‘Utvrdite je li ili nije Agrokor zaista mogao tražiti kredite od banaka od 2010. do 2017.‘

Moraju li mjenice uz osnovne podatke sadržavati i razlog njihova izdavanja, odnosno je li onda unošenje lažnih razloga izdavanja krivotvorenje ili ne, pitanje je oko kojega se u nekoliko slučajeva proizašlih iz afere Agrokor već dvije godine lome koplja, a različiti sudovi o njemu donose kontradiktorne odluke. Općinski sud u Novom Zagrebu prije nekoliko dana donio je odluku da se, treća po redu podignuta optužnica protiv bivšega vlasnika Agrokora Ivice Todorića i 22 njegovih bivših suradnika optuženih zbog krivotvorenja mjenica vrati na doradu, odnosno odbilo ju je potvrditi.

Izdane mjenice bile su, prema optužnici, vrijedne više od 18 milijardi kuna. Razlozi vraćanja te optužnice u suprotnosti su s onima koje je pak prije dvije godine zagrebački Županijski sud naveo potvrđujući optužnice protiv Agrokorovih dobavljača, de facto u istoj stvari. Naime, radi se o mjenicama koje su tvrtke iz sastava koncerna Agrokor od početka 2010. do travnja 2017. izdavale svojim dobavljačima navodeći kako je osnova za njihovo izdavanje roba i usluge koje su dobavljači poput tvrtki Chromos Agro, Granolio, Pet-prom, Kraš, AWT international, Tehnika, Sokol Marić, Agrofructus, Saponia, Unex Media, Alca Zagreb i Franck i drugih pružale Agrokorovim tvrtkama. Te mjenice, smatraju tužitelji, zatim bi bile unovčene u bankama, a dobavljači bi novac koji bi dobili za njih vraćale Agrokorovim tvrtkama, tako zapravo prikriveno financirajući Agrokor, koji je tad navodno imao problema s likvidnošću te se nije mogao "normalno" zaduživati u bankama.

Državno odvjetništvo najprije je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu podignulo optužnice protiv 13 dobavljača, no Općinski sud u Zagrebu te je optužnice odbacio zaključujući da se ne radi o kaznenome djelu krivotvorenja jer razlozi izdavanja mjenice, a radi se o lažnim navodima da su Agrokorove tvrtke od dobavljača primale robu i usluge, nisu važan dio mjenice, već je isprava zakonita s bilo kakvim razlogom. Međutim, nakon žalbi državnoga odvjetništva, zagrebački Županijski sud te je odluke o odbijanju optužnica ukinuo, smatrajući kako se u mjenici ne može navesti bilo kakav razlog njihovih izdavanja te su na kraju te sve optužnice potvrđene, a dobavljačima se u 13 zasebnih postupaka sudi na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu.

Nakon toga državno odvjetništvo podignulo je novu optužnicu, no ovoga puta su za zapravo istu stvar optužili djelatnike Agrokora koji su te mjenice izdavali dobavljačima. Ovoga puta drugi sud, a to je Općinski sud u Novom Zagrebu, vratio je optužnicu smatrajući kako je treba doraditi. Na ovu odluku o vraćanju, pak, ne postoji pravo žalbe višem sudu te tužitelji imaju rok od šest mjeseci za podizanje nove optužnice, inače će se smatrati da su odustali od daljnjega progona. U obrazloženju svoje odluke o vraćanju optužnice Općinski sud u Novom Zagrebu navodi kako je potrebno da Državno odvjetništvo razjasni do kraja pitanje motiva navodnoga krivotvorenja.

"Naime, teza optužbe jest da je cilj unošenja inkriminiranih podataka u inkriminirane dokumente bio omogućiti koncernu Agrokor prikriveno financiranje, odnosno da su okrivljenici svojim postupanjem ugrozili pravni promet kao zaštitni objekt kaznenih djela krivotvorenja jer su potpisivanjem mjenica s neistinitim podacima omogućili uporabu takvih mjenica putem financijskih institucija, a potom ih i uporabili u situaciji kad znaju da je Agrokor prekomjerno financijski izložen prema bankama i da postoji zabrana da banke i nadalje kreditiraju Koncern Agrokor. Stoga je suština optuženja da su inkriminirani podaci u mjenice uneseni kako bi kreditne institucije koje su imale zabranu financiranja koncerna Agrokor to činile kroz otkup predmetnih mjenica.

Pritom optužba prethodno istaknuto inkriminira kao notornu činjenicu, a što nije navedeno, te u tom dijelu, a po ocjeni ovog vijeća činjenični opis ne proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji. Naime, uvodno je za istaknuti da je tempore criminis koncern Agrokor poslovni subjekt u privatnom vlasništvu, kojemu kao takvom niti jedan propis ne zabranjuje daljnje financiranje kroz zaduživanje, već su zakonom propisane zabrane, odnosno ograničenja financiranja usmjerene prema kreditnim institucijama.

Međutim, iz dokaza na kojima se optužnica temelji zasad ne proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su kreditne institucije, dakle banke u kojima su inkriminirano otkupljivane mjenice u razdoblju od 4. siječnja 2010. do 1. siječnja 2017., tempore criminis bile prema koncernu Agrokor izložene do Zakonom o kreditnim institucijama i Odlukom o velikim izloženostima kreditnih institucija propisanog maksimuma, uslijed čega bi otkupom predmetnih mjenica zaobilaznim putem i unatoč zakonskom ograničenju financijskog izlaganja suštinski se financijski izlagali prema Koncernu Agrokor. Istovjetno je i u odnosu na faktoring društva za koja ne prileži dokumentacija iz koje bi proizlazilo da su upravo ta faktor društva financijski povezana s nekom od kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj koja je tempore criminis bila prema koncernu Agrokor izložene do, Zakonom o kreditnim institucijama i Odlukom o velikim izloženostima kreditnih institucija, propisanog maksimuma", obrazložio je sud.

Skraćeno, Državno odvjetništvo po mišljenju suda, nije dovoljno obrazložilo dio koji govori o tome jesu li se tvrtke iz koncerna Agrokor smjele tad zaduživati i u normalnim uvjetima, ili to nisu mogli pa bi pribjegli ovakvom načinu prikrivenoga financiranja.

"S obzirom na sve navedeno, ocjena je ovog vijeća da u odnosu na veći dio inkriminacije, konkretno razdoblje od 4. siječnja 2010. do 1. srpnja 2017., činjenični opis djela zasad ne proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, kao i da je u odnosu na taj dio inkriminiranog razdoblja potrebno bolje razjašnjenje stvari", zaključio je sud.