VELIKA ŽIVOTNA DRAMA BIVŠEG MINISTRA ZDRAVLJA Moja 64 dana bitke s rakom

Pobijedi li na predstojećim parlamentarnim izborima Narodna koalicija, u fotelju ministra zdravlja gotovo se sigurno vraća Siniša Varga unatoč činjenici da se još oporavlja od teške bolesti i komplikacija koje su se dogodile tijekom liječenja.

Njegov oporavak, uz više operacija, trajao je višestruko duže negoli što to predviđa medicinska procedura. Mršaviji je nego ikad. Na prvi se pogled vidi da je prošao teško razdoblje, ali začudno, pun je političke energije te bi se moglo bi se reći kako nestrpljivo čeka da se “primi posla”. Za novi mandat ima punu podršku stranke i Zorana Milanovića, a sam tvrdi kako “mora nastaviti tamo gdje je stao”. Dodao je onom ministarskom, kaže, i pogled pacijenta na zbivanja u zdravstvenom sustavu pa ne dvoji kako maksimalna dostupnost zdravlju nema alternativu.

Oporavljate se od teške bolesti a ipak krećete u politički ring kao jedini kandidat SDP-a za mjesto ministra. Mislite li da je to pametno unatoč činjenici da vaš oporavak još traje?

- Pametno? Sve se u životu važe pa tako i ono čime se čovjek bavi u određenom trenutku. Smatram da vrijedi pokušati izboriti se za boljitak hrvatskoga zdravstvenog sustava i pacijenata. Uvjeren sam da ću naći snage vratiti sustav pacijentima. Bolest, kao svaka kriza u životu, prilika je za okretanje nove stranice. No, prijašnje iskustvo u obnašanju nekih funkcija poput pomoćnika ministra pa direktora HZZO-a, i konačno ministra zdravlja, uvjerava me da ne griješim, odnosno kako svojim kompetencijama mogu pomoći da se zdravstvo odupre svim izazovima koje će u budućnosti imati.

Oboljeli ste od teške zloćudne bolesti i zbog toga dugo bili u bolničkom krevetu. Upoznali ste sustav i iz pozicije pacijenta?

- Proveo sam u bolničkom krevetu 64 dana.

Predsjednik Udruge hrvatskih pacijenta Marijo Drlje rekao bi “na prvoj crti bojišnice!”.

- Da, iskoristio sam priliku iz prve ruke, dok primam terapiju i sudjelujem u vlastitom liječenju, osluškivati iskustva drugih pacijenta. Nije da se hvalim, ali svi su rekli da se u vrijeme SDP-ove vlasti osjetno lakše dolazilo do dijagnostike i dogovorene terapije negoli što je to bilo u ovoj godini, za vrijeme HDZ-a.

No, sigurno ste tijekom liječenja uočili i neke nedostatke sustava, premda će mnogi reći kako kao bivši ministar sigurno niste imali isti tretman kao ostali pacijenti.

- Ne bih se složio s time da sam imao neki ekstra tretman. Razgovarao sam s drugim pacijentima i u Institutu za tumore, gdje sam imao dio liječenja, i u KB Dubravi. Pokazalo se kako, s obzirom na to da se radilo o oboljelima od malignih bolesti, ipak nitko od mojih “supatnika” nije duže čekao na bilo kakve pretrage. Smatram da je to posljedica programa 72 sata, unatoč tome što je tehnički opozvani ministar ukinuo taj program. Liječnici su shvatili njegove prednosti pa ga u stvarnosti i dalje primjenjuju.

Ipak se kod vas u liječenju mnogo toga zakompliciralo. Što je krenulo po zlu da ste tako dugo bili na liječenju te imali nekoliko operacija?

- Moram priznati da mi zbog dugog i kompliciranog tijeka liječenja nedostaje dio života u tom razdoblju u glavi. Sad mi je žao, ali u borbi za vlastitu slobodu i onoj s bolničkom hijerarhijom ponekad sam želio imati više slobode u odlučivanju o vlastitom zdravlju. No, nakon svega vidim da to nije dobro odnosno kako je sve što su mi liječnici predlagali bilo za moju dobrobit. Reda mora biti - doktori koji nas liječe ipak više znaju. I kad je doktor pacijent, mora slušati kolegu.

Hoćete reći da nije poželjno kršiti proceduru liječenja”...

- Istina, osobito kad je zdravstveni radnik pacijent, često se preskaču procedure, što može biti kobno. Reći ću jednostavno - bolje je biti “Štef iz Klanjca”, jer kod njega uvijek ide sve prema protokolu, i da je Štef bio na mojem mjestu ne bi u bolnici proveo više od dva mjeseca.

Vaš nasljednik Dario Nakić ukinuo je, ne samo program 72 sata, već i program plus, jer kaže da se tako značajno povećala potrošnja, odnosno “štancanje” faktura.

- Takve izjave govore da je čovjek zalutao u resor.

Da, ali činjenica je da su gubici u porastu!

- Prema informacijama iz svih hrvatskih bolnica, gubici su posljedica činjenice što Ministarstvo zdravlja nije kontroliralo resor, a najave o uštedama koje je davao ministar, kao i njegove nesmotrene izjave, dovele su do nevjerojatno velikih nabava, što je podiglo cijene i nagomilalo zalihe u bolnicama.

Tvrdite da u bolnicama postoji “mrtvi kapital” koji je dodatno povećao gubitke?

- Tvrdim da se govori kako ekipa u ministarstvu ne zna upravljati sustavom. Rezultat je smanjena dostupnost uslugama, povećane liste čekanja... Nagomilavanje novih gubitaka u zdravstvu dokaz je lošeg rada. O tome da se može i drugačije govori naše lanjsko poslovanje, nakon izlaza iz riznice, kad smo napravili milijun usluga više negoli godinu ranije. Povećali smo materijalna prava zaposlenih, a istodobno dospjele dugove smanjili 300 milijuna kuna.

Riječju, uvjereni ste da ćete, postanete li ministar, sanirati ove dugove?

- Izbora nemamo. Da bi sustav normalno funkcionirao dospjela dugovanje prema dobavljačima moraju biti svedena na zakonski propisani rok od 60 dana. Inicijalni plan za to nam je bio 31. prosinca 2017., ali zbog eksperimentalne, neuspjele vlade, u ovoj godini rok će se morati pomaknuti.

Namjeravate li povećati police dopunskog osiguranja?

- Ne. Naš program kaže kako nema novih poreznih nameta pa u zdravstvu nema ni povećanja police dopunskog. Cijena ostaje ista, a ako se veći dio građana vrati iz privatnih osiguranja u HZZO-ovo, dopunsko polica može biti i jeftinija.

Hoćete li preuzeti ideju tehničkog ministra da penalizira tzv. nehitne pacijente?

- To je izrazito loša mjera koja može koštati zdravlja siromašnije građane. Mi smo okrenuti edukaciji građana, odnosno treba im objasniti čemu služi hitna, kako prepoznati hitno stanje, ali istodobno kroz reformu primarne zdravstvene zaštite osposobiti taj dio sustava da primi dio pacijenata, primjerice, praznicima, subotom ili nedjeljom. Vjerujem da je to moguće otvaranjem prostora grupnoj praksi i reformom domova zdravlja. Tek kad se osigura dostupnost liječenja izvan redovitog radnog vremena u primarnoj, onda se može govoriti o rasterećenju hitne, a penalizacija može biti opasna za zdravlje.

Može li to biti ostvarivo, kad ste i vi predlagali povećanje broja koncesionara (privatnika) koji ipak barem dosad nisu pokazivali previše interesa prema radu izvan radnog vremena?

- Koncesionari rade u okviru postojećeg zakona koji nije dobar. S druge strane, o tome hoće li u nekoj županiji biti više ili manje koncesionara odlučit će lokalna samouprava. Mi se zalažemo za provedbu ustavne odredbe koja kaže da je primarna u ingerenciji lokalnih vlasti. Pokušat ćemo u kratkom roku doći do konsenzusa oko toga kako što bolje odrediti omjer koncesionara i zaposlenika domova zdravlja. Ono što želimo napraviti jest jača pozicija zaposlenih u domovima zdravlja te kroz promjenu zakona bolje odrediti položaj koncesionara, kako u pravima, tako i u obvezama prema pacijentima izvan redovitog radnog vremena.

Postanete li ponovno ministar zdravlja, što će biti prvi potezi?

- Transparentnost, jer u tome smo već bili uspješni, poglavito oko financijskih izvješća i naturalnih pokazatelja, čega trenutačno nema. Trebat će napraviti jednu brzu analizu aktualnog stanja, vidjeti dospjela dugovanja, gdje su nam slabe karike u dostupnosti zdravstvene zaštite, i krenuti u rješavanje problema. Pokušat ćemo istodobno realizirati politički konsenzus oko bitnih stvari u zdravstvu kako bi se zdravstvena strategija mogla provoditi bez obzira na promjene vlasti.

Znači, velika koalicija u zdravstvu?

- Izrazito sam protiv politizacije zdravstva. Pokušat ćemo organizirati sastanke koji će dovesti do zajedničkih stavova oko bitnih dijelova sustava.

Primjerice?

- Trebalo bi dogovoriti je li sustav temeljen na solidarnosti ili na kupovnoj moći građana. Uvjeren sam da se oko toga može postići konsenzus. Primjerice, tijekom ovih nekoliko mjeseci HDZ je propagirao raslojavanje građana, ovisno o dubini njihova džepa. Ipak, držim kako u zajedničkom razgovoru možemo doći i do zajedničkog stava jer je potpuno jasno što građanima treba - bolji kuk tamo gdje je medicinski indiciran, a ne ovisno o tome ima li pacijent ili nema novca.

Liječnici još nisu napravili takve smjernice, iako se to do njih traži već 25 godina...

- Imamo veliko iskustvo s dobro uređenim terapijskim smjernicama prilikom odabira lijekova. Vjerujem da se to može postići i s ugradbenim materijalima. Ako to domaći stručnjaci nisu u stanju napraviti u zadovoljavajućem roku, onda ćemo ih preuzeti iz usporedivih zemalja.

Kojih?

Slovenije, Češke, Mađarske, Slovačke...

Premda je konsenzusom svih stranaka davno usvojen master plan bolnica, ništa se konkretno ne događa.

- Već smo identificirali bolnice u kojima se pojedini odjeli mogu povezati. Moram izraziti žaljenje zbog ukidanja zakona o sanaciji jer je to bila odlična poluga za funkcionalno povezivanje bolnica.

Sada to možete raditi samo u državnim bolnicama?

- Možemo i s drugima, ali je mnogo teže, osim ako se ne dođe do visoke razine depolitizacije zdravstva. Vjerujem da se dio problema može riješiti izmjenama i dopunama zakona o zdravstvenoj zaštiti i onog o obveznom zdravstvenom osiguranju, te Zakonom o logistici i kvaliteti u zdravstvu, što će omogućiti brzo i funkcionalno povezivanje bolnica.

Pretpostavljam da ćete i vi vaši politički konkurenti obećati građanima smanjenje lista čekanja. Kako to namjeravate realizirati?

- Mi smo se dokazali na djelu. Zatekli smo liste s 800.000 pacijenta i smanjili ih na 560.000, a dolaskom HDZ-a liste su se opet vratile na taj veliki broj. Prema tome, naše ranije aktivnosti, ne samo da ćemo ponoviti, već i unaprijediti.

Svi se pitaju što je to zdravstveni turizam u javnim bolnicama, o kojem se sve češće govori.

- Nespretni naziv za vrlo dobru ideju. Radi se o tome da su i pacijenti i zdravstveni radnici, kao i upravljačka struktura bolnica, svjesni da imamo dio neiskorištene infrastrukture i uređaja te osoblja, jer bolnice rade 24 sata. Sve se to može bolje iskoristiti kad nisu angažirani u javnom zdravstvu jer bi se tako došlo do dodatnih izvora prihoda. Uređaji bi se lakše obnavljali, a kao turistička zemlja, mogli bismo našim gostima pružiti vrlo dobre usluge.

Kako ćete kontrolirati da građani Hrvatske ne budu zakinuti zbog “turista”?

- Kontrolom obavljenih ugovorenih usluga za hrvatske građane u određenom mjesecu, jer bez toga neće dobiti prihod od HZZO-a.

Što će biti s pravilnikom o specijalizacijama koji je podigao prašinu jer liječnici trebaju vratiti tek manji dio utrošenog u njihovu edukaciju, a i male bolnice mogle bi ostati bez specijalista?

- Taj je pravilnik opravdano kritiziran i u Udruzi poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) i od ravnatelja bolnica, jer je ta odredba ugrađena u pravilnik krajem devedesetih kako bi liječnici ostali raditi u bolnicama koje su ih poslale na specijalizaciju.

Sad ne samo de se ne moraju vratiti u “malu sredinu”, već mogu otići i u inozemstvo gotovo bez ikakve odštete!

- Da, sada postoji i taj problem, kao i odlazak u privatni sektor. Nismo dovoljno bogati da plaćamo specijalizaciju 500.000 i više kuna a da specijalist dobije oprost duga za 40.000 kuna.

Kako ćete to riješiti?

- Neke su bolnice već napravile anekse ugovora sa specijalizantima te se može reći kako su oni izgubljeni, ali svi budući ići će prema novim odredbama koje neće biti u pravilniku, već u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Pravilnici su dobri za brzo rješavanje problema, ali samo ako je ministar sklon razgovorima i dogovorima.

U suprotnom, postaju moćno oružje u rukama onih manje sklonih slušanju, onih koji žele provesti samovolju!

- Da, točno. Ako se kaže da ministar provodi samovolju, onda je pitanje kome zapravo služi taj ministar. Taj je pravilnik naštetio pacijentima, onima koji su platiti edukaciju specijalista, jer neće dobiti njegovu uslugu. I to je pokazatelj da se trenutačna vlast otuđila od hrvatskih pacijenata, ne samo u ovom slučaju, već i onda kad se predložilo povećanje participacija, cijena dopunskog, 150 kuna kazne u hitnoj. Pokazan je ogroman prijezir prema pacijentima. Ako nema pacijenta, liječnik nema što raditi. Ne otvara se cvjećarnica zbog lijepog cvijeća, već zato da ga ljudi kupuju i koriste. Bolnica koja ne liječi pacijente može se odmah zatvoriti.

Kako ćete onda organizirati specijalizacije?

- U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti odredit će se visina i rok vraćanja uloženog. Pravilnik nije dovoljno jaki akt. Zakon sve to mora riješiti jer ne radi se tu o besplatnom školovanju obuhvaćenom Zakonom o visokom školstvu, već o “treningu” koji plaćaju bolnice novcem građana. Ako liječnik ode na specijalizaciju u inozemstvo, zna se koliko će stotina tisuća eura to koštati, a u Hrvatskoj bi to trebao dobiti za 40.000 kuna. Smatram kako je to devalvacija specijalističkog usavršavanja, ali i da je bolnica zakinuta za svoje ulaganje.

Vaša vizija dopunskog osiguranja?

- Još uvijek smatram da dopunsko treba izdvojiti iz HZZO-a tako da se osnuje tvrtka kći u 100-postotnom državnom vlasništvu i da posluje sukladno zakonu o osiguranju. S obzirom na to da nemamo mogućnost biti konkurentni privatnicima, to nas sputava u radu.

Za vrijeme vašeg mandata bio je upitan pilot-projekt helikopterske službe. Tko bi sve to trebao plaćati?

- Prije pokretanja projekta razgovaralo se s priobalnim turističkim županijama, Hrvatskim autoklubom, privatnim osiguravateljima (automobilska odgovornost) o mogućem sufinanciranju. No, kad se približilo vrijeme realizacije projekta, jedini novac bila su sredstva Svjetske banke, a to je bilo dostatno samo za pokrivanje troškova za četiri mjeseca. Ipak, dokazali smo da smo dobili značajno bolju kvalitetu usluge. Nakon pilot-projekta trebalo je odrediti koliko helikoptera, koliko baza, na kojem mjestu trebamo kao i model financiranja, odnosno ide li se u kupnju ili iznajmljivanje helikoptera. Novost je da su u međuvremenu vojsci stigli novi helikopteri, kao i u MUP, također za praćenje graničnih prijelaza te plovila, što omogućuje lakše obavljanje tog servisa jer educirano osoblje postoji. Ne slažem se s Nakićem da se helikopterska služba ograniči na tri baze, jer potrebno je, prema medicinskim pokazateljima, najmanje osam baza na Jadranu i baza u Zagrebu, ali i za istočnu Hrvatsku, negdje na potezu između Slavonskog Broda i Županje