaze?

Svjesni smo da bi naknadno ispravljanje zaključne ocjene moglo izazvati i pravni paradoks. Naime, ako inspektor poništi zaključnu ocjenu jer je donesena nezakonito, nova ocjena opet ne bi mogla biti zaključena sukladno članku 73. Zakona jer ne bi bila donesena javno u razrednom odjelu za vrijeme nastavne godine. Iz ovog paradoksa proizlazi i nužnost promjene zakonskih propisa kojima se uređuje zaključivanje ocjene.

I za kraj, ovaj slučaj nikako ne smije biti poticaj i ohrabrenje ostalima da se upuste u ovakav način pritiska i utjecaja na školu, učitelje i nastavnike kod zaključivanja ocjena. Ako je sad i pojeo vuk magare, pobrinite se da se to više nikada ne dogodi. U suprotnom će ostati pitanje:

Je li prosvjetna inspekcija potpuno neovisno i samostalno donijela rješenje ili je na nju netko utjecao?

Ako inspektori ovako lako mogu kršiti i zaobilaziti vrlo jasne zakonske odredbe onda je možda vrijeme i da počnete razmišljati o novom Zakonu o prosvjetnoj inspekciji.

S nadom da ćemo dobiti odgovore na pitanja koja muče tisuće učitelja i nastavnika, srdačno Vas pozdravljamo,

Nastavnička grupa Školska zbornica‘