VESNA PUSIĆ Vrdoljak oko Ine radi odlično, podmeću mu, ali ne može im to proći!

Sministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić razgovarali smo o radu njenih kolega i stavu RH prema aktualnim svjetskim temama.

HNS ministar Ivan Vrdoljak zadužen je za pregovore s MOL-om oko Ine. Držite li da on to dobro radi?

- Ministar Vrdoljak odlično radi svoj posao, što su u užem smislu pregovori s MOL-om, ali zapravo je njegova zadaća zaštita hrvatskih nacionalnih interesa u području energetike. To do sada nitko nije radio. Kao što je poznato, a i sudski potvrđeno, radilo se upravo suprotno. Po prvi puta u ovom području se vodi računa o hrvatskim nacionalnim interesima, a ne o vlastitom džepu nekog pojedinca. Nije lako. Interesi su mnogi, veliki i agresivni. I u javnosti se mogu prepoznati različite smišljene kampanje: pokušava ga se diskreditirati, proglasiti nesposobnim, zaobići … Ali neće proći! Ova zemlja i njezine tvrtke previše su skupa platili u prošlosti da bi se ovdje mogle dozvoliti nejasnoće i igre.

Od početka pregovora nije napravljen ni najmanji napredak. Što vam to govori?

- To nije istina. U ovom razdoblju pozicije su postale potpuno jasne, kao i nekoliko različitih mogućnosti rješavanja cijele situacije. Međunarodna arbitraža je u tijeku i sam taj postupak iznosi na vidjelo mnoge nove činjenice. S mađarske strane se pojavila informacija da bi oni eventualno bili zainteresirani za prodaju svog udjela u Ini, što je utjecalo i na naše razmišljanje i pravce traženja rješenja. Sve to doprinosi uspješnom rješenju na kraju.

Dojam je da premijer ima puno drugačije zamisli od onih koje javno komunicira Vrdoljak: primjerice, ministar javno govori o kreditu za kupnju dionica, a premijer istodobno odbija takvu mogućnost. O čemu se radi?

- Ni ministar Vrdoljak, ni premijer Milanović ne govore o kreditu za kupnju dionica Ine ukoliko ih mađarska strana odluči prodati.

Ministar Vrdoljak, glavni pregovarač u ime Vlade RH, govori o opciji otkupa dionica i vraćanju INE u hrvatsko vlasništvo na način da se, bez državnog jamstva, a korištenjem dionica kao kolaterala, napravi transakcija koja ne bi povećala javni dug. To nije jedina mogućnost, ali jeste jedna od mogućnosti. Ukoliko se ne pronađe zadovoljavajuće rješenje i ukoliko mađarska strana odluči prodati svoj udio, povratak INE u hrvatsko vlasništvo bilo bi najbolje rješenje. Energetika nije samo gospodarstvo, već je u velikoj mjeri i politika i nacionalna sigurnost. Naš je posao kao članova vlade da o tome vodimo računa i to ćemo činiti.

Koji je stav Hrvatske oko Rusije? EU je uveo sankcije, ali veliki broj država zbog legitimnih poslovnih interesa i odnosa, sankcije ne želi. Čini se da Putin, kada je EU u pitanju, može raditi više manje što god hoće?

- Sadašnje pogoršanje odnosa i sukob između Rusije i Zapada događa se u dramatično drugačijim uvjetima nego li ikada ranije. U posljednjih 35 godina te odnose su karakterizirale tri ključne činjenice: oni su se kontinuirano popravljali i svake godine bili su nešto bolji nego prethodne; postojalo je prešutno razumijevanje da ni jedna strana neće započeti rat na europskom teritoriju i smatralo se da i jedna ii druga strana razumiju i prihvaćaju da im je oboma suradnja u interesu.

U nekoliko tjedana početkom ove godine sve te tri pretpostavke drastično su poljuljane i dovedene u pitanje. Kriza u Ukrajini i povratak hladnoratovske retorike i politike događa se, međutim, u sasvim različitim okolnostima od onih kakve su vladale za vrijeme originalnog hladnog rata.

Danas između Zapada i Rusije i, posebno između Europe i Rusije postoji visoka međuovisnost. Zato EU detaljno razmatra svaki potez kad se radi o sankcijama. No iz istog razloga ni Putin ni iz daleka ne može raditi što god hoće. EU ovisi o ruskim energentima i, u manjoj mjeri tržištu. Ali i Rusija ovisi gotovo u potpunosti o EU tržištu, naročito obzirom na smjer ruskih naftovoda i plinovoda. Zanimljivo je, međutim, da područje u kojem se sankcije pokazuju najefikasnijima nije energetika, već financijsko tržište i međunarodne financijske institucije, kao što su EBRD ili Svjetska banka. Za razliku od nekada, danas rusko gospodarstvo, a naročito veliki business ili oligarsi, ne mogu funkcionirati bez slobodnog pristupa svjetskim financijskim tržištima.

Svrha sankcija nije i ne može biti naštetiti Zapadu, odnosno EU. Svrha je vratiti Rusiju u one okvire ponašanja i komunikacije koji osiguravaju povratak na tri originalne pretpostavke: kontinuirano blago poboljšanje odnosa, bez rata u Europi i suradnja u obostranom interesu.

Što se Hrvatske tiče, naš interes se poklapa s ovim stavom EU, u čijem smo formuliranju uostalom i sudjelovali. Mi inzistiramo na zadržavanju komunikacije s ruskom stranom, jer znamo da bez toga nema rješavanja problema. Istovremeno, Hrvatska ne ovisi o ruskim energentima i naša politika energetske neovisnosti nam daje određenu veću slobodu. Podržavamo mirovni plan ukrajinskog predsjednika Porošenka. U perspektivi prednost Ukrajine bi mogla biti upravo sposobnot da bude područje približavanje i tješnje suradnje između EU I Rusije. No za takav pozitivni razvoj događaja neophodno je da tamo prestanu sve aktivnosti po “modelu Mile Martića”.

Postoji li približni izračun koliko će Hrvatsku, točnije hrvatske tvrtke, stajati sankcije prema Rusiji? Ako ne postoje kada ih mislite napraviti...

- Na hrvatsko gospodarstvo sankcije prema Rusiji neće bitno utjecati. Za to postoji nekoliko razloga: energetski ne ovisimo o Rusiji; svi ugovori koji su u ovom trenutku potpisani ili u realizaciji, nesmetano će se nastaviti provoditi; podružnice ruskih banaka u zemljama članicama EU moći će i dalje normalno poslovati; pregled i izvješće o učinku sankcija predviđeni su za tri mjeseca. Ukupno su sankcije donesene na godinu dana, no mogu se ublažiti ili potpuno ukinuti i ranije, ako se pokaže da su postigle željeni učinak.

Nakon tragedije s obaranjem malezijskog aviona i ruska strana počela je mijenjati svoj stav i odnos prema separatističkim bandama u istočnoj Ukrajini. Sve to ukazuje na mogućnost da do dogovora i smirenja dođe i prije isteka godine dana.