‘Ultranacionalisti jačaju, ali u Hrvatskoj nije isto kao u ostatku JI Europe. Tamo je ustaški režim mutirao!‘

Od Hrvatske pa do Rumunjske opet jačaju ultranacionalisti, proruski demagozi i wannabe autokrati, piše Rheinische Post (RP). To je posljedica beskonačne transformacije, socijalnog beznađa i TikToka, dodaje list, a prenosi Deutsche Welle.

Ishod prvog kruga predsjedničkih izbora u njihovoj zemlji je iznenadio i mnoge Rumunje, piše njemački dnevni list Rheinische Post (RP) u analizi. „Hoćemo EU, a ne KGB“, bila je jedna od poruka na plakatima prosvjednika u Bukureštu nakon „neočekivane pobjede proruskog nacionalista Calina Georgescua“, stoji u članku lista iz Düsseldorfa koji potpisuje Thomas Roser, dopisnik iz Beograda.

Uspjeh radikalno-desnih kandidata na izborima (s osvojenih više od trećine glasova), te brzi uspon „TikTok-pobjednika Georgescua“ njemački list promatra u kontekstu uspona „ekstremista na jugoistoku Europe“. „Desno-radikalna ideologija je sve utjecajnija, pa čak i u etabliranim strankama, neovisno i njihovom profilu", piše RP.

„Bez obzira radilo se o velikosrpskim ili velikoalbanskim, proruskim ili moldavsko-skeptičnim, bez obzira nose li kravate ili čizme (koje često koriste neonacisti): u regiji koja gubi korijene, u regiji koju potresaju beskonačna transformacija, emigracija i posljedice jugoslavenskih ratova, nacionalističke poruke sve više nailaze na plodno tlo“, piše Thomas Roser.

Grafit ZDS u Dugom Ratu (arhiva, 2020.)

Josko Ponos/cropix/Cropix

U osvrtu njemačkog lista se, doduše, navodi kako slika u regiji nije jedinstvena, odnosno da su kontakti i suradnja ograničeni među nacionalistima iz posvađanih susjednih zemalja, od Bugarske i Sjeverne Makedonije, pa do Srbije i Hrvatske. Zajedničke prekogranične karakteristike su im „veličanje domaćih ratnih zločinaca, autoritarna sklonost jakim figurama, demoniziranje migranata, čežnja za revizijom nacionalnih granica, odbacivanje ideje braka za sve i prava na pobačaj, distanciranje od navodne zapadnjačke dekadencije i glorificiranje autokratski obilježenog istoka", piše RP.

Kako u svojoj analizi dodaju, „nacionalistički lovci duša i glasova“ sve češće streme prema polugama vlasti. Kao primjer navodi Mađarsku, gdje su desno-populistički premijer Viktor Orban i njegova stranka Fidesz već odavno iz ozbiljne igre izbacili desno-ekstremnu konkurenciju (Jobbik).

Grafit ZDS u Puli (arhiva, 2022.)

Dusko Marusic/cropix/Cropix

„Od 2012. u susjednoj Srbiji je na vlasti nacional-populistički SNS svemogućeg predsjednika Aleksandra Vučića. Neonacističke garde poput ‘Narodne patrole‘, ali i skupine huligana koje su tijesno povezane s tajnim službama i narko-klanovima, služe beogradskim vlastodršcima na jednoj strani kao izvanparlamentarne batinaške trupe, a s druge strane se oni (vlast) uz pomoć ekstremističke konkurencije mogu profilirati kao ‘umjerena snaga‘“, piše dopisnik Thomas Roser, a prenosi Deutsche Welle.

„Glorifikacija ustaškog režima"

I dok je ruski utjecaj, kako nastavlja list iz Düsseldorfa, upadljivo jak u desno-ekstremnim krugovima u Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori ili Sjevernoj Makedoniji, on gotovo da ne igra nikakvu ulogu među velikoalbanskim nacionalistima ili kod krajnjih desničara u Hrvatskoj, koji su često, kako piše ovaj list, religiozno obilježeni.

„Neke ultra-nacionalističke stranke u Hrvatskoj, poput Domovinskog pokreta koji u međuvremenu sjedi u vladi, potječu iz miljea desnog krila konzervativnog HDZ-a“, pišu.

Vladajuću stranka u Hrvatskoj ne može se nikako označiti kao desno-populističku ili desno-ekstremnu, piše njemački list, ali dodaje: „HDZ-ovi napori oko toga da u svoje redove ‘inkorporira‘ i desni rub, odnosno da ga tako eliminira, nisu baš uspješni. Glorifikacija fašističkog ustaškog režima već odavno je mutirala u sastavni dio nacionalnog političkog folklora, a ne samo na nogometnim utakmicama i rock-koncertima. Desno-klerikalni pokreti se bore protiv ravnopravnosti žena, pobačaja i istospolnih brakova. Istovremeno su sve češći rasistički motivirani napadi na azijske radne migrante“.