Vatikan je Hrvatskoj slao izvješća o Dajli: Je li moguće da papiri nisu stigli u Banske dvore?

ZAGREB - Još se jedan krimić otvorio u skandaloznoj ljetnoj sapunici oko bivše benediktinske opatije u Dajli kod Novigrada u Istri: što su hrvatske vlasti znale prije nego je tadašnji kancelar Biskupije porečke i puljske mr. Ilija Jakovljević detonirao aferu, te jesu li propustile reagirati kada je bilo vrijeme?

Jesu li ispustile uzde iz ruku pa poslije hvatale vlak, ili su, naprotiv, namjerno o svemu šutjele i pravile se da padaju iz oblakâ da bi onda, preko Ministarstva pravosuđa , uzele nazad taj zalogaj koji se sada doima daleko masnijim negoli je bio kada ga je u Tuđmanova doba Katoličkoj crkvi predao nadležni ured Istarske županije (kada je funkciju župana od Luciana Delbianca preuzeo Stevo Žufić)?

Zapanjenost odlukama

Jedan od razloga zašto je Sveta Stolica izrazila “zapanjenost” odlukama Vlade Republike Hrvatske oko Dajle je i to - kako su hrvatskim novinarima otvoreno rekli u Vatikanu - što je hrvatska Vlada bila stalno i promptno obavještavana o svim događajima vezanima za crkvenu imovinu u Dajli.

Vatikan tvrdi da je Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici slao note o svim sastancima i odlukama vezanima za rješavanje spora između Biskupije porečke i pulske te benediktinaca u Pragliji oko nekretnina u Dajli.

Uobičajeni kanali

Dakle, preciziraju u Vatikanu, hrvatska je Vlada odmah doznala i o dogovoru biskupa i benediktinaca 2006., i o biskupovu odbacivanju potpisanog dogovora, i o formiranju komisije trojice kardinala 2008., (to su bili Urbano Navarrete Cortés, sada pokojni pravnik i rektor emeritus Gregoriane, Attilio Nicora, tada predsjednik Uprave baštine Apostolske Stolice, te Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački), i o njezinim zaključcima, i o odluci Benedikta XVI. da se protjeranim i opljačkanim benediktincima namijeni oko 40 posto vrijednosti oduzeta imanja.

Sve se to događalo prije posjeta pape Benedikta XVI Hrvatskoj, tako da su premijeri Sanader pa Kosor, za svojih susreta s poglavarom Katoličke crkve u Rimu i napokon u Zagrebu, imali i te kako prilike otvoriti pitanje, ako su smatrali da nešto nije u redu. Imali su još više prilike da uobičajenim kanalima započnu dogovor, na što ih obavezuje i Ugovor Republike Hrvatske i Svete Stolice.

Hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici bio je sve to vrijeme - od siječnja 2005. do ožujka 2011. - arheolog Emilio Marin. Pronašli smo ga i pitali jesu li ti dokumenti zaista došli u hrvatsko Veleposlanstvo, udaljeno tek stotinjak metara od Papine vatikanske Apostolske palače.

- Ne bi bilo korektno spram mog nasljednika kada bih vam sada odgovorio na to pitanje - rekao je ambasador Marin. Moramo čekati, dakle, utorak, kada ćemo o tome moći pitati otpravnicu poslova Ines Šprem (veleposlanik Filip Vučak na odmoru je u Dalmaciji). A i odgovorne na Zrinjevcu.

Najniže grane

Teško je ipak pretpostaviti da bi nam odgovorni u Vatikanu iznijeli neistinu, tim prije što je tu korespondenciju lako provjeriti. Stoga nije baš vjerojatno da bi neku od tih poruka “pojeo mrak” na relaciji od hrvatskog veleposlanstva pri Svetoj Stolici do Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija na Zrinjevcu.

U tom slučaju će negdje, na Zrinjevcu ili na Markovu trgu, trebati potražiti odgovor zašto je u tom pitanju primijenjena dugogodišnja “hrvatska šutnja”, koja je pridonijela da odnosi između Hrvatske i Svete Stolice padnu na najniže grane od 1966.

A da zaista jesu na niskim granama rekao je novinaru Silviju Tomaševiću mjerodavan izvor u Vatikanu, riječima: “Odnosi između Petrove stolice i Hrvatske potječu iz daleke povijesti i nadajmo se da će ići daleko u budućnost”. Izbjegavši spomenuti sadašnjost, taj je izvor - svakome tko iole pozna vatikanski diplomatski diskurs - jasno rekao što o njima misli u sadašnjem trenutku.

Premijerka Kosor sigurno zna zašto je htjela da tako bude. Možda bi bilo korisno da to kaže i drugima.