USKOK najviše radi na borbi protiv korupcije, a politika ga pribija na stup srama. Zašto?

Je li se itko tko ovih dana istupa kao sljedbenik teze predsjednika Republike Zorana Milanovića da je USKOK interese kaznenog postupka podredio političkim interesima premijera Andreja Plenkovića pitao makar dvije stvari.

Prvo, što uopće znamo o cijelom postupku koji je rezultirao uhićenjem šefa Janafa Dragana Kovačevića, dvojice gradonačelnika, ujedno zastupnika, i poduzetnika Kreše Peteka? Znamo li kojim su tijekom išli izvidi i koje su sve dokaze policija i tužitelji prikupili? Ne znamo, nego se donose zaključci na temelju fragmenata do kojih su došli mediji.

Drugo što bi se valjalo pitati prije nego što se proziva USKOK jest kakve su posljedice kompromitiranja akcije na kojoj su tužitelji i policajci radili godinu dana, koja je jedna od rijetkih u kojoj tijekom izvida nisu probijene mjere (procurilo je tek kada je stvar došla na sud kako bi se napisali nalozi za uhićenje) i koja je jedan od rijetkih slučajeva pokretanja kaznenog postupka zbog korupcije u postupcima javne nabave.

Gađajući Plenkovića, predsjednik Milanović je dobro izgranatirao USKOK. Polazeći od tvrdnje da su ministar policije Davor Božinović, a onda i premijer Plenković znali za akciju, predsjednik tvrdi da je policija lani, početkom studenoga, kada je poduzetnik Petek s torbom novca (1,8 milijuna kuna mita) došao u Kovačevićev klub, trebala odmah obojicu uhapsiti.

Milanović (iako kao ni svi mi nema pojma s kojim dozakima USKOK raspolaže) tvrdi da su namjerno ispustili dokaz iz ruku, a da je Plenković - znajući da je korumpiran, Kovačevića u veljači ove godine ponovo imenovao na čelo Janafa što je njegovu koaliciju s HNS-om, iz čije je Kovačević kvote, činilo mirnom i stabilnom.

Već je dugo relevantno pitanje po kojim kriterijima Vlada na čelo državnih poduzeća i javnih ustanova imenuje ljude, a posebno ga je potrebno postavljati sada kada pred sobom imamo kriminalnu sliku Dragana Kovačevića. No, treba li zbog toga kompromitirati USKOK koji je jedna od rijetkih, ako ne, uz Povjerenstvo za odlučivnje o sukobu interesa, i jedina institucija koja ima rezultate u borbi protiv korupcije?

Zar smo zaboravili da je taj isti USKOK proveo istragu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, da je tužiteljstvo na optuženičku klupu izvelo HDZ, da je zbog korupcije osuđena SDP-ova županica, da su podizali optužnice protiv ministara, gradonačelnika.... Dakako da USKOK ima svojih mana i grešaka, no unatoč tome ne zaslužuje da ga se bez pravih argumenata, na temelju zaključaka koje je predsjednik države izveo čitajući novine i gledajući TV pribija na stup srama.

A kada je riječ o Kovačevićevu imenenovanju na čelo Janafa, treba znati da to nije briga USKOK-a. Tužitelji ne trebaju, niti smiju, obavještavati ministra ili premijera da im je kandidat za Janaf pod izvidima zbog sumnje u korupciju. O tome, dok su izvidi, ne obavještavaju nikoga, ni izvršnu vlast, ni zakonodavnu, ni SOA-u. Premijer je mogao za Kovačevića zatražiti sigurnosne provjere. Vjerojatno ni tada ne bi dobio informaciju o kaznenom postupku, ali bi saznao (ako već nije znao) da u svome Klubu organizira druženja s prostitutkama za probranu ekipu. A to je već dovoljno.

Da Vlada, umjesto po političkim kriterijima, ljude na čelo državnih poduzeća postavlja po kriteriju njihove kompetencije i uspjeha, ne bi dolazila u ovakve situacije, a državne bi firme bolje poslovale. No, državna poduzeća i javne ustanove tretiraju se kao politički pljen za uhljebljivanje stranačkog kadra. Tako je to sada, a bilo je i u vrijeme Milanovićeve Vlade. A za to nije odgovoran USKOK.