VINKOVČANIN POKRENUO BIZNIS I OSVOJIO SLAVONIJU 'Znate ono kad se nađete s društvom pa nekom sine ideja da bi nam sad baš pasala prasetina...'

Dobra poslovna ideja puno znači u pokretanju posla, a tom mišlju vodio se Mario Strinić i sa suprugom prije nepune tri godine, nakon "snimanja" stanja na tržištu, razmišljanja i kalkuiranja, krenuo u posao pečenja prasetine i janjetine koje reže na manje komade i pakira u porcije od po kilogram, a uz to nudi i krumpir pečen s prascima ili janjcima... pa još dodati mladog luka, tko može tome odoljeti, piše Glas Slavonije.

Mario je ulazeći u posao razmišljao logikom običnog Vinkovčanina koji voli pečenu prasetinu i janjetinu, u mesnici mora kupiti komad od bar tri ili četiri kilograma i ispeći je u tko zna kakvoj pećnici, a on bi želio pojesti samo nekoliko komada. Na takve je mislio kada je pokretao posao - sastane se društvo za razgovor ili neku drugu zabavu i nekomu sine ideja "kako bi nam sada pasala prasetina, onako s lukom ili kupus-salatom, ali tko će ići u mesnicu, peći je i čekati nekoliko sati", jer dok se sve to napravi, prođe volja za slasnim zalogajem prasetine.

- Na ideju sam došao još prije 6-7 godina, jer sam se 20 godina bavio uslugom pečenja, i to je bio obiteljski posao, koji je počeo moj otac. Kada smo se odlučili razdvojiti brat i ja, on je ostao raditi uslugu pečenja, a ja sam se bacio na prodaju pečenog mesa na kilogram. Naši proizvodi mogu se kupiti u trgovini koja se nalazi u Vinkovcima. Kupci su iz cijele Slavonije, od studenata do umirovljenika koji vole dobar komad pečene prasetine i janjetine. Prasetina je 90 kuna kilogram, rolana prasetina 120, a janjetina 130 kuna po kilogramu. Uz to imamo i pečeni krumpir "u moči", što dobro ide uz janjetinu.

Znam da mnogi od pečenog praseta najviše vole glavu, i to kod nas mogu pronaći. Naši kupci već imaju običaj naručiti ranije svoj komadić prasetine kada planiraju goste ili društvo, a i na Facebooku imamo stranicu Mesne delicije Strinić, gdje se mogu dobiti informacije što nudimo kojeg tjedna - kaže Mario. Uz prasetinu i janjentinu nude vakuumirane u manjim pakiranjima suhomesnate proizvode i vino iločkog vinogorja.

Podsjeća kako su on i supruga već jednom krenuli u privatni posao, ali nisu imali sreće.

- Godine 2000. otvorili smo poljoprivrednu trgovinu. Neiskusni, nismo se uspjeli boriti s velikim igračima, tako da smo zatvorili nakon osam mjeseci. Uvijek smo gledali da prvo platimo obveze državi, a nama što ostane. To što ostane je jedva za preživljavanje jer ima puno davanja državi. Prije četiri godine supruga je otvorila obrt za posredovanje u internet-trgovini i za otvaranje obrta od države dobila poticaj za samozapošljavanje. Uspjela je poslovati godinu i pol i onda zatvorila.

Te mjere koje država daje pomognu u početku, ali doprinosi i ostala davanja koja imamo prema državi jednostavno su preveliki za nas privatnike u osiromašenoj Slavoniji - kaže Mario za Glas Slavonije.

Prasce za svoj sadašnji biznis uglavnom nabavljaju kod domaćih uzgajivača, a prema potrebi i iz cijele Hrvatske, mjesečno prodaju toliko da pokriju troškove poslovanja, ali je prednost što sam peče prasce i prodaje u svom prostoru, pa ne mora plaćati pečenje i najam.

- Što se tiče straha od neuspjeha, naravno da se bojim jer supruga i ja smo sami u ovom, imamo tri kćeri i želja nam je zaraditi da ih možemo školovati u Hrvatskoj i da ne moramo nikamo otići. Borbu na tržištu rješavamo kvalitetom mesa koje prodajemo. Teško je hrvatskom poduzetniku, pogotovo ovdje u Slavoniji, naroda je sve manje, jako puno ih se iselilo diljem Europe zbog nedostatka posla i malih plaća. Država pomaže što se tiče zapošljavanja radnika novčanim potporama, ali ponekad pomislim da bi možda bilo bolje da se smanje davanja državi, jer ako nas rasterete od nameta, bit ćemo u mogućnosti i zapošljavati više radnika, zaključuje Strinić.