UKRAJINSKI RANJENIK NA LIJEČENJU U HRVATSKOJ 'Dogovorili smo povlačenje, a Rusi su nas zasuli granatama'

Iz Kijeva je u Varaždinske toplice, samozatajno i bez velike pompe, stigla prva skupina od osam ukrajinskih vojnika koji u miru i tišini kišovitih jesenskih zagorskih brega - podsjećaju na Karpate, kažu Ukrajinci - prolaze terapiju nakon teških ranjavanja. Dvije su države dogovorile da bi Hrvatska, kao zemlja s ratnim iskustvom, mogla pomoći Ukrajini kojom trenutačno bjesni rat koji ionako mnogi uspoređuju s onim što se događalo na našim prostorima.

Bitka kod Donjecka

Ukrajinski vojnici, ranjeni u borbama s ruskim separatističkim pobunjenicima oko Donjecka, nisu baš raspoloženi za razgovor. Kažu da na odmetnutim područjima imaju obitelj i rođake pa su oprezni. No, mladi, 25-godišnji Miša, koji ima geler u ruci i kod kralježnice, ipak pristaje na razgovor. Ranjen je u Ilovajskoj kotlini, kod sela Krasnoseljskoje, gdje su se krajem kolovoza vodile teške borbe. Ozlijeđen je u eksploziji tenkovske granate tijekom dogovorenog povlačenja.

- Mislili smo da je sve dogovoreno, da ćemo se mirno povući, pa nismo bili spremni na odgovor kad smo zasuti minobacačkom i tenkovskom paljbom - priča nam Miša o događaju koji će zauvijek ostati urezan u njegovu sjećanju.

Razmijenili ga s Rusima

- Nekoliko mojih prijatelja je poginulo, a ja sam ranjen. Ostao sam ležati i zarobili su me donski Kozaci - kaže Miša.

Iako je bio u “ruskom” zarobljeništvu, pružena mu je prva pomoć i time mu je možda spašena i ruka.

Imao je sreće jer je nakon samo nekoliko dana razmijenjen za proruske zarobljenike pa je mogao nastaviti liječenje. Smješten je u kijevsku bolnicu, a nekoliko dana prije nego što su ga htjeli poslati kući predložen mu je odlazak u Hrvatsku.

Vatreno krštenje

- Jasno da sam prihvatio - smije se Miša, inače vrlo aktivan u događanjima koji su krajem prošle godine potresali Ukrajinu. Bio je na Majdanu, simbolu ukrajinskog proeuropskog otpora.

- Bio sam u Institutskoj ulici kad su na nas pucali berkutovci, poznati Janukovičevi specijalci. To je bilo moje vatreno krštenje pa nisam puno razmišljao o tome da se javim kao dragovoljac u vojsku - objašnjava Miša.

- Ukrajina je moja zemlja. Nisam mogao ostati po strani - dodaje taj netom završeni pravnik.

Miša smatra da Rusiju, koju drži potpuno umiješanom u rat, ne zanima toliko Donjeck. Ističe kako je njima cilj napraviti “koridor” do Krima jer sada Rusija ima pristup samo preko mora. Vodovod, plinovod i struja - sve Krimu ide preko Ukrajine. On se boji da bi rat mogao potrajati dugo jer je Ukrajina nedovoljno naoružana, a proruskim snagama Rusija stalno pomaže i u ljudstvu i u naoružanju.

Zadovoljan toplicama

Prije dolaska Miša je malo znao o Hrvatskoj. Spominje samo naš rat i nogomet. Iako nije navijač Šahtara, zna za Darija Srnu. To mu je bilo sve znanje o Hrvatskoj prije dolaska, a sada bi jako želio otići na more i nada se da će uspjeti.

- Makar na jedan dan. Neće mi smetati ni da pada kiša - kaže Miša sa smiješkom.

Žuri na terapiju, a na rastanku napominje da je zadovoljan boravkom u Varaždinskim toplicama, prijemom i odnosom liječnika, ali se boji da mu ruka neće moći biti onako funkcionalna kao prije.