UZ JUTARNJI ČITATELJIMA DAR: RJEČNIK OSOBNIH IMENA Danas se djeci najčešće daju kratka imena... a ima sve manje Nadica, Jasenki, Branki

Svi znamo nekog Ivana ili više njih, pa smo sigurno pomislili kako je to valjda najčešće ime u državi. I bili smo u pravu: u zemlji ih je 130.828, a to je ime najpopularnije u našoj zemlji još od 16. stoljeća.

Svi oni koji smatraju da ime Božo nije trenutno u modi trebali bi ostati tiho: riječ je o jednom od dva narodna imena koja od prvih potvrda do danas nikad nisu izišla iz upotrebe u našoj zemlji. Ima toga još: trenutačno je u Zadru ime Šime totalno “in”, muškaraca koji se zovu Matij u našoj zemlji samo je 39, dok je Elvisa točno 1844. Sve to, i puno više, može se saznati u knjizi “Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena “ koju je izdao Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a bit će svečano predstavljena na Interliberu. Skraćeno izdanje, stotinjak stranica, Jutarnji list poklanja svojim čitateljima u ponedjeljak.

3000 imena

Autori koji su na rječniku radili četiri godine su Ankica Čilaš Šimpraga, Dubravka Ivšić Majić i Domagoj Vidović, a suradnici su im bili Branimir Brgles i Joža Horvat. U knjizi su obradili oko 3000 od 5563 imena za koliko se pretpostavlja da ih ima u našoj zemlji. Točan broj nije poznat jer podaci za imena s manje od deset nositelja nisu dostupni, kaže autorica i urednica knjige Ankica Čilaš Šimpraga.

- Ovo je prvi rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena koji je rađen po suvremenoj znanstvenoj metodologiji. Zemlje u našem susjedstvu već imaju rječnike osobnih imena koje su pisali znanstvenici onomastičari, a u nas takva rječnika nije bilo. Nas je zanimalo sve o imenima: koja su najčešća, kada se i zašto počinju nadijevati djeci, koji su jezični i kulturološki razlozi, jednako kao i koliko nositelja ta imena imaju danas. Pisan je tako da bude razumljiv svima i u njemu ima mnogo zanimljivih podataka. Napisali smo ga kako bismo, na neki način, nešto dali svojem narodu - pojašnjava Ankica Čilaš Šimpraga.

Dodaje kako su najstarija imena zapisana u 8. stoljeću. Riječ je o imenima narodnoga podrijetla. Najstarija imena u rječniku potječu iz 9. stoljeća, a to su Borna, Branimir, Budimir i Domagoj, dok se od 10. stoljeća pojavljuju i svetačka imena. Suživot narodnih i svetačkih imena traje do Tridentskog koncila u 16. stoljeću. Tada, kao i sljedećih 200 godina, nadijevala su se isključivo svetačka imena, među kojima su dominirala imena apostola. Preživjela su samo dva narodna imena: Božo i Cvjetko, odnosno ženska imena Božica i Cvita.

- Kako je jačao kult nekog sveca, tako se ime počinjalo češće nadijevati. Recimo, na područjima gdje se iznimno štovao sveti Antun Padovanski, bilo je mnogo djece koja su nosila njegovo ime. To je trajalo sve do 18. stoljeća kada su se opet počela nadijevati narodna imena. Zanimljivo je da su ona bila ispočetka popularnija u gradovima gdje su intelektualci tako nazivali svoju djecu - pojašnjavanaša sugovornica.

Režimska imena

Dakle, moda nije nešto današnje: imena su oduvijek ulazila u optjecaj, bila popularna, a potom nestajala dok ih netko opet ne bi vratio u upotrebu. Na to je, osim vjere, često utjecala politika. Ne čudi podatak da su se imena mijenjala ovisno o tome u kojoj smo državi bili: Habsburškoj Monarhiji, Austro-Ugarskoj, Jugoslaviji... Neka od imena koja su nastajala, primjerice, u vrijeme Drugoga svjetskog rata bila su određena i mjestom rođenja - Sutjeska, Sinajka i Sueska.

- Imamo i takozvana režimska imena, među kojima je Sovjetka. Danas u našoj zemlji živi 50 žena koje se tako zovu. Osim toga, ne smijemo iz vida izgubiti i nasljedno načelo: djeca često dobivaju ime po djedu ili baki. Taj razlog nikad nije oslabio jer je tijekom povijesti određen broj imena opstao baš zbog toga što su ga roditelji pronašli u obiteljskom stablu - ističe.

Kakva su sad imena popularna, pitamo. Kratka i lijepa, kaže nam Čilaš Šimpraga i dodaje kako tako obično odgovaraju roditelji kad ih pitaju o razlozima izbora imena. U 20. stoljeću se prvi put u povijesti počinju isticati takvi razlozi. Prije nije bilo važno je li ime internacionalno, nego je dijete dobilo ime po djedu ili svecu. Zanimljiv je grad Split koji je često bio avangardan u odabiru imena. Tamo se, uz “oživljavanje” narodnih imena u 19. stoljeću, u prošlom stoljeću prvi put u našoj zemlji pojavljuju neka strana imena, primjerice Pamela i Samanta. To je i logično, kaže nam sugovornica, jer je u tom gradu oduvijek bilo mnogo pomoraca koji su na svojim putovanjima saznavali neka neobična, drugačija imena.

Povratak imena

Najčešća imena u posljednjih desetak godina su Mia, Ema, Ena, Dora, Elena, Hana, Karla, Leona, Nika... Što se tiče muških imena, svakako ima najviše Noa, Borna, Davida, Gabrijela, Jakova, Jana i modernije inačice imena Ivan - Ivano. No, roditelji su posve odustali od davanja imena koja završavaju sufiksima -ica i -ka pa tako ima sve manje Nadica, Jasenki, Branki... Ta su imena bila među najčešćima u razdoblju od 50-ih do 70-ih godina prošlog stoljeća.

- Zanimljivo je da 90-ih godina nije bio bum svetačkih imena, kako se možda moglo očekivati, nego narodnih. Osim toga, danas je ime Franjo ili Frano popularnije nego u to doba. Uvijek je zanimljiv i povratak imena. Tako se vratilo ime Marta, a sad su oživjele i Anđa i Mare jer su oba kratka. Očekujem da se isto dogodi s imenom Manda - ističe Ankica Čilaš Šimpraga.

A Elvis, pitamo znatiželjno. Oni koji su dobili to ime vrlo su vjerojatno imenovani po Kralju. Čilaš Šimpraga nam to potvrđuje i kaže kako to nije iznimka - tako je i velik broj Marina dobio ime ne zato što je riječ o svetačkom imenu, nego po pjesmi Rocca Granate “Marina”.

- Osim utjecaja glazbe, važan je i utjecaj književnosti. Iznimno popularno bilo je ime Branka, za što je zaslužan August Šenoa, a ne treba niti govoriti koliko je Siniša, Nera, Gordana i Damira dobilo ime po junacima romana Marije Jurić Zagorke, koji su bili iznimno popularni - kaže Čilaš Šimpraga i objašnjava nam još jedan fenomen: dvostruka imena. Njih su u jezik uveli hrvatski vladari, još u 10. stoljeću, koji su svojim narodnim imenima dodali svetačka: Dmitar Zvonimir, Petar Krešimir, Stjepan Držislav... Trend se okrenuo mnogo godina kasnije, između dva svjetska rata, kada su ljudi uz svetačka imena počeli dodavati narodna. Sada to i nije neki trend, pojašnjava nam Čilaš Šimpraga, nego do toga uglavnom dolazi kada se roditelji ne mogu dogovoriti oko imena djeteta pa mu daju dva.