UMRO BLISKI TUĐMANOV SURADNIK I JEDAN OD OSNIVAČA HDZ-a Nakon duge i teške bolesti preminuo Hrvoje Šarinić

U Zagrebu je jutros u 10.05 sati u bolnici Sv. Duh nakon duge i teške bolesti umro bivši predsjednik Vlade RH 82-godišnji Hrvoje Šarinić. Bliski suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u politiku je ušao krajem osamdesetih, a od 1992. do 1993. bio je i predsjednik Vlade, a potom i predsjednik Ureda za nacionalnu sigurnost.

Javnost ga pamti i kao šefa pregovaračkog tima s pobunjenim Srbima, a potom je vodio Povjerenstvo za odnose s UMPROFOR-om. U dva navrata bio je i predstojnik ureda predsjednika Tuđmana nakon čije smrti s Matom Granićem i Vesnom Škare Ožbolt osniva Demokratski savez (DC) i polako nestaje s hrvatske političke scene.

Rođen je na Sušaku 17. veljače 1935. godine.

U Francuskoj je po završetku Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog studija živio 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od 1974. do 1980. vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici Cape Towna (Južnoafrička Republika). Godine 1984. zaposlio se u Casablanci kao direktor najveće marokanske građevinske tvrtke. Cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb 1987. godine, nakon njegova umirovljenja.

Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s Ivom Latinom oko prijenosa vlasti i ustrojava Tuđmanov kabinet po francuskom modelu.

Dana 7. kolovoza 1992. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav Vlade i na tom mjestu ostaje do travnja 1993. godine, kad ga je Tuđman odučio zamjeniti Nikicom Valentićem.

Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijema Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnosi ostavku i postaje šef Ureda za nacionalnu sigurnost.

Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim Srbima, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s UNPROFOR-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske.

Nakon smrti Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" 2000. godine zajedno s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izlazi iz HDZ i osniva Demokratski centar.

Prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana je svojedobno u razgovoru za Jutarnji list ocijenio kao kompleksnu ličnost. Postojala su, kaže, dva Tuđmana.

- Jedan Tuđman povjesničar i drugi Tuđman državnik. Kao povjesničar je bio direktan i poznata je njegova izjava da je Bosna povijesni apsurd, ali kao državnik je znao da to ne može proći u Europi. I što je napravio? Prvi je priznao suvremenu Bosnu. Sve to dokazuje da je imao razmišljanja o Bosni i o podjeli Bosne, ali je kao pragmatičar znao da to ne može proći, govorio je Šarinić.

Za Tuđmana je rekao da je imao dobre, ali i loše strane.

- Bio je ekstremno inteligentan, radoholičar, vjeran u prijateljstvu, tvrdoglav, što je u politici bilo dobro. Bio je i duhovit, kaže, iako se u javnosti prezentirao kao oštar čovjek. Volio je da mu se pričaju vicevi o njemu, pa me jednom Branko Mikša pitao može li Starom ispričati jedan. Kaže Zagorec Tuđmanu: 'Predsjedniče, vi ste krasan čovjek, ali ovo ime Tuđman zvuči kao tuđi čovjek, vi bi se trebali zvati Doberman, kao Dobar Čovjek'", prepričavao je Šarinić.