Zadnjih nekoliko tjedana svjedoci smo vrućih klanskih ratova romskih obitelji gdje meci lete bez ispričavanja, pa ako slučajno koji zaluta i u nevinog... što se može, osim plakati. Meci su nepredvidivi kad ih usmjerava ljudska osvetnička ruka. Iako nadležni organi MUP-a čine sve da spriječe i saniraju tako okrutne akcije, zašto se takve akcije nastavljaju događati? Može li osveta toliko obuzeti čovjeka da mu oduzme strah od posljedice, jer misli da čini pravu stvar?
Uvođenje reda i mira u uvjetima gdje svatko misli da čini pravu stvar, uvidjeli smo da je nemoguće. Ali ako policijske snage pooštre mjere, hoće li tada oni uzavrele krvi prolijevati krv po pločnicima, ugrožavajući sigurnost nedužnih prolaznika? Dok to ne riješimo, igramo ruski rulet sa životom, kao da smo život našli na cesti. Pa ako s tom činjenicom želimo šetati ili ispijati kavu u našoj metropoli, nije na odmet imati na sebi pancirku. Ako se nastavi ovaj ubojiti trend pancirka će biti najpoželjniji brand. Malo po malo, divlji zapad stiže i u naš velegrad. Je li dovoljno da to bude samo prepričana priča ili bismo i mi građani trebali pomoći policiji? Trebali bismo.
Nasuprot tome, u našim visokim političkim krugovima također se vodi rat, između onih koji su trenutno na nekom od prijestolja ili su bili na njemu i onih koji bi isto to prijestolje željeli zauzeti. Mi obični ljudi uvučeni smo u igre prijestolja. Iako nema prave pucnjave, možda ispadne da će ova osobna verbalna pucnjava biti i pucanje čitave nacije. Sve ovisi što će razotkriti lažni ili istiniti SMS-ovi. Tko kome tu smješta ili namješta, tko je unajmljivač, a tko prisluškivač i s kojom svrhom prosljeđuje određene informacije o svojim najbližim suradnicima ili stranačkim kolegama, nije više unutarstranačko nego nacionalno pitanje.
I od kada kumovi, vozači, tajnice... imaju tako značajno skrivenu ulogu u karijeri nekog političara. Jesu li oni špijuni naših političara, doušnici ili zaštićeni svjedoci? Nešto od toga jesu, čim im se pridaje tolika pažnja. Oni su siva ekonomija politike. Po svim navodima, oni su opasniji i važniji od samih političara. U njih nitko neće posumnjati, a njihova sigurnost ostaje očuvana dok šute. Zato se na takva radna mjesta biraju probrane face. Psihološki profil tih ljudi glavni je faktor pri zapošljavanju. Tih, neprimjetan, a opet upućen u sve političke i ine tajne svog nalogodavca. Jer, oni djeluju po nalogu, spremni na žrtvovanje. Oni su ta mala bočica u kojoj se krije otrov. A tko će ga na kraju popiti? Političar samo u nuždi, ako je doslovno stjeran u kut. Ostavkom. Moramo priznati, da ni jednom političaru nije lako otići, a ne blatiti ljude koje će ostaviti na prijestolju.
I kome se osvetiti? Svom doušniku. Zato su doušnici uvijek j****a stranka u stranci. Treba unaprijed znati da političar u načelu ne preferira prijatelje, kumove, vozače... iako ih tako naziva. U aferi koja potresa hrvatsko prijestolje naš se premijer vidno ne uzbuđuje. Što u sebi sniva ili nad čim se snebiva, ima dana da saznamo. On se kao i dosad, u ovako izvanrednim situacijama pouzdaje u nadležne službe i ostaje bez komentara dok službe ne odrade posao i rezultate njemu donesu na stol. Čovjek ima potpuno pravo. Pa neće se valjda zalijetati na temu još uvijek rekla-kazala. On traži corpus delicti. Dok se klupko ne odmota i dalje ćemo biti 'vidjelice ukazanja' međustranačkih sukoba, podmetanja, razmetanja, spektakularnih privođenja... povuci, potegni do sljedeće epizode. To je jedini uspjeh na kojem nećemo biti zavidni. Pa, gledajmo hrvatsko!
Moja prognoza
Afera lažnih SMS-ova bit će samo uvodna riječ i povod za novu fatalnu aferu, koja bi mogla rezultirati prijevremenim parlamentarnim izborima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....