VELIKI INTERVJU IVE JOSIPOVIĆA 'Ostajem u politici. Moram spasiti ljevicu, ali to ne mogu sa SDP-om'

ZAGREB - Zajedno s autoriziranim intervjuom, Ivo Josipović poslao je, kako je napisao, i nekoliko prijedloga za naslove. Na primjer, Propali predsjednik o svojim nebuloznim planovima. Zatim, Josipović kao kugina kuća, sam i napušten, ni supruga više ne kuha ručak. Onda, Josipović na zid stavio Milanovićevu sliku i gađa je pikadom, drhte mu ruke od PTSP-ja pa ne pogađa. Ili, Bahato odbio Milanovićevu ponudu da bude zamjenik šefa partijske ćelije u Špičkovini. Dobro je, bivši predsjednik države zbija šale na vlastiti račun i ironizira medijska nagađanja o kraju svoje političke karijere. Razgovarali smo u njegovu kabinetu na Pravnom fakultetu, gdje se upravo vraća svojem profesorskom pozivu.

Kako vidite svoju političku budućnost? Već je mjesec dana prošlo kako ste predali predsjedničku dužnost…

- Rekao bih, tek je mjesec dana prošlo. Tek mjesec dana nisam predsjednik, a silno nestrpljenje vlada u medijima: gdje ćeš, što ćeš… Sigurno je, ostajem u politici, iako će moj radni fokus biti na sveučilištu. Kao svoju glavnu zadaću vidim očuvanje građanskih vrijednosti i Hrvatske kao demokratske i socijalne države te promociju jedne nove generacije političara.

Dakle, promocija društvenih vrijednosti. Na koji način?

- Kao prvo, vrlo ću aktivno biti u medijma. Već sam počeo s kolumnom na portalu Autograf.hr i mogu se pohvaliti visokom čitanošću. Ovotjedni tekst o braniteljima samo je preko moje Facebook stranice pročitalo oko sedamdeset tisuća ljudi. Također planiram sudjelovanja na javnim tribinama i think tankovima. Ne isključujem ni uskopolitički angažman, bilo kroz neku od stranaka, bilo kao dio neke šire reformske koalicije.

Definitivno ste raskrstili sa SDP-om?

- Moje je političko uvjerenje socijaldemokratsko. Jedina stranka u kojoj sam ikad bio je SDP. Beskrajno sam zahvalan SDP-u, a posebno onim članovima koji su sudjelovali u kampanji. Ali, stranke nemaju svrhe ako ne služe nekim političkim ciljevima. Po meni, nema trenutno važnije stvari u politici od ozbiljne reforme hrvatskog društva. Na žalost, velike reforme koje sam predlagao nisu imale podršku u vodstvu SDP-a. Nema smisla ulaziti u stranku s kojom ne dijelim političke vizije. Možda su zaista oni u pravu, možda Hrvatskoj nije potrebna regionalizacija i decentralizacija zemlje, ni nova gospodarska politika, možda joj ne treba jačanje demokracije unutar stranaka, novi izborni sustav, jači naglasak na ekologiju… Ja mislim da je sve to nužno, u vrhu SDP-a misle da nije. Taj se raskorak vidio i u mandatu, i u predsjedničkoj kampanji. Mnogi su se članovi SDP-a silno trudili u kampanji, skidam kapu. Ali, ozbiljnu programsku podršku iz vrha stranke nisam imao.

U SDP-u vam zamjeraju što ste ih prekrižili umjesto da se vratite i zajedno s njima borite za drugačiju stranku?

- Upravo su očekivanja da ću sudjelovati u nekoj vrsti stranačkog puča jedan od razloga moje odluke da se ne vraćam u SDP. U protekle dvije godine mnogi su mi visokopozicionirani članovi SDP-a, čak i članovi stranačkog predsjedništva, dolazili s očekivanjem da pokrenem proces smjene predsjednika Zorana Milanovića. Ne želim to raditi. Prvo zato što nisam sklon takvim potezima, a drugo, isti ti ljudi koji su me nagovarali na rušenje Milanovića, pokazali su se posve nespremnima da tamo gdje je to potrebno, na stranačkim forumima, progovore o svojem nezadovoljstvu i zatraže promjene. Bojim se da bi moj povratak u SDP generirao očekivanja u čijoj realizaciji ne želim sudjelovati. Osim toga, mislim da će nakon izbora, završe li oni loše po SDP, stranka biti u još gorem stanju i trebat će joj na čelu, za spašavanje i konsolidaciju, neki novi, mladi ljudi.

Zašto to niste rekli prije izbora? Odnosno, zašto ste bili predsjednički kandidat SDP-a?

- Da se razumijemo, moja kandidatura je bila i korist SDP-a. Ne kandidiraju stranke nikoga iz ljubavi, nego zato što imaju i vlastitu kalkulaciju. Bio je to naš zajednički pothvat. Uz SDP, kao okosnicu, podržavao me veliki broj stranaka koje ni u primisli nisu imale da bih trebao postati njihov član. Ne vidim zašto bi samo u SDP-u na to reflektirali. Uostalom, mogli bismo razgovarati i o tome je li normalno da bivšeg predsjednika države netko pozove u stranku na razgovor o njegovu budućem angažmanu ili da mu se putem medija šalju poruke neka se, ako želi, učlani, kako je to predsjednik SDP-a u mom slučaju učinio.

Jeste li nakon objavljivanja svoje odluke da se ne vraćate u SDP razgovarali sa Zoranom Milanovićem?

- Nisam. Poslije toga se više nismo čuli, a i prije smo razgovarali relativno rijetko.

Ostavljate otvorenom mogućnost angažmana. U nekoj od postojećih stranaka ili u nekoj novoj, svojoj?

- To je posve svejedno. Ali, ako se uključim u neku postojeću ili neku novu stranku, to mora biti stranka lijevog centra, otvorena za suradnju u širem prostoru, i prema centru i prema ljevici, mora zagovarati velike reforme, kakve sam i sam artikulirao u svojem programu ustavnih promjena. Postoji li takva stranka, rado ću se priključiti, ako je nema, možda ću je sam stvoriti.

Postoji li?

- Naravno da postoji. IDS je, na primjer, zdušno prihvatio moj prijedlog ustavnih promjena. Ali, kako je riječ o regionalnoj stranci, jasno je da ne mogu biti član.

Reflektirate na HNS? Tamo se upravo događaju neki potresi, čini se upravo zbog dileme treba li stranka ići na izbore u dosadašnjem formatu, sa SDP-om, ili možda s vama kao točkom okupljanja neke nove lijeve koalicije?

- Ne bih se miješao u unutarnje stvari bilo koje političke stranke. Načelno, potresi su dio unutarstranačke demokracije. U HNS-u se, mislim, raspravlja o tome može li se do istog cilja stići različitim putevima te koja je od mogućih opcija produktivnija. Kombinaciju ‘svi pod SDP-ov kišobran’ smatram gubitničkom. Osobno mislim, a i istraživanja to pokazuju, da ljevica i lijevi centar mogu postići bolji rezultat ako na izbore idu u dva bloka. Razlika je tri, četiri posto, što nije malo. To je model po kojem je 2000. godine trećesiječanjska koalicija na čelu sa SDP-om osvojila vlast. Ali, o tome moraju sami odlučiti.

Već radite na tom scenariju ili samo teoretski razgovaramo?

- Zašto ste nestrpljivi? Dajte mi vremena…

Donijeli ste odluku da idete na parlamentarne izbore?

- Ne, prerano je za takve odluke. Sve u svoje vrijeme.

Ako bi se realizirao taj scenarij o paralelnoj, SDP-ovoj i još jednoj lijevo-centraškoj izbornoj koaliciji, to bi ipak na koncu poslužilo spašavanju SDP-a?

- Nije mi cilj spašavanje SDP-a, nego spašavanje lijevog i građanskog svjetonazora. Zato se ne vraćam u SDP, jer mislim da je promoviranje socijaldemokratskih vrijednosti, vrijednosti ljevice i lijevog centra, važnije.

Mislite da se to može napraviti mimo SDP-a?

- Mislim da se to teško može ostvariti kroz današnji SDP. I dalje imam puno prijatelja u toj stranci, svakodnevno se družimo i razgovaramo. Znam da s najvećim brojem ljudi u SDP-u dijelim iste vrijednosti. Veselim se danu kad će SDP opet postati barjaktar pozitivnih promjena u društvu.

Što mislite o tezi, koja se u može čuti, da je Zoran Milanović danas zadnja linija obrane ljevice?

- Potpuno kriva teza! Mislim da je mnogo pametnije ne fokusirati se na osobe, nego na politiku. Jadna je politika, a i stranka koja bi ovisila o jednoj osobi. Uostalom, zašto bi socijaldemokratska ideja bila samo na jednoj liniji obrane? Ako je nema, mudro je kreirati još koju.

Koliko su politički stavovi koje iznosite u svojoj kolumni različiti od onoga što ste govorili dosad, s predsjedničke pozicije?

- Stavovi su potpuno identični, ali je retorika nešto drugačija. Predsjednička funkcija podrazumijeva određene mogućnosti, ali i ograničenja. Kao predsjednik moraš djelovati integrativno, što nužno znači sužavanje prostora za vlastite političke stavove.

Možete biti politički eksplicitniji?

- Apsolutno! Slobodniji i eksplicitniji. Ustav određuje da predsjednik Republike mora izaći iz stranke upravo zato da bi mogao funkcionirati kao integrativni faktor. Ozbiljno sam shvatio Ustav. Možda mi je to bila pogreška, možda sam time razvodnio svoju poziciju u biračkom tijelu.

Vaša je nasljednica upravo deložirala Titovu bistu s Pantovčaka?

- Pravo je predsjednice da sama uređuje svoj kabinet i u to ne bih ulazio. Ali, način na koji je uklonjena Titova bista nosi i određenu političku poruku, koja po meni nije dobra. Jasno je da Josip Broz nije bio demokrat, bio je autoritarni vođa. Ali, svaku povijesnu ličnost moramo gledati u kontekstu njezina vremena. Hoćemo li sada maknuti i bana Jelačića jer ni on nije bio demokrat ili zato što je služio bečkom dvoru? Ili ćemo se odreći i onih Titovih stečevina koje smatram pozitivnim? Izbacivanje njegove biste s Pantovčaka i način na koji je to učinjeno može se shvatiti i kao distanciranje od antifašizma i pobjedničke pozicije Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.