Ugledni psihijatar objašnjava što je moglo dovesti do toga da se čovjek odluči zapaliti: ‘Tu su dvije grupe faktora...‘

Javno samozapaljenje, obično pred ustanovama političke, sudske ili druge vlasti, po definiciji je ekstremni oblik osobnog protesta, a razlozi za takav duboko nasilni čin prema samome sebi mogu biti različiti.

Ni na koji način ne ulazeći u konkretan slučaj, prof. dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, načelno tumači što leži u pozadini suicidalnog ponašanja i nasilja prema sebi.

- Metoda koju struka koristi za objašnjenje suicidalnog ponašanja zove se metoda stres-dijateze. Čin autodestrukcije, naime, uvijek uključuje dvije grupe faktora. Prva grupa su faktori predispozicije ili dijateze, a druga grupa faktori vanjskog stresa ili stresori. Samo kombinacija obje grupe faktora dovodi do autoagresivnog ponašanja - kaže prof. dr. Marčinko.

Prvu grupu faktora čine psihičke smetnje, a istraživanja pokazuju da ponekad ovi faktori kod suicidalne osobe nisu bili ranije prepoznati. Drugu grupu faktora, tzv. stresora ili okidača, čine nepovoljne životne okolnosti poput životnih gubitaka, razočaranja, neželjenih promjena i drugog.

- Takvi okidači nisu uzrok, nego poticajni faktori za autoagresivno ponašanje. U Hrvatskoj postoji više kriznih telefona na koje se ljudi mogu javiti ako ih obuzmu crne misli kako bi dobili pomoć - kaže prof. dr. Marčinko.

Upozorava da samo sveobuhvatna stručna analiza može dati odgovor zašto je netko digao ruku na sebe, sve ostalo su spekulacije. Ona, nastavlja, uključuje analizu medicinskog i psihološkog stanja osobe, bitnih odnosa s drugim ljudima, recentnih stresora, kao i onih iz ranijih faza života, te izjave bliskih osoba, prijatelja i članova obitelji.

- Isključivo takva analiza može dati odgovore o konkretnoj osobi, a spekulacije koje se izvode na temelju nekoliko parcijalnih informacija ne odgovaraju realnoj istini jer nije uzeta u obzir šira slika životnih i medicinskih okolnosti osoba - kaže prof. dr. Marčinko te ističe da je suicidalno ponašanje vrlo često vidljivo izvana, a nakon toga treba utvrditi koja je unutarnja potreba frustrirana.

- Važno je da ljudi pokažu što je moguće više empatije, da vide osobe oko sebe, da pokažu interes za njih i ponude pomoć ako vide kod nekoga potrebu - poručuje prof. dr. Marčinko. Ljudi, dodaje, većinom misle da su objektivni kad su njihovi problemi u pitanju, ali zapravo su subjektivni i zato im treba refleksija druge osobe, a nekada i pomoć stručne osobe. Zato je, ističe, važna empatija među ljudima, jer će osoba sa psihičkim smetnjama, kada vjeruje bliskoj osobi, lakše poslušati njezin savjet ili preporuku za traženje stručne pomoći.

Suicidalne i depresivne osobe u Hrvatskoj savjetodavnu pomoć mogu dobiti na više mjesta, a postoji i nekoliko telefonskih brojeva na kojima mogu zatražiti za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)

Plavi telefon: 01/4833888 (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.)

Psihološki centar TESA: 01/4828888 (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.)