VAPAJ NAŠEG VOZAČA KAMIONA 'ZAROBLJENOG' U ITALIJI 'Na nas su svi zaboravili, ne vidim izlaz. Kad se čujem s djecom, raspadaju mi se duša i tijelo'

- Molim vas, pomozite, ne znam više kome da se obratimo. Očajni smo, bespomoćni i na rubu snaga. Već mjesec dana ja i stotinjak kolega vozača iz Istre zatočeni smo u kamionima diljem Italije. Na nas su svi zaboravili, zar mi nismo ljudi i državljani ove zemlje? Nitko se nije pobrinuo da nam se omogući povratak doma u izolaciju, a da pritom ne izgubimo posao - vapaj je to 52-godišnjeg vozača kamiona iz Pule koji već mjesec dana prevozi plin po Italiji.

Javio se redakciji Glasa Istre u nadi da će se netko sjetiti i vozača koji rade za talijanske prijevoznike koji, za razliku od kolega zaposlenih kod domaćih poslodavaca, moraju u strogu 15-dnevnu izolaciju. Novinarki Danijeli Bašić-Palković kaže da je on, baš kao i stotine drugih Istrana, degradiran u odnosu na vozače koji rade za domaće firme, jer oni nakon dva, tri dana izolacije mogu normalno nastaviti voziti gdje treba. A voze po cijeloj Europi u kojoj je svagdje kriza zbog koronavirusa.

- Pa gdje toga ima? Znači, ja moram u izolaciju 15 dana čime riskiram posao i dovodim se u bezizlazan položaj i ugrožavam egzistenciju svoje obitelji, dok vozači kod domaćih prijevoznika mogu nesmetano biti u izolaciji od svega nekoliko dana i nakon toga voziti po čitavoj Europi - govori ovaj vozač koji se u 25 godina karijere nije našao u ovako teškoj situaciji.

- Vozio sam po Sibiru, cijeloj Rusiji, ali vjerujte mi, nikad nisam bio ovako bespomoćan. Ne vidim izlaz, jer tko zna dokad će ovo potrajati. Što da radim, da skroz 'prolupam' još koji tjedan zatvoren u kabini od dva kvadrata ili da riskiram povratak kući u izolaciju, čekajući da me poslodavac nazove i kaže da sam izgubio posao?!

Ne znam što bih vam rekao! Ne znam ni što bih rekao sam sebi, svojoj supruzi... Kad se čujem s djecom, raspadaju mi se duša i tijelo. Stvarno, ne znam što je gore, da budemo fizički razdvojeni do pitaj Boga kad ili da dođem doma, svjesno ugrozim egzistenciju i djeci više nemam što dati za jesti - očajan je vozač kamiona iz Pule.

Upozorava da se od početka ove krize nitko još nije zapitao kako da vozači koji rade za talijanske tvrtke stignu svojim kućama, bez da im nad glavom visi otkaz, piše Glas Istre. On prevozi plin, a mnogi njegovi kolege naftu, benzin - znači ono bez čega se ne može. Zato i mora raditi, jer ako je on doma zatvoren 15 dana, posao će dobiti netko drugi. Roba u svakom trenutku mora stići na odredište.