VELIKA ANALIZA: ŠTO JE ZAPRAVO PISAO MINISTAR KULTURE? Ustaše su heroji i mučenici, a Bosna i Hercegovina je povijesni dio Hrvatske!

Osporavani ministar kulture Zlatko Hasanbegović u svom je obraćanju javnosti jučer rekao, među ostalim, da se njegove izjave iz mladosti i studentskog života koriste selektivno u svrhu političke manipulacije.

Naime, zagrebački list Novosti donio je fotografiju današnjeg ministra kulture iz lista “Nezavisna Država Hrvatska” s kapom koja nalikuje ustaškoj, a za koju Hasanbegović tvrdi da je HOS-ova, objavljenu u tom listu u veljači 1996. godine.

Bujanec i Šebalj

Ta je fotografija objavljena uz intervju koji je prenesen iz Nedjeljne Dalmacije s Velimirom Bujancem i Andrejem Šebaljom, tadašnjim čelnicima Mladeži HSP-a, HOP-a i Hrvatskih desničara. Ministar Hasanbegović je rekao da se u fotografiju interveniralo, ali to je tada mogla napraviti samo redakcija “NDH”.

- Protivnik sam svakog fašizma - kazao je Hasanbegović, iako se ipak nije odredio prema “mladenačkoj radikalnoj zanesenosti” iz vremena kada je apologetski pisao o NDH u listu “NDH”, čiji je izdavač bila organizacija Hrvatski oslobodilački pokret koji je u Argentini, u tzv. drugoj emigraciji (nakon poraza i bijega iz Hrvatske), osnovao Ante Pavelić.

Naime, kao student povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Zlatko Hasanbegović surađivao je s tim mjesečnikom, koji je otvoreno branio ustašku ideologiju i režim te se posvetio Pavelićevoj ustaškoj paradigmi.

U dva teksta koja je objavio otvoreno se, na tom tragu, zalaže za to da su Hrvati dvokonfesionalni narod - katolici i muslimani te da je BiH povijesni dio Hrvatske. Hasanbegovićevi stavovi o NDH izneseni u dvama tekstovima iz ožujka 1996. dosta su, blago rečeno, diskutabilni. Naime, on se u tekstu “Mi ne zaboravljamo”, ilustriranom fotografijom Ante Pavelića i Ismeta efendije Muftića te doglavnika Ademage Mešića na otvaranju zagrebačke džamije 1943. godine, bavi tadašnjim stanjem u BiH koja je, piše, “oskaćena i srušena” te joj prijeti dioba “nečega što se podijeliti ne može”, otvoreno se time zalažući za to da BiH bude dijelom Hrvatske. Bez ikakve ograde ustaše naziva “herojima, mučenicima i šehidima”.

’Diabolična politika’

“Ta i takva apokaliptična stvarnost konačni je rezultat diabolične politike onoga i onih koji u svom beskrajnom cinizmu rekoše da su baštinici i Starčevićeve političke, narodne i državno-pravne misli, onih koji u svojoj paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše ‘pedeset godina’ kasnije njihovi tobožnji sljedbenici”, piše Hasanbegović.

Autentični nacionalisti

Nastavlja kako “upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida, koji svoje živote položiše na oltar domovine od Bleiburškog polja do Foče i Fazlagića Kule, dužnost je svih nas, njihovih štovatelja, sljedbenika, autentičnih hrvatskih nacionalista i starčevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih slavosrpskih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu iz mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji u istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure, Drave i Drine do Jadranskog mora”. Dakle, 1996. godine, nakon što su Hrvatska i BiH već priznate kao zasebne države, Hasanbegović stoji na stajalištu da je BiH tek dio Hrvatske. Doduše, s obzirom na vrijeme kada je tekst pisan, može se zaključiti da se Hasanbegović razračunava s hrvatskom politikom koja je odustala od BiH, iako nije jasno misli li i na one dijelove hrvatske politike u BiH koja se sukobila s Bošnjacima muslimanima jer tu nije izravan. Naime, tekst je pisan nakon hrvatsko-muslimanskih sukoba u BiH, Ahmića i Stupnog Dola, Dretelja i Heliodroma koje ne spominje, ali se može naslutiti na koje se to lažne starčevićance odnosi, one iz tadašnjeg HDZ-a BiH te tadašnje ljude iz okruženja Franje Tuđmana koji su vodili “bosanskohercegovačku politiku”.

Hasanbegović pak u “NDH” piše kako su u uspostavi i obnovi “hrvatske narodne države dali značajan doprinos i zagrebački mulsimani”. Tome svjedoči, kaže on, i činjenica da je zagrebački muftija Ismet ef. Muftić bio član Hrvatskog državnog vodstva na čijem je čelu bio Mile Budak. Muftiju smatra šehidom i mučenikom te piše da su ga mučki ubili boljševički uzurpatori.

Hasanbegoviću NDH nije sporna jer, piše, “odmah po uspostavi hrvatske državne nezavisnosti Poglavnik (to uvijek piše velikim slovom, op.a.) Ante Pavelić je donio odluku da se u Zagrebu izgradi džamija”. Hasanbegović napominje da je razdoblje postojanja NDH “poglavito važno za zagrebačke muslimane”.