Učiteljica: ‘Stalno se ponavljaju dva izraza, tko će biti odgovoran!?; Jokić: ‘Jako kasnimo...‘

Unatoč pandemiji COVID-a, 7. rujna sva djeca kreću u škole. Ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo je upute o održavanju nastave, te razradilo scenarije za situacije proboja virusa u škole.

Jesu li, međutim, sve upute jasne, i jesu li provedive?

Izvorni voditelj Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić kaže da su takve kao da će maska spasiti hrvatsko školstvo. Naglašava praktične probleme, od prostornih do toga da nisu osigurane zamjene za učitelje koji će se razboljeti, a najveći nedostatak vidi u izostanku obrazovne komponente, kvalitete nastave. Kaže da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja trebalo ukloniti sve nedostatke koji su uočeni tijekom prošle školske godine kada smo imali online nastavu.

Učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi August Šenoa u Zagrebu, Nataša Jelača ističe da je u uputama velika „siva zona“ koja izaziva nedoumice i ostavlja pitanje tko će biti odgovoran ako nešto krene po zlu.

Svi se slažu da će učitelji i nastavnici imati daleko više posla nego u normalnim uvjetima, ali pitanje plaćanja dodatnog rada resorno Ministarstvo nije stavilo na stol.

- Upute su prilično jasne iako možda netko ima nekih dilema. Sada se vrlo intenzivno iščitavanju. Zbog pretpostavke da će biti problema s interpretacijom nekih od mjera idemo i s drugim dokumentom koji će biti puno opsežniji i razraditi različite tipove scenarija, te dati odgovore ravnateljima i učiteljima na pitanja koja im se trenutno nameću - kaže ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.

Siva zona

Učiteljica Jelača temeljito je pročitala upute i uočila da se više puta ponavlja izraz 'koliko je to moguće' i 'preporuča se'.

- Upravo ti izrazi ostavljaju prostor za sivu zonu i ostavljaju nedoumice među nama prosvjetnim djelatnicima. Jer što ako nešto pođe po krivu? Tko je za to odgovoran? - pita se učiteljica.

Upute Ministarstva znanosti i obrazovanja za predstojeću školsku godinu nedovoljno su konkretne i svode se na to da će maska spasiti hrvatsko školstvo u nadolazećem periodu - smatra Boris Jokić. Ipak, u njima vidi nekoliko jako dobrih stvari.

U njih ubraja to da nema univerzalnog rješenja za dječje vrtiće, osnovne i srednje škole te visokoobrazovne institucije, nego se počelo razmišljati regionalno, i da je usmjerenje na samom razredu. Posebno pohvaljuje odluku da se krene u školu.

- Nedostaje, međutim, konkretizacija, posebno uvažavanje konteksta hrvatskog obrazovanja, podataka i znanstvenih spoznaja o hrvatskom obrazovanju - kaže Jokić.

Nadalje, kaže da su upute pisane kao da u cijeloj Hrvatskoj postoji jednosmjenska nastava, a 60 posto učenika ide u dvosmjenske, trosmjenske škole ili se alterniraju s nekom drugom školom. Samo u srednjim školama takvih je učenika 65 posto. Kada se vidi da je prosječno 19 učenika u razredu, dok je u urbanim sredinama kao što su Zagreb i Split prosjek 25 učenika u razredu, jasno je da se zdravstvene mjere neće moći provesti, da je distanca nemoguća i da će učenici i nastavnici morati nositi maske.

- Sve se to znalo odavno i zato je još u svibnju ili lipnju trebalo počelo planirati kako osigurati prostor da bismo imali manje grupe učenika. Trebalo je tražiti rješenje za više prostora i osigurati bazen nastavnika ako se netko razboli - ističe Jokić.

Različita rješenja

Na pitanje jesu li mjere provedive, odnosno može li se nastava održati kako je to zamišljeno, uz više smjena, razmak među učenicima, nošenje maski tamo gdje nema dovoljno prostora, te izbjegavanje miješanja učenika iz različitih razrednih odjeljenja odgovara da su mjere provedive. „Ali ne jednoobrazno u svim ustanovama. Kada bismo znali da svugdje imamo učionice od 70 kvadrata, onda bismo tražili razmak od dva metra i stvar bi bila riješena. Ali kako je različit prostor i funkcionalnost prostora, dali smo različita rješenja“, kaže ministar.

Učiteljica Jelača pita koliko je moguće između učenika držati razmak od 1,5 metara, osobito u razrednim odjelima kao što je njen gdje je 27 učenika, a učionice površinom nisu dovoljno velike. „ Isto tako postoje škole s tisuću učenika i razredna odjeljenja od 30 učenika, a maksimalni kapacitet je njih 500. U uputama stoji da bi se ravnatelji u nedostatku prostora trebali javiti osnivačima. No, koje će to dodatne prostore dobiti? Jesu li oni dovoljni i dobri za pedagoški rad s učenicima“, kaže učiteljica i ukazuje na posebni problem Zagreba koji je stradao u potresu.

Učitelji će morati pripremati nastavu uživo, ali i online. Za njih će to biti dupli posao. Ministar je svjestan da to iziskuje dodatni napor, no ističe da je i prošle školske godine kada smo bili u lockdownu bilo entuzijastičnih nastavnika koji su jako dobro pripremili nastavu preko interneta. „Imamo i primjera gdje to i nije najbolje funkcioniralo, no imati će na raspolaganju čitav niz alata“, kaže Fuchs.

Dupli rad

Učiteljica na to odgovara kako je moguće održavati nastavu uživo i online, ali je za to potrebno puno rada. „Potreban je za to prekovremeni rad učitelja ukoliko želimo osigurati kvalitetnu nastavu, provjeriti što su učenici naučili i kako, i dati im odgovarajuću povratnu informaciju“, kaže učiteljica i pita hoće li se taj prekovremeni rad platiti.

„Ako netko radi duplo novinarski, znanstveni ili bilo koji drugi posao, onda mu se taj rad mora honorirati. Ako se ne honorira, nema ga razloga obavljati“, kaže Jokić.

Nadalje, da bi škola mogla na zadovoljavajući način funkcionirati za učenike, roditelje i nastavnike, potrebno je planirati i uložiti sredstva. „Nažalost, s obje smo stvari zakasnili. Nedovoljno izdvajamo za školu u normalnim uvjetima, a u ovima posebno“, tvrdi Jokić.

U odnosu na nedostatke, ministar kaže da očekuje niz pitanja u vezi provedbe. „Zato smo u Ministarstvu formirali tri call centra. Jedan na koji će se moći javljati ravnatelji vrtića, pa osnovnih, te srednjih škola. Imamo i dodatne e mail adrese na koje pristižu pitanja, te cijelu službu koja odgovara na pitanja“, zaključio je ministar.

Jelača u uputama ne vidi rješenje za produženi boravak. Ukazuje na to da postoje mješovite grupe produženog boravka, a u uputama stoji da se ne bi smjele miješati grupe učenika. Isto je pitanje za izbornu nastavu informatike za niže razrede gdje bi se također trebale spajati grupe, ali se učenici ne smiju miješati.

Jokić najveći nedostatak preporuka vidi u tome što nedostaje obrazovna komponenta. „Svi ovo doživljavamo kao javno-zdravstvenu situaciju, što ona i jest, ali je naglasak na obrazovanju. Ministarstvo je trebalo adresirati nedostatke koje smo imali prošle godine zbog štrajka, korone i potresa i navesti kako osigurati da ove školske godine, s obzirom na razne scenarije, obrazovanje bude kvalitetnije“, zaključuje.