VEĆINA NJEGOVIH VRŠNJAKA REKLA BI DA OVAJ MLADIĆ IMA ŽIVOT IZ NOĆNE MORE 'Dižem se u 3.30h ujutro i ne stajem do 22h navečer...'

Većina njegovih vršnjaka rekla bi da mladi poljoprivrednik Nikola Tretinjak (23) ima život iz noćne more. Budi se svako jutro oko 3.30. Odmah nakon jutarnje higijene ulazi u kombi i vozi svježe povrće na veletržnicu, a potom mamu na Dolac, gdje će njihove proizvode prodavati dugogodišnjim mušterijama.

Pomogne joj izložiti povrće, a onda vozi ambalažu doma. Prije dolaska radnika mora napraviti plan rada za taj dan i pripreme za njih. Tek tada zapravo počinje njegov radni dan, navodnjavanje plastenika, priprema zemlje, održavanje strojeva, kultiviranje, sadnice kelja, zelene salate, mrkve, mladog luka čekaju na njega.

Oko 10 već se javljaju iz trgovačkih centara s korekcijama narudžbi, pa Nikola mora biti spreman svakom nadopuniti zalihe. Onda mora naći vremena za papirologiju, pisanje ponuda, računa i otpremnica. Nakon toga odlazi na Dolac po mamu, pa se vraća na polje, opet zalijevanje, kultiviranje i drugi poslovi. Usput obavi jedan ili dva obroka, navečer se istušira oko 22 sata, upali TV koji mu je u službi noćne lampice, tek da nakon gašenja sobnog svjetla ima polumrak po kojem će sigurno doći do kreveta. Čak i da hoće, ne može dulje držati oči otvorenima, tijelo se tada, kaže nam, samo gasi.

Nikola je, dakle, mladi, ali veliki poljoprivrednik, nositelj OPG-a u Bapči kraj Velike Gorice, koji s roditeljima i petnaestak radnika obrađuje 14 hektara zemljišta uzgajajući gotovo sve moguće povrće, od čega jedan hektar ima pod plastenicima na poljima oko obiteljske kuće. Školovani je automehaničar, no i prije nego što je to postao bio je predodređen da postane poljoprivrednik.

FOTOGALERIJA: Nikola Tretinjak, mladi poljoprivrednik iz Bapče kraj Velike Gorice

- Moji su se bavili poljoprivredom otkako znam za sebe, a ja sam im pomagao još kao osnovac, zanimali su me traktori i mehanizacija i sve što ima veze s tim, pa tako i rad na polju. Uglavnom smo radili s korjenastim povrćem, radilo se na veliko i radilo se dobro, pa smo krenuli i u druge kulture. No tada je uslijedio golemi pad, jer nam je jedan veliki kupac ostao dužan 100.000 eura. Dogodilo se to u trenutku kada sam ja trebao odlučiti što ću biti kad odrastem i zbog toga sam krenuo u školu za automehaničara, jer je budućnost mene kao poljoprivrednika tada postala upitna - priča nam Nikola.

Završio je školu i počeo raditi kod jednog, naglašava, jako dobrog majstora, ali nikad nije prestao pomagati roditeljima koji su se polako izvukli iz problema.

- Opet je sve krenulo, počeli smo raditi za Spar s mladim lukom, otvarala su se nova tržišta, trebali smo radnike i onda sam malo razmislio, pa zaključio da bi bilo bolje da se vratim kući i radim za sebe nego za drugoga - kaže Nikola.

Robert Fajt / CROPIX

To je i napravio, pa sada povrćem opskrbljuje nekoliko trgovačkih lanaca, ali nije zapustio tradiciju koji već 25 godina njeguje majka na Dolcu, pa na malo i ondje redovito opskrbljuju stalne mušterije. S godinama su širili proizvodnju, pa sada u ponudi ima gotovo sve povrće koje se može naći na domaćem tržištu, plasira ga ukupno čak 300 tona godišnje.

Ove godine zakupio je nova dva hektara zemlje, pa sada obrađuje ukupno 14, od čega je jedan hektar pod plastenicima. Nekad je najveći problem njegovih roditelja u proizvodnji povrća bio kamo plasirati sve što proizvedu, a radnici su im se sami nudili, dok Nikola sada ne može proizvesti kolika je potražnja na tržištu, ali nikako ne može naći radnike.

Robert Fajt / CROPIX

- Početkom sezone treba nam barem petero ljudi, a na vrhuncu i triput više. Ne znam što se dogodilo, ali radnika više jednostavno nema. Pokušavali smo ih prije uvesti iz Bosne, no sada smo se okrenuli Srbiji, odakle nam ih za sezonu dolazi 12. Osiguravamo im smještaj i topli obrok, a s prekovremenim satima mogu zaraditi do 6000 kuna. Mislim da je to pristojno za naše prilike, a za njihove odlično - priča mladi poljoprivrednik koji do radnika dolazi koristeći male oglase i društvene mreže.

Misli da je najveći problem u visokim socijalnim naknadama te se "ljudima više isplati biti na socijali pa svaki treći dan zaraditi na crno 200 kuna nego doći k njemu raditi legalno na polju". Prema radnicima, kaže, ima korektan odnos, što se tiče njihovih primanja, ali i uvjeta rada. Oni, dodaje, moraju imati slobodne vrijeme, što u njegovu primjeru nije slučaj. Pitamo ga je li ipak požalio što se vratio doma na grunt, a ne ostao u automehaničarskoj radnji te odrađivao svojih osam sati.

Robert Fajt / CROPIX

- Nisam. Iako ima trenutaka kada me posao jednostavno slomi, poklekneš i kažeš: e, više stvarno ne mogu. Dogodi se tuča pa ti uništi pola svega što u tom trenutku moraš brati, mučiš muku dok se probijaš na tržište, imaš sto problema. Ali trebaš stisnuti zube i krenuti dalje, ne samo okrenuti stranicu, nego prije toga istrgnuti onu staru. Kažu stari vrtlari ovako: ako imaš meko srce, brzo poklekneš. Zato u ovom poslu moraš biti čvrst kao kamen, kad te udari, stisni zube, jer ćeš se samo tako moći obraniti od novog udarca - priča nam Nikola Tretinjak o svojoj životnoj, ali i poslovnoj filozofiji.

Mogao bi, dodaje, i on na poljoprivredi teoretski raditi osam sati, pa poslije toga gasiti strojeve, ali onda bi si mogao priuštiti prosječnu plaću, no on želi više i bolje. Zato se diže u pola četiri i ne staje do 22 sata. No barem bi jedna osoba voljela Nikolu vidjeti sa slobodnim popodnevima, zove se Matea i njegova je djevojka. Živi od Nikole 300 metara, a ponekad se ne vide po dva tjedna, ako ne računamo trenutke kada joj maše s traktora dok prolazi kraj njezine kuće.

- Prošle godine sam joj obećao more, ali ipak nisam stigao. Kad se nađemo u večernjim satima u kafiću, uglavnom zadrijemam ili joj dosađujem svojim pričama i problemima. Trudim se da ne, ali u četvrtoj rečenici sam već na zelenoj salati i mladom luku. Stvarno ima dobre živce. Evo, sad mi je rekla da joj je već pun kufer, pa će mi dolaziti pomoći pisati račune i ponude, jer je to jedini način da budemo skupa - jada se Nikola.

Robert Fajt / CROPIX

Sezona za njega zapravo nikada ne prestaje, vrhunac je proljeće, no zna se protegnuti i do 15. prosinca, jednom su mladi luk brali sve do 20. prosinca. A već i prije toga počinju pripreme u plastenicima za sljedeću godinu.

Osim toga, i dugoročni su mu planovi ambiciozni, jedan od najvećih je zakup novih 9000 kvadrata zemljišta od Šumarije gdje bi izgradio montažnu halu s hladnjačom u koju bi preselio ono što sada radi u garaži, sortira i skladišti povrće. Nakon toga, obećao nam je, posvetit će se djevojci.