VEZALI SU IH, DRŽALI ZA RUKE I NOGE, ODBILI IM DATI TABLETU ZA BOLOVE Marija, Lara i Tatjana s nama su odlučili podijeliti svoja iskustva iz bolnice

Marija Dadić (25), Dugo Selo

Vozila sam se busem kući s posla i gledala vijesti na mobitelu, među kojima i videoobraćanja zastupnice Ninčević Lesandrić i odgovor ministra Kujundžića. Gledala sam što govori i plakala. Nisam mogla vjerovati da govori da nikada nije čuo za peticiju, a prošle godine se Ministarstvo medijima očitovalo o mom slučaju. Voljela bih da se ministra smijeni - rekla nam je Marija Dadić. Ona je 25-godišnjakinja kojoj je u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb u Petrovoj prije godinu dana napravljena nehumana kiretaža naživo nakon spontanog pobačaja.

- Znala sam da je nužna kiretaža i zanimalo me samo kakve ću lijekove dobiti, hoću li dobiti totalnu anesteziju koja je bila moguća jer taj dan čak nisam ništa ni jela, što je uvjet da bi me uspavali. Dali su mi analgetike, a moja molba za barem lokalnu anesteziju nije uslišena, a onda je krenuo zahvat koji je trajao desetak minuta uz strašne bolove. Da, bila sam nemirna, vrištala sam i plakala jer me jako boljelo, a onda su u povijesti bolesti naveli da “zbog nesuradnje pacijentice zahvat ostaje na tome”. Bez obzira na pretrpljeni psihički šok zbog gubitka djeteta, ja sam se istinski trudila surađivati na zahvatu za moje dobro. Ali, naravno, to previše boli da bi žena mogla biti mirna kao “bubica” dok joj naživo otvaraju grlić maternice i čiste sadržaj. Dva sata nakon odrađene kiretaže pustili su me kući, a do tada, dok sam potreseno plakala, obilazila me jedna sestra govoreći mi da ne može vjerovati što su mi napravili - ispričala nam je potreseno Marija Dadić. No četiri dana nakon kiretaže ona je i dalje bila u bolovima. Krvarila je. Strahovala je od sepse.

- Trebala sam ponovno na kiretažu jer nije bila dobro napravljena prvi put. I ponovno su htjeli naživo. Rekla sam im da ću radije umrijeti nego to ponovno prolaziti. Nakon toga su otišli do nadstojnika i omogućili mi kiretažu u sali pod općom anestrezijom - prisjetila se Marija koja danas ima posljedice.

- Primam hormonsku terapiju i uopće ne znam hoću li moći zatrudnjeti, a htjela bih iako me strah. Sada mi prvo dijete ima 2,5 godine i pravo je vrijeme za drugo, no ne ide lako - otkriva.

Potesena svime što joj se dogodilo prošle je godine objavila svoju priču na Facebook stranici Vlade, pisala je mailove Uredu predsjednice, Vladi i Ministarstvu zdravstva, a pokrenula je i peticiju koju je do danas potpisalo više od 3500 ljudi.

- Nadala sam se odgovoru Vlade jer su tada još odgovarali ljudima na objave. Tisuće žena mi se javilo, Udruga pacijenata, udruga Rode, svi osim onih koje sam prozvala. Ministar je tek medijima rekao da je u mom slučaju sve učinjeno po pravilima struke, što nije istina. Nije bilo ničega što bi ih spriječilo da mi daju anesteziju - objašnjava Marija i dodaje da ne stoje ni tvrdnje da odustajanje od totalne anestezije nije neuobičajeno ako je pacijentica bila životno ugrožena zbog krvarenja jer ona nije bila životno ugrožena s obzirom na to da je puštena kući.

Lara Marić (28), Split

- Ta noć je bila horor. Bez imalo suosjećanja. Radili su mi naživo vakuum ekstrakciju i struganje zidova maternice. Ne mogu vam uopće opisati koliki su to bili bolovi. Toliko su bili nehumani prema meni, izuzev medicinske sestre koja me cijelo vrijeme držala za ruku, za koju ni danas ne znam kako joj je nisam slomila - počinje svoju potresnu priču 28-godišnja Sinjanka Lara Marić kojoj je to bila druga trudnoća.

Prolazila je pakao, kaže, i nije ni svjesna koliko je sam zahvat trajao jer se njoj činio poput vječnosti u kojoj su joj bahato govorili da se ne pomiče. Osjetila je svaki pomak po svojoj unutrašnjosti.

- Molila sam ih anesteziju, no starija liječnica koja je bila uz mladu liječnicu koja me prvi put zaprimila rekla je da meni ne treba anestezija jer neće ništa boljeti zato što sam “otvorena”, te da anestezija dovodi do svakavih nuspojava. Onda sam ih molila da mi barem daju nešto protiv bolova prije kiretaže, no rekli su mi da mi ni to ne treba jer kod kiretaže boli samo probijanje grlića maternice, a ja sam kao već otvorena pa neće biti bolova. Dali su mi nekakav papir da potpišem, a nisu mi dali ni sekundu da ga pročitam jer sam već bila na stolu vezanih nogu. Navodno je taj papir bio moje dopuštenje za zahvat koji ću pamtiti dok sam živa - potreseno govori. Nakon zahvata su joj propisali antibiotik i poslali je kući u roku od 20 minuta. Bila su tri sata u noći.

- Imala sam upalu mišića još dva tjedna nakon kiretaže. Nisam se mogla pomaknuti, a da vam ne govorim o napadima panike izazvanim cjelokupnim stresom. Još ne znam imam li posljedica. Godinu dana nakon kiretaže ponovno sam zatrudnjela i imala spontani pobačaj u petom tjednu trudnoće odmah nakon vaginalnog pregleda. Još idem na pretrage - priznala nam je Sinjanka koja je majka šestogodišnjeg sina kojeg je rodila u Sinju bez ikakvih teškoća.

Tatjana Nikolić (28), Vukovar

Bebi je srce prestalo kucati u 10. tjednu trudnoće. Ne zna se zašto se dogodio spontani pobačaj - objašnjava nam 28-godišnja Tatjana Nikolić plačući. U ožujku prošle godine završila je na kiretaži u Općoj bolnici Vukovar.

- Raspadala sam se psihički i fizički. Ne mogu vam to opisati. Ni bol zbog gubitka niti bol zbog kiretaže. Doslovce sam čula kako me struže iznutra. Zamolila sam liječnicu da na trenutak stane da udahnem zraka od jecaja. A ona je rekla da prestanem plakati jer će me ostaviti na pola posla. Govorila sam joj da me nepodnošljivo boli, da ne mogu podnijeti, a ona mi je samo odvratila da me ne boli, nego sam razmažena. Pozvala je još pet sestara kojima je naredila da mi drže noge, ruke i glavu - ispričala nam je Tatjana.

Njen je suprug prije kiretaže tražio da bude uz nju, no nisu mu dopustili. U vukovarskoj bolnici su mu rekli samo da dođe po nju jer će biti slaba. Pola sata prije kiretaže rekla je liječnici da je pod neviđenim psihičkim stresom i da ne može podnijeti gubitak djeteta. Zamolila je da joj daju bilo što da ništa ne osjeti. Doktorica joj je, kaže, intravenozno dala apaurin koji ju je trebao ošamutiti. Trebao...

- Sat vremena nakon kiretaže sestra mi je došla dati analgetik i rekla da mogu ići kući što se njih tiče. Ali da ne smijem daleko jer sam do kraja smjene prijavljena kod njih. Ustala sam se kako bih krenula kući, a krv mi se slila po nogama - prisjetila se Tatjana koja se žalila ravnateljici vukovarske bolnice na ponašanje i tretiranje. No, rečeno joj je da je napravljeno sve u skladu s pravilima struke.

- U odgovoru je stajalo i da sam intracervikalno dobila anestetik lidokain, što nije istina. Osim apaurina ništa nisam dobila i svaki potez me ubijao od bolova. Jako mi je krivo što sam bila vezanih ruku da im ne mogu ništa - objašnjava Tatjana koja danas ima dvije kćeri.

- Mene je iz tog kruga depresije i nemoći izvukla nova trudnoća. Ginekolog mi je rekao da mi je grlić maternice oštećen pri kiretaži - dodaje Tatjana.