VELIKA ANALIZA Jesu li Plenković i Ramljak ipak dali preveliki ustupak kreditorima, bez obzira što u tim trenucima nisu imali previše izbora?

Koliko god je potrebno rasvijetliti sve okolnosti vezane za potpisivanje Ugovora o kreditiranju između Agrokora i kreditora iz lipnja ove godine, s pripadajućim propitivanjem odgovornih osoba, potrebno je naglasiti kako je donošenje nagodbe vjerovnika i plana restrukturiranja Agrokora ultimativni zahtjev koji je i dalje pred Vladom i vjerovnicima.

Ako bi iz bilo kojeg razloga došlo do situacije u kojoj nagodbu ne bi bilo moguće realizirati, Agrokor i sva njegova poduzeća bi otišla u stečaj, a dobar dio dobavljača bi opet bio u problemima. Naravno, razmjeri krize bili bi znatno manji nego da se stečaj dogodio u travnju ove godine, jer do sada je većina dobavljača ipak dobila kvalitetan predah, ali krah Agrokora bi ipak zatresao gospodarstvo. Tim više ako znamo koliko sporo se u Hrvatskoj provode stečajni procesi i s kojim problemima u radu sudova se suočavaju sve zainteresirane stranke. Bez obzira na to koji model nagodbe i plana restrukturiranja vjerovnici prihvate, svaki od njih će svakako biti bolji od mogućeg stečaja.

Podsjetimo, prema zadnjih neslužbenim informacijama većina vjerovnika smatra da je u početku najbolje zadržati koncern Agrokor na okupu, kako se ne bi nepotrebno žurilo s prodajom tvrtki, jer bi se u tom slučaju postigla manja cijena nego što bi to možda bilo moguće ako se u prodaju ide u boljem trenutku. Naravno, to će ovisiti i o rezultatima poslovanja koncerna i njegovih kompanija, a posebno o količini likvidnosti u sustavu, odnosno novčanom tijeku.

Likvidnost sustava

Sadašnje neslužbene informacije govore kako je trenutna likvidnost sustava na kvalitetnim razinama, ali da će izazovi nastupiti u prvom kvartalu iduće godine. Ako se taj kvartal "pregrmi" s tekućim prihodima iz poslovanja, bit će to znak da se ne mora žuriti s prodajom imovine, a ako se pokaže da nedostaje likvidnosti, vjerovnici će se možda odlučiti i na hitnu prodaju dijela imovine. Naravno, na najveće izazove u poslovanju nailazi Konzum, ali ako se ta kompanija nastavi oporavljati i nakon sezone tempom koji je to započela nakon krize u prvom dijelu godine, može se biti umjereni optimist. Pritom svakako treba kazati kako Konzum neće moći opstati ako će domaći dobavljači inzistirati da putem njega mogu prodavati svoje proizvode skuplje nego u drugim trgovačkim lancima. No ako se već namjerava Konzum ostaviti u domaćim rukama, a postoje indicije da su domaći poduzetnici za to zainteresirani, trebalo bi pronaći model koji ne bi po drugi put tu tvrtku bacio na koljena. Isto vrijedi i za PIK-ove, koji u svom posjedu imaju 33 tisuće hektara obradive poljoprivredne površine, a za koje je Ante Ramljak, izvanredni povjerenik, već kazao kako bi trebalo dobro razmisliti kome ih treba pustiti na upravljanje. Ta izjava također upućuje na to da se razmišlja o tome da se PIK-ovi prodaju domaćim tvrtkama, a ako je to točno, onda i za njih treba primijeniti model koji te kompanije ne bi iscrpljivao u aranžmanima koji bi bili dobri za druga poduzeća, a loši za PIK-ove.

Sve ovo govorimo u okviru činjenice da će o svim tim stvarima zadnju riječ imati vjerovnici, odnosno stalno vijeće vjerovnika čije se formiranje očekuje u studenom, najkasnije u prosincu. Međutim, sve to je moguće jedino ako se postigne nagodba vjerovnika, koja ne bi bila jednostavna i da nije svih problema u "slučaju Agrokor".

Sporni uvjeti

Ti problemi su se samo povećali nakon što smo objavili određene sporne odredbe Ugovora o kreditiranju, za koje Vlada i izvanredni povjerenik tvrde da su uobičajene u takvim ugovorima. Ipak, nitko još nije ponudio ni jedan primjer u kojem je u takvom kreditiranju potpisnik bio državni izvanredni povjerenik u tvrtki koja se nalazi u insolventom postupku pod izravnim pokroviteljstvom države. Jer, nije isto kada dvije privatne kompanije kojima upravljaju privatnici potpišu takve ugovore u odnosu na to kada je potpisnik od države delegirani i od suda potvrđeni povjerenik. Ako i postoji takav presedan, teško da bi tako loše rješenje moglo biti uzor za Hrvatsku. I premijer Andrej Plenković i Ante Ramljak izravno tvrde kako je u lipnju bilo teško dobiti kredit bez takvih odredbi, što je vjerojatno u velikoj mjeri točno, ali se čini kako je toj skupini vjerovnika (kreditora) ipak dan preveliki ustupak.

Naime, već model kreditnog roll upa koji kreditorima omogućuje da za svaku novu kunu kredita dobiju prvenstvo plaćanja i za pripadajuću kunu starog potraživanja se čini kao sasvim dovoljan mamac da se sudjeluje u kreditu, jer kreditorima jamči naplatu tih kredita. I tu sad dolazimo do jednog zanimljivog trenutka: prema dostupnim informacijama, vjerovnici-kreditori Agrokora su tražili da u lex Agrokor uđe odredba prema kojoj njihovi krediti sa senior statusom imaju prvenstvo naplate i u stečaju.

Međutim, to nije prošlo u Hrvatskom saboru, što je značilo da razlučni vjerovnici, većinom domaće banke, imaju prvenstvo naplate u stečaju. Stoga je lako moguće kako su ti kreditori inzistirali na tako "pretjeranoj" zaštiti svojih interesa u Ugovoru u kreditu baš zato da bi mogli ne samo provesti restrukturiranje Agrokora po svom planu, nego i da bi što sigurnije izbjegli stečaj, ako ne bi došlo do nagodbe među vjerovnicima. Pa su se klauzulom prema kojoj smjena Ramljaka predstavlja "slučaj neispunjavanja obveza" željeli zaštititi ne samo od političkih turbulencija koji bi mogli ugroziti dogovoreni smjer restrukturiranja, nego su se željeli zaštiti i od mogućeg stečaja u pripetavanju sa Sberbankom.

Tanko opravdanje

Sve to, međutim, ne opravdava to što je Vlada, putem potpisa Ante Ramljaka na takav ugovor, osigurala predominantnu poziciju jedne grupe kreditora u procesu restrukturiranja Agrokora. A još je više neopravdano to što se taj potpis težak milijardu eura, može aktivirati na štetu RH u slučaju da se kreditori ne mogu naplatiti od Agrokora. No, koliko god bili teški ti propusti, aktualna Vlada i Ante Ramljak moraju napraviti sve što je moguće da sve reperkusije koje mogu osjetiti na dnevnopolitičkom planu ne smiju zaustaviti proces sklapanja nagodbe vjerovnika u slučaju Agrokor. Čak i ako se budu morale poduzeti kadrovske rošade, ni to ne smije biti zapreka budućnosti Agrokora i njihovih poduzeća. Toga će valjda uskoro postati svjesni i u Vladi i u izvanrednoj upravi Agrokora, iako se sada čini da još nisu osvijestili razinu svojih pogrešaka. A radi se o takvom "redu veličine pogreške" zbog koje Vlada javnim priopćenjem mora pojasniti da se neće provoditi one odredbe ugovora o kreditu koje nisu u skladu s hrvatskim zakonima.