VELIKI ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL JUTARNJEG Što zapravo jedemo: Sok od limuna nema limuna, a jogurt od jagoda nema jagoda!

ZAGREB - Znamo li što jedemo? Možemo li vjerovati deklaracijama na prehrambenim proizvodima? Rade li nadležne inspekcije dobro svoj posao kontrole hrane kako bi zaštitile potrošače? Ne. Ne. I ne. Ova tri ne, nažalost, ne znače da će odgovor na pitanje: Hoće li potrošačima biti bolje kada postanemo članica EU? - biti: Da. Jer, iako smo uspješno preuzeli europsku zakonodavnu praksu sustava sljedivosti u kontroli hrane, to automatski ne znači da smo je u stanju uspješno i provoditi. To ne znači, vidimo to po aferi s konjetinom, ni da je taj sustav savršen, ali drugoga nema.

JUTARNJI U LABORATORIJU ZA ANALIZU HRANE ‘Počelo je konjsko ludilo! Zovu nas trgovci da provjerimo DNK strukturu mesa koje prodaju!’

Naša prehrambena industrija je hvaljena i proizvodi uspješno prolaze najzahtjevnije kontrole u dobivanju dozvola za plasman na svjetska tržišta. Proizvodi s oznakama hrvatske kvalitete još sadržavaju visoke postotke sadržaja pod kojim se imenom prodaju, ali uskoro ulazimo na zajedničko europsko tržište u kojem nije neobično da u proizvodu koji se reklamira kao čaj od mente ima najmanje mente. U našim će se trgovinama uskoro u bescarinskom režimu moći kupovati proizvodi tisuća nepoznatih prehrambenih tvrtki koje u bjesomučnoj utrci za profitom traže svoj put do kupca čarobirajući s aditivima, aromama, najjeftinijim dostupnim sirovinama koje su na rubu higijenske ispravnosti.

Nakon što postanemo dio zajedničkog tržišta više ne bi smjela biti praksa da se inspekcije kadroviraju po stranačkim, nego po stručnim kriterijima, da laboratoriji za analizu mesa ne zanimaju ni proizvođače ni inspekcije, da se jednima gleda kroz prste, a drugima traži dlaka u jajetu. Ili da se “neki ponašaju kao pijani milijarderi jer su zaštićeni kao lički medvjedi”. Zaštićeni bi trebali biti jedino potrošači zbog kojih cijeli sustav postoji i koji oni i financiraju. A njihova su zakonska prava još daleko od onih koja su na snazi u zemljama Europske Unije.

DOSSIER Što zapravo jedemo?

Čokolada bez kakaovca. Jogurt od jagode bez jagode...

Čaj od brusnice koristi se kao dodatak prehrani za očuvanje zdravlja urinarnih organa . Odlično. Police svakog trgovačkog lanca imaju ga od mnogih proizvođača. Posegnete za jednim na kojem piše ‘brusnica’ i mislite da ćete pomoći svojem organizmu. No, zapravo mu odmažete jer - uopće ne pijete čaj od brusnice!

Kako je to moguće?

Tako što čaj od brusnice sadrži samo jedan posto brusnice! Tako je, samo jedan posto! Iako na njemu piše brusnica, taj čaj ima najveći postotak hibiskusa, zatim jabuke, arome, kupine, stevije, jabučne kiseline, koncentrate, cikoriju... Sve samo ne brusnicu.

Upravo zato obišli smo police trgovačkih lanaca i krenuli u istragu. Može li se doista čajem od brusnice zvati pripravak koji ima jedan posto brusnice? Možemo li reći da u ruci držimo čokoladu ako sadrži pet posto kakaovca? Ili je to ipak šećerna tabla? Može li se sokom od jabuke zvati voda sa šećerom u kojoj praktički uopće nema jabuke?

Što je nedopušteno

Proizvođači koriste nazive ‘čaj s okusom brusnice’ te ‘jogurt s okusom breskve’ te tako peru ruke od odgovornosti. No, rijetko tko čita deklaracije. Upitali smo predsjednicu Društva za zaštitu potrošača Jadranku Kolarević kako je moguće da ti proizvodi gotovo nemaju osnovnog proizvoda čiji naziv stoji na ambalaži te radi li se o obmani potrošača?

- Pravilnici jasno definiraju kako se proizvod treba označavati. Ako piše džem od jagoda, u njegovom sastavu mora biti veliki postotak jagoda. Naziv nečega što se u proizvodu nalazi tek u tragovima nije dopušteno. Kada je proizvod označen kao okus, onda je to druga stvar - kaže Kolarević.

Ima i proizvoda na kojima piše nešto što nije istinito.

- Na mlijeku piše ‘mlijeko s velebitskih pašnjaka’, a tamo nikad nitko nije vidio pašnjake ni krave. Ali potrošaču odlično zvuči jer ih Velebit asocira na prirodu i zdravlje, a to je teško zavaravanje kupaca - ističe Kolarević.

Lažni učinci

Prema Pravilniku o općem deklariranju hrane, podaci na deklaraciji ne smiju obmanjivati potrošača. Hrani se ne smiju pripisivati učinci ili svojstva koje ona nema.

- Ljudi se moraju naučiti čitati deklaracije - kaže Mimi Vurdelja, voditeljica programa za Nutricionizam i zdravstvenu skrb pri Hrvatskom olimpijskom odboru. Svjesna je opasnosti koje se nalaze u prehrambenim proizvodima, ali i kozmetičkim proizvodima koje stavljamo na kožu.

- Događa se to da ljudi, zato što nisu informirani o proizvodima, krenu na dijetu i jedu samo preparate za dijabetičare ili light prozvode, a da ne znaju što su zapravo light proizvodi. Isto je tako s kremama i losionima. Preko kože štetne tvari najlakše ulaze u krvotok, a ljudi ne znaju što sadrže njihove kreme u lijepom pakiranju - navodi Vurdelja.

Nutricionistica upozorava kako je važno ono što piše na deklaraciji. Ali, navodi jedan problem. Deklaracije su sitno napisane i teško ih je pročitati.

- Poanta je čitanje deklaracija. Kolege iz inozemstva nikad neće kupiti neki proizvod ako nisu pročitali deklaraciju. Zakoni točno definiraju kada je nešto dodatak hrani ili hrana te kada neki proizvod može napraviti učinak, a ne samo placebo efekt - kaže Vurdelja.

To znači da netko može kupiti čaj od brusnice u supermarketu koji sadrži jedan posto brusnice i smatrati da se bolje osjeća od toga. Učinak placeba je velik pa mnogi misle kako neki proizvod ima učinak na organizam, a zapravo ga nema.

- Problem nastaje i jer previše konzumiramo rafiniranu hranu. Primjerice, ulja koja su rafinirana i nisu hladno prešana oslobođena su važnih stvari za organizam - kaže Vurdelja.

Kako čitati deklaraciju?

Na popisu sastojaka navedeno je ono što ulazi u sastav proizvoda. Sastojak koji je prvi na popisu zapravo je i sastojak kojeg najviše ima u proizvodu. To nam je potvrdila i nutricionistica Anita Šupe, koja kaže da je lako vidjeti koliko kojeg sastojka ima u proizvodu jer je onaj koji se nalazi na kraju najmanje zastupljen, a oni prvi najviše.

Veliko sivo područje

Šupe je u Švedskoj diplomirala prehranu i nutricionizam na Geteborškom sveučilištu i autorica je knjige “Istine i laži o hrani”. Deklaracije na prehrambenim proizvodima su, kaže, veliko sivo područje u kojem se mora znati što proizvođači smiju pisati te što se iza toga skriva.

- Imate jogurt s okusom jagode. U njemu ne mora biti ni jedan posto jagode jer jasno piše ‘s okusom’, a taj se okus može dobiti raznim koncentratima. A to je varljivo za kupca. On vidi da piše jagoda i misli da se unutra ona i nalazi - kaže Šupe.

Treba, kaže, probuditi svijest ljudi da čitaju deklaracije.

Nutella je, primjerice, krema od lješnjaka, a u svom sastavu ima tek nekoliko posto lješnjaka. Isto je s čokoladama koje imaju minimalan postotak kakaovca.

Obmana potrošača

Na policama supermarketa našli smo mnoge čokolade. Uglavnom se sastoje od kakaove kreme s malo pravog kakaovca. One čokolade koje su obogaćene lješnjacima, kikirikijem ili nekim drugim sastojkom također sadrže minimalan broj sastojaka od kojeg bi trebale biti proizvedene.

- Ljudi su u ružnoj situaciji. Vjeruju u sve što vide, a zapravo bi trebali ispitati sve zakone i čitati što kupuju. Na primjer, proizvođači nisu dužni navesti da je namirnica GMO podrijetla - kaže Šupe.

Šupe navodi kako se potrošači obmanjuju i tako što na proizvodu piše ‘obogaćeno kalcijem’, ‘obogaćeno vitaminom D’ te ‘sadrži omega 3 kiseline’.

- To je potpuni paradoks. Mlijeko je samo po sebi bogato kalcijem i vitaminom D, ali se oni preradom mlijeka gube te se dodaju sintetički kalcij ili vitamin. A to više nije to - kaže Šupe te upozorava kako ulja i margarini koji sadrže omega 3 kiseline zapravo imaju veliki postotak omega 6 kiseline koje nisu iste i tako kod ljudi može doći do protuefekta.

- Sokovi su najvarljiviji. Oni bi se trebali zvati sok od šećera. Nemaju nikakvih vrijednosti, već su sami koncentrati. Preradom su se izgubili svi vitamini i minerali i ostao je samo voćni šećer. Od voća nema niti tragova, ali ni nutrijenata koji su nam potrebni - kaže Šupe i navodi kako je najbolje da voćni sok sami ocijedimo.

Tako hranu imaju Lena i Darko Jurić, utemeljitelji Art of raw food, koji koriste isključivo sirove namirnice koje pripremaju na odgovarajući način kako bi sačuvali aktivnost enzima, vitamina i minerala u jelima.

- Najsigurniji način da znaš što jedeš jest ako sam bereš i sadiš hranu. To je najizvorniji način prikupljanja hrane. Ljudi bi se trebali više angažirati te provoditi vrijeme u prirodi. Tražiti hranu, brati je i sami saditi vlastite namirnice - kaže Lena.

Svjesna je kako danas ljudi ne stignu sami nabavljati hranu iz prirode, ali navodi kako je bitno da se potrošači upoznaju s proizvođačima te da znaju tko je proizvođač.

- Teško je prepoznati pravog proizvođača kada se toliko proizvoda nalazi na policama. Treba gledati to da su proizvođači koji proizvode osnovni prozvod u principu mali proizvođači. Njihovih proizvoda količinski nema mnogo. Također, bitno je obratiti pozornost na to je li namirnica koju kupujemo sezonska. Mali proizvođači obično rade samo sezonsku hranu i tada ste sigurni da je ta namirnica došla iz prirode - govori Lena.

Sto posto prirodan

Znaju se ljudi žaliti da je prirodna hrana mnogo skuplja od onih na policama supermarketa, ali to je zato što u trgovine dolazi proizvod koji sadrži jeftine namirnice, a ovaj je 100 posto prirodan.

- Treba posložiti prioritete. Ljudi će tražiti majicu koja je napravljena od stopostotne vune, ali za namirnice im je samo bitno da su jeftine. Moramo biti svjesni onoga što jedemo i napraviti prvi korak da to promijenimo. Užurbani život to ne dopušta i ne moramo u korijenu promijeniti svoje navike, ali bar malo pripaziti već radi veliku razliku - kaže Lena.