Učitelji u Saboru o reformi obrazovanja: ‘Ideja cjelodnevne škole je dobra, ali postoji nekoliko velikih problema‘

Cjelodnevna škola je potrebna, ali bez dijaloga s učiteljima, kao i bez ozbiljne dorade predloženog dokumenta koji je na javnoj raspravi (zatvara se u četvrtak) prikupio više od 1700 komentara, bit će problema s implementacijom dosad najambicioznije smišljene reforme osnovnoškolskog obrazovanja, poruka je učitelja, ravnatelja škola i predstavnika lokalne zajednice okupljenih u raspravi „Kakva nam cjelodnevna škola treba“, održanoj u Saboru u organizaciji Kluba zastupnika SDP-a.

Raspravi se nisu odazvali predstavnici Ministarstva obrazovanja, kojima je poručeno – način na koji se uvode velike promjene mora biti uključiv, dobro pripremljen i jasan onima koji će ga provoditi (učitelji), a bez toga postoje šanse da se dobre ideje lošom organizacijom pretvore u neuspjeh.

– Riječ je o novoj reformi i strahu od nepoznatog. U svim prethodnim reformama učitelji su otprilike znali što ih čeka, ovdje to ne razumiju. Učiteljima razredne nastave povećava se norma, uzima sat tjelesne i zdravstvene kulture i dodaje novi predmet praktične vještine za koji nisu educirani. Ne znamo zašto učitelji iz produženog boravka postaju viškovi, a dodatno se opterećuju učitelji razredne nastave, dio je komentara s dvosatne rasprave.

Neizvjesna situacija

Miša Majkić Vukčević iz OŠ Viktorovac u Sisku naglasila je da su učitelji produženog boravka u neizvjesnoj situaciji, ‘šuška‘ se da će biti zbrinuti zapošljavanjem u vrtićima i s pravom nisu zadovoljni idejom.

Ne znam zašto predlagači promjena ne prate primjere modela Siska i Rijeke koji imaju organiziran produžni boravak i cjelodnevnu školu uz dvije učiteljice, ali na način da se teret financiranja prebaci s lokalne uprave na državnu, rekla je, uz dodatak da se kako je previše pitanja bez odgovora, pri čemu se u dokumentu na javnoj raspravi ne spominju asistenti u nastavi za djecu s teškoćama, a informatičari kojih u školama kronično nedostaje – zbog najave smanjenja satnice predmeta s dva na jedan sat tjedno – već sada traže posao u srednjim školama.

– Ideja cjelodnevne škole sigurno nije loša, ali velik je problem stvaranje viškova i nametanje obveza ostatku učitelja. Neprihvatljivo je da se određeni poslovi uklanjaju iz satnice i stavljaju u vreću bez dna ostalih poslova. Ne znam po kojem će pravilu učiteljima biti dodjeljivani dodatni poslovi, da li po kazni, pitala je, uz zaključak: Obrazovni sustav ne može biti kvalitetan uz pregorjele učitelje.

Različite pozicije

Sabina Frgec iz Osnovne škole Oroslavje, ujedno predsjednica Vijeća roditelja u OŠ Stubičke Toplice, napominje kako u Hrvatskoj dvije trećine škola radi u dvije smjene (plan MZO-a je da za četiri godine sve škole prijeđu u jednosmjensku nastavu).

- Nismo svi u istoj poziciji i radnim uvjetima. Javlja se veliki otpor među učiteljima, neizvjesnosti, a šteta je da se ne koriste pozitivni primjeri Rijeke ili Stubičkih Toplica koje provode program cjelodnevne škole, ali uz dvije učiteljice razredne nastave, a ne jedne kao što je predloženo u dokumentu na javnoj raspravi. Problem koji nije osviješten jest da imamo odljev kadra iz škola, a nema dovoljno kandidata koji upisuju učiteljske fakultete. Ovo je maćehinski odnos Ministarstva prema nama učiteljima jer smo mi zadnji koji doznajemo što će se i kako provoditi u školama, i to kroz medije. To je nekorektno, poručila je.

Ravnatelj OŠ Milana Langa u Bregani, Igor Matijašić, ulogu ravnatelja u ovim promjenama opisao je kroz ulogu prevarenog bračnog supruga koji za nevjeru saznaje zadnji.

- Previše toga mi je podložno različitom tumačenju, može se ovako, a može se onako. Svi koji rade u školama znaju da tako stvari ne mogu funkcionirati. Siguran sam da će se na javni poziv za eksperimentalno uvođenje cjelodnevne škole odazvati 50 škola, neki će prepoznati dobrobit za zajednicu, neki novac i najavljeno povećanje plaća, no naša se škola ne može prijaviti jer ima dvosmjenski rad. Mislim da uzorak neće biti reprezentativan jer je promjene lakše organizirati u školama s nekoliko desetaka učenika nego onima s 1000, naveo je Matijašić, koji rok od četiri eksperimentalne godine do uvođenja promjena u sve škole smatra prekratkim.

Više pitanja

- Ne vjerujem da će se svi dotad prilagoditi. Volio bih da griješim. Mislim da smo krenuli krivim putem jer je prvo trebalo osigurati svima uvjete za jednosmjenski rad, a onda uvoditi promjene u njih. Mijenjamo temelj svake škole, razredna nastava je najbolja stvar u njima, a mi ćemo učiteljicama nametnuti rad od osam do tri .

Čak i vrijeme za pauzu provodit će s učenicima. Tu je i pitanje prijevoza učenika putnika. Imate učenike koji su isključeni iz izvannastavnih aktivnosti jer nemaju prijevoz do doma. Oni će opet biti zakinuti za izvannastavne aktivnosti u školi zbog istog razloga. Imat ćete učitelja koji će željeti odraditi izvannastavne aktivnosti, a učenici neće biti zainteresirani i obrnuto. Svi želimo promjene, jer ovakva situacija je neodrživa. Ali, sustav treba polako i temeljito mijenjati. Uzmite primjer Škole za život. Došla je i ‘ošla, nitko ju ne spominje. Ne bih volio da tako završi i ova promjena, rekao je Matijašić.

Tajana Bandera Mrakovčić, ravnateljica OŠ Nikole Tesle u Rijeci, u kojoj se cjelodnevna nastava provodi već više o 40 godina, napominje kako nije dobro djeci strukturirati svo vrijeme provedeno u školi. Opisala je kako izgleda dnevni dan u njihovoj školi.

– U cjelodnevnom boravku su dvije učiteljice, svaka je opterećena s po tri predmeta, ovisno o vlastitim sklonostima. Obje su učiteljice razrednice, jednako važne. Njihov radni dan s djecom sastoji se od redovne nastave, organiziranog slobodnog vremena i slobodnog vremena. Djeca u ponedjeljak donose torbe u školu, učiteljice imaju vremena i za individualni rad, a petkom se torbe odnose kući.

Mogu li svi biti u cjelodnevnoj školi?

Činjenica je da djeca s teškoćama ne mogu izdržati osam sati u školi i zato su ona u klasičnim razredima. Postavlja se pitanje kako je izvedivo da svi učenici budu u cjelodnevnoj školi. Prijedlog Ministarstva ima dobrih elemenata, no puno toga treba razraditi i ne znam ima li smisla da su učenici viših razreda u cjelodnevnoj školi. Imamo licenciranih sportaša, učenika nacionalnih manjina s većom satnicom, opterećeni su već sada do plafona. Bili smo u ‘Školi za život‘, zamrla je, kao i onda HNOS. I svaka je reforma nešto dobro nosila ali nijedna nije izvedena do kraja, rekla je.

U raspravu se uključila Ivona Makvić Salaj, savjetnica pravobraniteljice za djecu, koja podržava reformu s ciljem pružanja jednakih mogućnosti za djecu i uvjete u školama. No, dodala je, proučavajući nacrt eksperimentalne škole i njoj niz pitanja ostaje bez odgovora, zbog čega zaključuje kako je bilo nužno organizirati opsežnu javnu raspravu s učiteljima, stručnim suradnicima, predstavnicima lokalne zajednice, roditeljima i učenicima.

– Zabrinuti smo što djeca ulaze u koncept škole kojega ne razumiju, ne znaju što je. U istraživanju našeg ureda u kojemu je sudjelovalo više od 3000 djece, njih četvrtina je izjavila da se u sadašnjoj školi ne osjeća dobro. Djeca savjetnici pravobraniteljice izražavaju strah jer ne znaju kako će nastava po novome modelu izgledati, pribojavaju se da će sjediti u klupama do 17 sati i morati učiti više no dosad.

Zbog toga koncept i način kreiranja promjena u koje nisu uključeni glavni akteri nije dobar način, zaključila je, uz žaljenje što se u prijedlogu dokumenta nije promišljalo niti o posebnim kategorijama djece (teškoće, daroviti) čije su potrebe ostale zaboravljene. Zbog svega, savjetnica pravobraniteljice predlaže da se naredna školska godina uzme kao godina pripreme, edukacije i informiranja o promjenama. Djeca, rekla je, moraju znati što ih čeka, u kakvu će školu ići.

‘Promašen prijedlog‘

Jedna od najoštrijih kritičarki na raspravi, Zrinka Ristić Dedić, viša znanstvena suradnica Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, podsjetila je kako istraživanja pokazuju da se djeca dominantno osjećaju opterećeno u školama, zatvorena u predmetne kućice i manje vole školu od vršnjaka u drugim obrazovnim sustavima. Nad njima je imperativ opterećenja odličnim ocjenama iz svih predmeta, često su anksiozni i depresivni - sve što ne bi trebalo biti rezultat obrazovanja.

– Ovaj novi prijedlog polazi od toga da učenici u Hrvatskoj imaju manje sati nastave od vršnjaka u drugim državama te da su PISA rezultati nezadovoljavajući. Smatram da je prijedlog u cjelini promašen. Kako nastaju uspješne reforme? Tri su aspekta: prvi je promišljen i razuman dizajn. Drugi, osigurani uvjeti i kapaciteti za implementaciju. Treći je transparentno uvođenje promjena i suradnja. U sva tri aspekta ovaj je prijedlog na žalost manjkav.

Nije ni promišljen ni razuman, polazi se od krive pretpostavke da se postignuća učenika mogu popraviti i smanjiti razlike nametanjem svima istih obveza i cjelodnevnim zatvaranjem djece u škole. Dodatna institucionalizacija djece još više smanje prostor igre, spontanosti, rekreacije, dokolice, svega što je nužno za zdravi razvoj djece.

Problematična je ideja po kojoj je potrebno svu djecu staviti u isti programa cjelodnevne škole, to je kao obaveza potpuno promašeno, smatra Ristić Dedić, koja je podsjetila da se kroz prijedlog ministarstva zanemaruju prethodna nastojanja o prelasku s osmogodišnje na devetogodišnju školu, a koja bi omogućila ostvarivanje većeg broja sati nastave, ali na relaksiraniji način. Upozorava zato da predloženi model cjelodnevne škole još više opterećuje djecu i ne pruža im zdravo okruženje za razvoj.

‘Rasterećenje, a ne opterećenje‘

Eli Pijaca Plavšić, sociologinja i izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja koji se od 1992. godine zalaže za jednosmjensku školu, upitala je postoji li uopće škola u Hrvatskoj koja uistinu može udovoljiti propisanim standardima eksperimentalne cjeloživotne škole. I njezin je zaključak – djeci treba rasterećenje, a ne dodatno opterećenje.

– Ukoliko dokument ostane ovako deterministički određen, s navedenom satnicom; ako ponuda dodatne pomoći i izvannastavnih aktivnosti neće biti usklađena s potrebama svih učenika, postoji objektivan strah da će doći do formalne promjene, a ne stvarne. Takav primjer vidimo u provedbi sadašnjih sedam međupredmetnih tema. Njima se bave neki koji imaju afinitet, a ne na način da se doista svi sadržaji integriraju u nastavu, rekla je.

Pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje Luka Juroš smatra kako je promjena poput cjelodnevne škole nužna za sustav obrazovanja, te da bi predloženi model u konačnici trebao biti bolji zbog problema nastalih u nedostatku konzultacija i provedbe u kratkome roku.

– Pilotiranje je jedina mogućnost. Ovo nije puna reforma, u nju ne ulazimo od danas do sutra pod lošim uvjetima. Ovo je mali uzorak škola i treba vidjeti kako će se dalje razvijati. Stav Grada jest da mislimo da je ovo potrebno i sigurno nećemo stajati na putu školama koje će se prijaviti na ovaj projekt.

Jasno je da Zagreb nema uvjete da provede model danas jer oko 25 posto škola radi u jednoj smjeni, a kada završi obnova školskih zgrada nakon potresa, bit će riječ o njih 30-ak posto, dakle daleko od onoga što nam treba da bi se ovo provelo. Grad će nastaviti financirati učitelje produženog boravka jer bez toga neće biti škola u pilotu. Pritom ćemo pružati potporu učiteljima i ravnateljima zbog promjena koje su doista potrebne, rekao je.