KRIZA OPAMETILA RASTROŠNE

'Više ne kupujeme brendove nego tražimo jeftino'

Prije pet godina u potrošačkoj košarici bilo je samo 5,4 posto robnih marki. Danas je tih proizvoda 13,6 posto. Profitirale su i drogerije koje su jako pojeftinile svoje proizvode

ZAGREB - Kriza je zauvijek promijenila ponašanje potrošača. Iza Hrvata ostaje desetljeće potrošnje iznad svih mogućnosti, “peglanje” kreditnih kartica, minusa i kredita kao da će ih na kraju platiti netko drugi. U posljednje dvije godine kriza, otkazi i manji kućni budžeti natjerali su ih da po prvi put razmišljaju o svakoj potrošenoj kuni. Skupi brendovi za većinu su prošlost. Hrvati sada kupuju isključivo ono što im treba, u trgovinu idu s popisima, kupuju planski na sniženjima, prate sve akcije trgovaca i spremni su obići i nekoliko trgovina i u svakoj kupiti ono najpovoljnije.

Cvate internet shopping

Prema procjenama stručnjaka, nove navike potrošača kojima ih je naučila kriza zauvijek će ostati. Potrošači sada traže kvalitetne proizvode za što manje novca i tako će ostati i nakon krize. Sve veći procvat bilježi i internet shopping.

Artikli jeftinih trgovačkih robnih marki kao što su Konzumov K plus, dm-ov Denk Mit ili niz Lidlovih robnih marki prije pet godina u košaricama potrošača imali su udio od svega 5,4 posto. Hrvati su u posljednje tri godine masovno počeli kupovati jeftinije trgovačke robne marke pa su, prema podacima Centra za istraživanje tržišta GfK, ti proizvodi lani dosegnuli udio od 13,6 posto. Trgovci i proizvođači kupcima su ponudili još veći i kvalitetniji izbor proizvoda koji su najtraženiji među prehrambenim proizvodima.

Potrošač je danas doista, a ne samo deklarativno, kralj trgovcima koji su spremni učiniti sve ne bi li ih zadržali i u krizi pa su i nekada rekordne marže niže nego ikada. Novi leci s akcijama u trgovačkim lancima sada su svaki tjedan, a ne samo jednom ili dva puta mjesečno u poštanskim sandučićima i većina građana više ih ne baca u koš za smeće.

Od novih navika potrošača najviše su profitirale drogerije i diskonti, i to najviše Lidl koji je jedini pravi diskonter na tržištu. Samo u tom diskontnom lancu čak je 60 posto proizvoda trgovačkih robnih marki. Prema istraživanju GfK, diskonti su u od veljače 2009. do 2010. snizili prosječne cijene za tri posto, a količinski su zabilježili rast od čak 46 posto.

Odustali od kozmetičarke

Drogerije su najviše spustile prosječne cijene, i to za 11 posto pa bilježe rast potrošnje za čak 63 posto. Diskonter Lidl lani po prvi put ušao među pet trgovačkih lanaca s najvećim udjelom na tržištu. Konzum je i dalje prvi, dok su na drugom i trećem mjestu Kaufland i Plodine koji također imaju strategiju što nižih cijena.

- Drogerije su imale najviše prostora za snižavanje marži i to su dobro iskoristile. Veliki trgovci prehrambenih artikala također su skinuli cijene. Cijene pojedinih artikala, kao što je primjerice brašno, doista su senzacionalno niske - pojašnjavaju u jednom velikom trgovačkom lancu.

Kada su shvatili da je došao trenutak za štednju, Hrvati su se uglavnom odrekli sezonskog obnavljanja garderobe, putovanja, korištenja osobnih automobila, izlazaka, kozmetičkih tretmana i rekreacije. Najteže se pak odriču dječjih potrepština, hrane i pića kod kuće, cigareta te kozmetike. Kako u recesiji uštedjeti, ali i pokušati zadržati barem neke stare navike, ispričala je četveročlana obitelj Blažanović-Korčmaroš. Prije recesije nisu gledali cijene, već su u košaru stavljali ono što im se svidjelo.

Frizeru jednom u godinu i pol

Ta navika zauvijek je izmijenjena. Sada znaju u lipu svaku cijenu prozivoda koje koriste i smatraju da će tako ostati i kada kriza prođe.

- Bili smo prosječna obitelj, a sada smo otišli malo niže, ali još se dobro držimo. No, izbacili smo dosta toga i odredili prioritete. “Srezali” smo novine, kavu, sokove po kafićima, a nepušači smo, tako da se s ljudima držimo u našem vrtu. Na odjeću i cipele ni prije nismo baš trošili, a sada uopće ne, a kod frizera idem jednom u godinu i pol. Djeci sam prije kupovala povoljniju robicu, a sada su počela nasljeđivati odjeću naših prijatelja, što mi je prije bilo odbojno, a sada mi je to simpatično i ta “tuđa” roba ima neku dušu. Svima nam je drago kada na drugom djetetu vidimo neku našu robicu i obratno. Jednom mjesečno priuštimo si zajednički odlazak u restoran i to nam je jedini luksuz. Osim toga, dosta trošimo na benzin jer djecu, 8 godišnju Orku i 2 godišnjeg Zrina iz Dubrave vodimo u školu i vrtić u centar - ispričala je mama Mirela Blažanović.

Ona je odlično organizirana, tako da svaku potrošenu kunu bilježi u tablice. Ima svoje specijalne metode za svakodnevnu kupnju u dućanu.

- Odredila sam koliko smijemo mjesečno potrošiti na špeceraj - 3000 kuna. Uzmem 30 novčanica po 100 kuna i svaki dan smijem staviti u novčanik 100 kn, mogu potrošiti manje, ali više ne smijem, a i ne ponesem ako je što ostalo od prethodnog dana, nego to imam na kraju mjeseca kad zagusti. Svaku cijenu znam do u lipu, kupujem robne marke, proizvode na akcijama i tako dosta uštedim. Ta će mi navika ostati i nakon krize - zaključila je Mirela Blažanović.





Očekivano, u krizi su najviše štedjeli oni s primanjima do 6000 kuna. Prema istraživanju GfK, kućanstva koja mjesečno raspolažu s manje od 6000 kuna u protekle dvije godine smanjila su potrošnju za čak 20 posto, kućanstva s primanjima između 6000 i 10.000 kuna kontroliraju troškove i smanjili su potrošnju do 10-ak posto. Kućanstva s primanjima većim od 10.000 kuna bez obzira na krizu troše i do 30 posto više nego prije izbijanja krize.

Gotovo 789.181 ili 74,1 posto radnika zarađuje do 6000 kuna. Od 6000 do 8000 kuna plaću ima 167.210 radnika ili 15,7 posto, više od 8000 kuna dobiva samo 108.634 zaposlena u Hrvatskoj ili 10,2 posto.

Jadranka Kolarević, predsjednica udruge Potrošač

Nismo bahati konzumeristi

- Hrvati prestaju biti bahati konzumeristi. Nije više bitno nositi Versace ili voziti BMW. To je dobro za odgoj djece.

Tanja Kesić, profesorica kolegija Ponašanje potrošača i konzumerizam:

Ne troše ni oni koji nisu u stisci

- Kriza je promijenila navike. Čak i oni koji nisu u stisci prestaju trošiti jer neprestano slušaju crne prognoze.

Robert Križnjak, arhitekt:

Najskuplje se i sada prodaje

- Nikada se nije dogodilo kao od listopada do kraja prošle godine da baš nitko nije pitao za projektiranje uređenja stana ili kuće. No, sada opet ima posla. I dalje ima onih koji kupuju najskuplje.

Marko Krištof, ekonomist sindikata znanosti:

Počelo je duboko raslojavanje

- Događa se duboko raslojavanje društva. Dio Hrvata i dalje kupuje brendove, ali veći dio više ne. Brendovi zbog toga neće propasti. (S. T.)

Psihologinja Ljubica Uvodić Vranić: Opet ćemo trošiti previše, to je ovisnost kao droga

• Na prve vijesti o krizi, lani je drastično pala osobna potrošnja, a mnogi kažu da će ta navika štedljivosti postati trajna. Slažete li se s tim?

- To ne možemo tako sigurno tvrditi. Navike se stvaraju dugo i teško se mijenjaju, trenutni događaj ne može izbrisati dugogodišnju naviku. Dogodit će se to onima koji su pretrpjeli emocionalni šok zbog recesije, jer su ostali bez posla ili su im uzeli auto ili stan. Prekomjerna potrošnja je slična ovisnosti o alkoholu i drogi: počet ćete se liječiti i mijenjati ponašanje tek kad dođete u bezizlaznu situaciju. Većina će se pak, čim dočekaju dobre vijesti o izlasku iz recesije, vratiti starim navikama. Istraživanja su rađena s ljudima koji su dobili na lutriji: na početku iznenadni dobitak utječe na osobu da se ponaša drugačije, ali se ubrzo vraća starim navikama. Svi smo mi robovi naših navika. Steći naviku je kao odjenuti željeznu košulju.

• Kako smo stekli te potrošačke navike?

- Imitirajući druge, ili slušajući neku propagandnu poruku.

• Jesmo li ih stekli u zadnjih pet ili deset godina, ili su postojale i u socijalizmu?

- To je teško reći. Naši roditelji su puno skromnije živjeli, ali im je bilo važno da svojoj djeci priušte mrvicu više. To smo onda nastavili i mi. Meni moja majka nije mogla kupiti haljinu, zato ću je ja kupiti svojoj kćeri, makar na rate. Potrošnja je tu kao neka generacijska kompenzacija. Tu je važan utjecaj okoline, bojimo se razlikovati se od većine, moramo se uklopiti. Osim toga, to je vrlo jednostavan način funkcioniranja, ne treba vam za to ni visoka škola ni puno pročitanih knjiga. Puno je lakše provesti dan u šoping centru nego sebi smisleno organizirati slobodno vrijeme. Zato možete čuti “što hoćeš, pa svi su u minusu”. Time minus postaje nešto dobro.

• Jesmo li u prijašnjem sustavu bili takvi ili je to došlo s kapitalizmom?

- Meni se čini da se tada lakše čekalo da se ispune neke materijalne želje. Nismo toliko žurili, naprimjer, da dođemo do stana. Jedna od definicija emotivnog zdravlja jest sposobnost odgode zadovoljstva, emocionalna investicija u svoj boljitak. Ono što je brzo došlo, to se ne cijeni. Zatrpani smo stvarima koje nam ne trebaju. Stvarima koje su izašle iz mode prije nego što smo ih otplatili, a kupili smo ih da impresioniramo susjede s kojima se ne družimo. “Uklopili” smo se u društvo tako što smo postali potrošači. (S. Pavić)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 05:03