VEČERAS KREĆE ULTRAMARATON DUG 331 KILOMETAR OD VUKOVARA DO SUNJE Cilj je zapaliti svijeću i donijeti 'svijetlo Vukovara'

SUNJA/VUKOVAR – 'Glasnici istine' - Udruga maratonaca Virovitičko-podravske županije, Heroji ne umiru' – Udruga maratonaca Sisačko-moslavačke županije, Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Virovitičko-podravske županije, 'Baraber ekstreme team' klub Belišće i rekreativci grada Našice, organizatori su ultramaratona pod nazivom 'Od velikog do malog Vukovara'. Ultramaraton dug 331,7 kilometara trčat će se ukupno 37 sati, kreće danas (petak) u 21 sat navečer iz Vukovara i završava u Sunji u nedjelju 25. ožujka, u 12 sati.

Cilj utrke je zapaliti svijeću i 'svijetlo Vukovara' donijeti u Sunju, te utrkom spojiti ova dva mjesta, jer prošlo je previše vremena od kada je 'Sunja pisala Vukovaru', doznajem od Miroslava Milovukovića, jednog od organizatora ultramaratona. Ultramaraton će se trčati bez odmora, štafetno. Trčat će pedesetak maratonca. Svakih pola sata izmjenjivat će se jedan trkač, njemu će se slobodno priključivati građani u mjestima kroz koje će maraton prolaziti. Start je u Vukovaru, utrka se nastavlja kroz Osijek, Belišće, Košku, Našice, Orahovicu, Slatinu, Viroviticu, Grubišno Polje, Garešnicu, Kutinu, Popovaču, Sisak i završava u Sunji. U Sunji će se održati prigodan program i druženje branitelja Vukovara i Sunje.

Sunju, mjesto 27 kilometara udaljenom od Siska, mnogi su zbog hrabrosti i ustrajnosti branitelja tijekom Domovinskog rata nazivali malim Vukovarom. Sunja nikada nije pala, izdržala je četverodišnju agresiju te dovršetak rata dočekala u cijelosti razorena, baš poput Vukovara. Jedan od legendarnih branitelja Vukovara bio je i zagrebački glumac Sven Lasta, koji je napisao 1992. godine čuvenu pjesmu 'Piše Sunja Vukovaru':

'Dunav je otvorio njedra i blago spustio

sveca-viteza na šaš i pijesak.

Utonuo je svetac u utrobu grada

i mirno spavao kroz stoljeća.

Tiha braća mrmljala su nad njim molitve,

optočili ga dragim kamenom.

I stoljeća su prošla…

I dođe dlakav nakot i pohlepno

utrobu razgrne, sline im potekoše.

Ukrali su sveca-viteza, odnijeli su

drago kamenje i ubili otkucaje u grudima grada.

Otkle li su došli, iz kojih vremena?

Da ih nije iznjedrio Vučedol?

Ne kuca više srce vitezova, a tihi otkucaji

još se na Mitnici čuju.

Sad grad je oklop željezni sapeo

i sve stade pod gomilom gvozda.

Ja, Sunja, nemam tvoju slavnu prošlost.

Imam samo Mariju Magdalenu, a i

ona je nekad bila grešnica.

Sad kleči ranjena, na ramenu pleh se njiše.

Zvona šute, treće zvono napuklo noću uzdiše.

Crijep se rasu preko cintera.

Jučer su se vratile dvije rode.

Tebi, Vukovare, možda nikad.

Mene hrane moji vilenjaci zeleni, svi

zenge sa svojim smiješnim imenima.

I Veprovi i Potopljeni štakori i Cucki

i Leteća tvrđava i Gubavci i Zlikači

i Neuperni tulipani i svi oni neizbrojeni.

Ja sam samo skromna Sunja, ponižena godinama.

Imam rijeku, zelenu s tri mrtva mlina, sa vrbovim šibljem koje sada pupa.

Na mom zidu piše putnik namjernik: 'Ostaj zbogom,

krivudava cesto i ti, Sunjo, zajebano mjesto'.

Vukovare, gdje su tvoja djeca?

Sveti Bono, tko će ih sad čuvat?

Ja osluškujem i čekam tvoje uskrsnuće.

Poslat ću ti moje vilenjake sa svojim

smiješnim nadimcima, jer nisam dala

niti pedlja svoje zemlje i ja sam sada muško

ja sam mali Vukovar.'