VARAŽDINAC VEĆ 365 DANA ŽIVI BEZ PLASTIKE 'Ne koristim vrećice, sa staklenkama idem po hranu u rinfuzi, a zbog ambalaže izrađujem i svoju kozmetiku'

Varaždinac Marko Capek (34), koji je problem plastičnoga otpada osvijestio kroz brojna putovanja svijetom, posljednjih godinu dana živi u potpunosti bez, kako kaže, single-use plastike.

Nakon završenog studija energetike, tijekom kojega je izučavao obnovljive izvore energije, zaposlio se u UN-u i s njima radio u različitim zemljama u razvoju. Vidio je svašta, kaže, a nakon takvih iskustava odlučio je i kroz osobni primjer ublažiti štetu koju odbačena plastika predstavlja za okoliš te se njome koristiti umjerenije, svjesnije i kontroliranije. Svjestan je kako ju je u potpunosti teško izbjeći u trenutnim okolnostima svijeta u kojem živimo, a napominje kako je najvažnije razviti rješenja ekološkog dizajna proizvoda i pakiranja.

“Naravno da i ja imam doticaja s plastikom, pa vozim auto, pun je plastičnih dijelova. Nije problem plastika koju mi koristimo godinama, problem je single-use plastika kojom se koristimo u svakodnevnom životu a da o tome mnogo ne razmišljamo”, započinje priču Capek, vraćajući se na svoja putovanja.

Plastična juha

“Deset godina sam radio u UN-ovu programu za zemlje u razvoju. Prošao sam dosta zemalja Južne Amerike, Centralne i Jugoistočne Azije, Sjeverne Afrike te ove naše regije, a istodobno sam putovao i na privatnom planu jer se bavim ronjenjem i surfanjem. Iz prve sam ruke svjedočio iskrcavanju otpada po koritima marokanskih rijeka”, kaže Marko koji stanje oko plastičnog zagađenja danas naziva “izuzetno alarmantnim”.

U svojim je putešestvijama, kaže, viđao plaže u kojima su mali fragmenti plastike potpuno integrirani u pijesku. Roneći je svjedočio plastičnom otpadu na dnu mora, kao i mrtvim životinjama, a nebrojeno se puta, ističe, zatekao i u tzv. plastičnoj juhi, koju je vidio i negdje na području između Visa i Hvara.

“Plastična juha je veće područje u moru u kojem plivaju mali komadići plastike na kojima žive i neki čudni organizmi, crvići. Zadnje Greenpeaceovo izvješće o plastičnom otpadu prilično je pesimistično za Mediteran, nismo mi lišeni ovog problema, iako je medijski fokus na tzv. velikim pacifičkim otocima smeća. Svaka naša plaža u Hrvatskoj ima mikro i nano plastiku integriranu u pijesak. Samo pogledajte ovo ljeto”, nastavlja Marko.

Međutim, kako preživjeti dan bez plastike, materijala koji nam je u svakodnevnom životu postao nezaobilazna stvar?

“Počinje se malim koracima. Osnovno je pravilo koristiti manje i koristiti ponovno, pa tako i ako posjedujete plastične vrećice, koristite ih dok god su cijele. Svatko može već od danas u dućan ponijeti platnenu vrećicu ili početi kupovati kompostabilne biorazgradive vrećice. One se same razgrađuju u netoksične elemente. Ima ih gotovo svaki shopping centar, nešto su skuplje i najčešće skrivene negdje pod pultom”, kaže Marko, dodajući da mu je trebalo oko godinu dana kako bi prilagodio život tako da plastiku koristi isključivo u iznimnim slučajevima i kada se ne radi o single-use varijantama. Danas s djevojkom s kojom živi mjesečno proizvede, kako kaže, tek šaku plastičnog otpada. Prosječna osoba koja ne pazi na potrošnju plastike može potrošiti i do tri pune vreće za smeće takvoga otpada mjesečno, ne uključujući PET ambalažu koju koristimo masovno.

Planiranje je najvažnije

“Naravno, treba se opremiti drvenim kutijicama, raznim staklenkama, naučiti gdje se može kupovati hrana u rinfuzi, znati izračunati koliko i kada kupovati, naučiti proizvoditi svoje deterdžente, sapun, pastu za zube”, pojašnjava Capek koji neprestano navodi i kako nije to nešto što se ne može svladati. Osim toga, tvrdi kako takav lifestyle ne uzima mnogo vremena, a i u drogerijskoj industriji te velikim centrima može se pronaći ekoloških deterdženata i kućanskih potrepština koji se drže u bocama od reciklirane plastike, a tako su i označeni. Ipak, te se stvari mogu proizvesti i kod kuće.

“Uvijek kažem, ako znaš skuhati špagete, znat ćeš napraviti i svoj sapun, i to još možeš napraviti istovremeno”, našali se pa pojašnjava kako svoje kozmetičke i higijenske proizvode izrađuje u potpunosti od prirodnih sastojaka.

“Kokosovo ulje, maslinovo ulje, prokuhana voda, kalcijev karbonat, razna eterična ulja... Tako su to radili naši stari i moju prirodnu kozmetiku možeš pojesti, neće ti se ništa dogoditi. Na internetu postoji kalkulator oko točne količine elemenata koji ti trebaju za, recimo, zdrav i siguran sapun, ili pastu za zube, a sam proces izrade nije kompliciran”, govori Capek koji radi i vlastiti dezodorans, a u sat vremena, primjerice, proizvede sapun za tijelo koji traje njemu i djevojci čitavu godinu. “Najvažnije je planiranje. Kada kupuješ iz dana u dan, teško je živjeti bez single-use plastike. Ali ako si naviknut odlaziti na plac vikendom i pripremati se unaprijed s hranom za tjedan koji dolazi, postaje lako”, uvjerava nas Capek koji unutar udruge TERRA HUB organizira i radionice, čišćenja terena te diskusije na temu plastičnog zagađenja, a jedan je od organizatora i Adriatic Plastic Challenge inicijative kojom se podiže svijest o problemu plastike u moru.