‘Velike su razlike između sukoba u Ukrajini i Domovinskog rata, mi nismo imali nikakvu pomoć izvana‘

Umirovljeni general Krešimir Ćosić odavno je otišao u mirovinu. Slobodno vrijeme je iskoristio za mnoge nastupe s nobelovcima te knjigu „Između prošlosti i budućnosti“ koju je nedavno napisao i objavio. Dok je polovica knjige fokusirana na prošlost, u drugoj je naglasak na budućnosti, i na tvrdnji kako Hrvatskoj treba suvremena i moderna država. O tome je govorio večeras u HTV-ovoj emisiji "1 na 1" s Romanom Bolkovićem.

- U Domovinskom ratu stvorili smo ono što je bilo nemoguće, postalo je moguće. Danas, nažalost, očekivanja da imamo državu snažnog gospodarstva, relativno veliku stopu gospodarskog rasta, značajan udio tehnološkog sektora u industriji, modele poznate u svijetu, mi nismo u stanju prihvatiti, naglasio je Ćosić.

Dodao je kako bi Hrvatska trebala biti dio svjetskog gospodarstva u području informacijskih tehnologija, no tome nema ni traga.

- Dobar dio talenata odlazi van. Moderna država se bori za svoje talente - taj model postoji u svijetu, ali mi smo ga zaboravili.

Prije nekoliko godina Ćosić je predlagao da se u Hrvatskoj osnuje neka vrsta „ministarstva ili odbora za budućnost“, po uzoru na Švedsku i Finsku.

- Svi pričamo o prošlosti i Domovinskom ratu. Tko u Hrvatskoj razmišlja u budućnosti? Ne treba nam ministarstvo s uredima. Dovoljno je da predsjednik Vlade odluči da imamo instituciju koja će se baviti tim pitanjima dugoročnog strateškog tehnološkog razvoja dva puta godišnje. U Hrvatskoj ima puno pametnih i mudrih glava koje u tim pitanjima mogu pomoći - ako oni mogu raditi za indijsko ministarstvo obrane, za Švicarsku, za austrijske firme, onda znanje i iskustvo, ideje i razmišljanja tih ljudi trebamo staviti na stol. Oni moraju biti dio medijske scene, ako želimo da nam se budućnost dogodi na način na koji želimo. Mi moramo o tome razmišljati, to mora biti dio naše svakodnevice, napomenuo je.

Često je govorio o umjetnoj inteligenciji i načinu na koji ona oblikuje našu budućnost. O njoj je pisao i u svojoj knjizi. Svijesti o tome u Hrvatskoj, rekao je Ćosić, ima, ali ne u dovoljnoj i organiziranoj mjeri. Pričao je i o tome kako je jedna od mogućnosti koju pruža umjetna inteligencija i pridonošenje liječenju PTSP-a.

- Rekli smo, to je područje u kojoj mi kao inženjeri moramo napraviti iskorak. Već 2005. smo organizirali prvu konferenciju u svijetu, u Dubrovniku, o novim metodama u dijagnostici liječenja PTSP-a, gdje su došli ljudi iz 27 država. Jedan pristup je i digitalna psihijatrija, ogromno područje. Važno je jer psihijatri i psiholozi imaju ograničene resurse, i u situacijama nakon potresa, korone i rata, nema više ljudskih resursa koji se mogu nositi s tim teretom. Umjetna inteligencija omogućuje odgovarajući način liječenja koji se svodi na adaptivnu i kognitivno-bihevioralnu terapiju baziranu na multi-modalnoj estimaciji fizioloških sustava i primjeni virtualne stvarnosti. Cijela ideja je da se mjerenjima gleda kako se u odnosu na traumu ponaša naš cijeli sustav – disanje, rad srce, promjene glasa. Trenutni status pojedinca u trenutku asocijacije na traumu se karakterizira s više stotina podataka – to ne može niti jedan čovjek psihijatar napraviti. Digitalna psihijatrija zaključuje i povezuje traumu, misao, asocijaciju s našim sveukupnim stanjima. To područje pruža veliku šansu suvremenoj psihijatriji, koju nismo iskoristili. Te šanse treba iskorištavati, mladi zaslužuju da budu dio projekata koje organizira država i ona tu mora biti ozbiljan partner, rekao je.

Ćosić se nije složio s tvrdnjom kako se od doba Domovinskog rata čini kako se na neki način prešućuje uloga SAD-a u Oluji i potpori današnjoj hrvatskoj državi. Ustvrdio je kako je američka administracija pravilnim razumijevanjem kroz svoje obavještajne službe i ministarstvo obrane osigurala da se na našim prostorima stvori mir.

- I u stvaranju hrvatske države, a nadam se i u današnjem vremenu i budućnosti, Amerika ostaje hrvatski strateški i sigurnosni partner broj jedan, ističe.

Usporedivši stanje u Ukrajini i Domovinskog rata, rekao je kako postoje sličnosti.

- Ono što prvo pada na pamet - ’91. godina, JNA snažnim oklopima i mehaniziranim snagama želi za desetak dana okupirati Hrvatsku. Rekli su kako Hrvatska neće izdržati niti 14 dana - ključ obrane na strateškoj razini je bila upravo protuoklopna borba. To je pokazano i u Ukrajini, koja je pokazala modernu strategiju sa strane ukrajinske vojske, koja je već godinama radila na modernizaciji svojih postrojbi za protuoklopnu borbu. Suspendirali su bilo kakve šanse ruske vojske da brzo okupira Ukrajinu.

No, dodaje kako su razlike između Domovinskog rata i sukoba u Ukrajini ipak mnogo veće.

- Hrvatska tada nije imala pomoć ni od koga. Nismo imali potporu koju danas ima Ukrajina, i sreća da je ima. To je korisno. Ta potpora šire međunarodne zajednice je važna za strateško pozicioniranje, kako će izgledati nastavak tih sukoba.

Svoje umirovljenje kao generala analizira kao nešto na što su i on i ostali generali bili prisiljeni napraviti.

- Respektirao samo sve te ljude i bez ikakvog dvoumljenja potpisao sam pismo. Da li je trebalo ili ne na taj način reagirati, ne bih sad komentirao, ali političke odluke su uvijek političke odluke. One ne gledaju da li smo izgubili na kvaliteti modernog ministarstva obrane - mi smo tada imali vojno-tehnički savjet. Američki ministar obrane je dolazio i otvarao institut za obrambene studije, istraživanje i razvoj na kojem je bilo 50 najboljih mladih magistara i doktora. To je sve uništeno - zašto? Zbog pisma. Neprihvatljivo. Sada se dogodilo pismo, ali nisu ga napravili generali nego netko drugi. Generali su instrumentalizirani, iskorišteni za nekakve pravosudne, političke interese. Vjerujem da smo bili prisiljeni tako reagirati. Da je demokratski mehanizam normalno funkcionirao, to se sigurno ne bi dogodilo, zaključio je Ćosić.