Ugledni fizičar otkriva da ni bura više neće biti kakva je bila: ‘Bit će čudnija, kraća, manje predvidiva...‘

Dr. sc. Branko Grisogono, profesor s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, studentima splitskog PMF-a održao je nedavno predavanje naslovljeno “Bura – nedavna i najnovija saznanja o sub-mezoskalnim i turbulentnim osobinama”.

O sub-mezoskalnim osobinama bure, o parametrizaciji njezine turbulentne preraspodjele ili doprinosu zbog transporta fluktuacijama tlaka, prosječan stanovnik priobalja zna malo i ništa – barem po pojmovima navedenim u sažetku kojim je predavanje prof. Grisogona predstavljeno na stranicama splitskog fakulteta. No ako ti pojmovi “kriju” naslijeđena znanja o vrstama i osobinama bure, onda svaki stanovnik jadranskog priobalja, područja na kojemu taj vjetar puše – o njoj zna puno ili sve što mu je važno, od toga koja najbolje suši pršute i robu, a koja najbolje “pomete” i pročisti zrak, piše Slobodna Dalmacija.

Ipak, novije vrijeme i klimatske okolnosti donose i neke promjene koje uočavaju znanstvenici proučavatelji bure. O tome smo porazgovarali s profesorom Grisogonom, fizičarem čije je uže područje atmosferska fizika i meteorologija s klimatologijom, piše Slobodna Dalmacija.

U svom preglednom predavanju fokusirali ste se na “finu strukturu bure u meteorološkom smislu”. Što to zapravo znači?

– Fina struktura bure znači burine finese, na primjer refule, pomake u mlazovima jačeg i slabijeg vjetra iznad mora. To je poput rasplamsale primorske ljubavne igre između dvoje: planine i mora; ”where and when the mountain meets the sea” –​ gdje i kad planina sretne more. Inače, bura pripada u planinske oluje; dakle, dinamički je jednaka s fenom (foehnom) u Alpama, chinookom u Stjenjaku, zondom u Andama, itd. Ima još sličnih dinamičkih strujanja (znači, ne po efektima, jer negdje je takav vjetar u planini topao, npr. u Alpama), ali bura je najstariji zapisan vjetar u našoj civilizaciji, još od starih Grka.

Branko Grisogono

Zeljko Hajdinjak/Cropix/Cropix

Dalje je u sažetku navedeno: “Teza jest da je dio razloga netočne prognoze početka i kraja bure u neadekvatnom modeliranju disipacije TKE (...)”. Na kakve se i čije netočne prognoze misli? U čemu je sve važnost točnih prognoza kad je bura u pitanju?

– Žestok vjetar proizvodi jaku turbulenciju, tj. pojačano miješanje. To su procesi na prostornim i vremenskim skalama koje se ne može detaljno prognozirati, već se “odšacuju”, procjenjuju ugrubo. Kad se to pogrešno napravi, a to je nerijetko, onda niti početak, a kamoli kraj bure, nisu dobro prognozirani. To je prvenstveno važno za promet. TKE, odnosno turbulentna kinetička energija, treba biti što bolje procijenjena u prognozi vremena, a isto tako je važna i u klimatskim modelima. Disipacija TKE nam kaže kada i koliko bura odumire na finoj skali, kao čišćenje nekog sustava; ako je presporo – ima nagomilavanja, ako je prebrzo – fali “materijala”, tj. “štofa” za potrošiti, na primjer brzine zraka – rečeno u prenesenom, poetskom značenju.

Što pokazuju “fina in-situ mjerenja bure”, i o kakvim se mjerenjima radi?

– Fina lokalna mjerenja su najbolje što možemo učiniti, tj. izmjeriti. To su uglavnom ultrazvučni anemometri, odnosno ekstra fini vjetromjeri brzine i smjera vjetra što bilježe brzinu barem 10 puta u sekundi, tj. uzorkuju vjetar 10-hercnim [Hz] mjerenjima. Tako se može ući “u dušu” turbulencije bure. Imamo još žešći instrument, ali je preskup za teren, probamo ga tek ponekad; zove se “anemometar vruće žice”, o tome ćemo drugi put... Postoje i daljinska mjerenja bure različitim tipovima radara; takva mjerenja polako tek dolaze u Hrvatsku. Presporo.

Što znači “raznolikost bure u ovisnosti o promatranom dijelu istočne obale Jadrana”?

– Bura može biti vedra, škura, miješana; može biti anticiklonalna – što i je najčešće, može biti ciklonalna, frontalna, itd. To znaju lokalni ljudi bolje nego ja. Najviše je proučavana bura na sjevernom Jadranu jer je, uvjetno rečeno, “jednostavnija”. Puno manje znamo o prirodi bure na južnom Jadranu. Barem su dva razloga za slabije znanstveno poznavanje bure u južnoj Dalmaciji – jedno je nedostatak pripadnih mjerenja, a drugo je fina kompleksnost strujanja zraka preko planina BiH.

Što se mijenja u vezi s burom? Je li –​ da postavim pitanje bazirano na osobnim, subjektivnim opažanjima – bura vjetar koji više ne puše jednakim intenzitetom kao ranije, niti je hladna i “oštra” kao ranije? Ima li to veze s klimatskim promjenama, i kakve? Pokazuju li modeliranja/ispitivanja/studije išta takvog, i ako pokazuju –​ zašto je tako?

– Još ne postoje dovoljno detaljne klimatske projekcije bure za ovo stoljeće. Očekuje se da će bura biti rjeđa i kraća u trajanju, ali i da će joj pojavljivanje, tj. događanja, biti čudnija, manje predvidiva. Trebamo bolje i novije izračune, tj. simulacije. Naime, bura se očito mijenja u novim klimatskim okvirima koji se pomiču k toplijem vremenu – u prosjeku. Život, a pogotovo nova klima su uvijek u mijeni. Treba reći da adekvatne simulacije buduće bure i klime trebaju imati horizontalnu mrežu izračuna od barem dva kilometra u horizontali, te barem 20 do 100 metara u vertikali, a to onda određuje i vremenski korak izračuna.

I na kraju – koji vas je vjetar dočekao u Splitu? Čini mi se da je baš mogla biti neka slabašna bura...

– Da, bila je fina, umjerena bura, uživao sam....