RIJEKA - Nebo iznad Visa bilo je vrlo prometno te 1944. godine. Amerikanci su na južnom, oslobođenom dijelu Talijanske čizme sagradili zračne luke, odakle su tisuće teških bombardera na dnevnoj bazi odlazile u Njemačku i druge okupirane zemlje napadati strateške ciljeve.
Na našem je otoku napravljen pomoćni aerodrom za oštećene avione koji bi ovdje “predahnuli” na povratku prema Italiji. Budući da je na Visu bila samo jedna pista, znalo se dogoditi da u zraku u isto vrijeme kruži i desetak aviona, čekajući svoj red za slijetanje. Neki bi, naravno, znali ostati bez goriva i završiti u moru.
Potpisani radnici
U podmorju oko Visa pronađeno je 30-ak aviona, uglavnom bombardera iz Drugog svjetskog rata, kao i par lovaca. Posljednje u nizu otkrića moglo bi biti i najzanimljivije - u moru, kod južnog dijela otoka, otkriveni su ostaci teškog bombardera B24, poznatog i kao Liberator. Postoje naznake da bi se moglo raditi o Tulsamericanu, posljednjem bombarderu modela Liberator proizvedenom u tvornici u Tulsi u SAD-u, čije su akcije američki mediji u to vrijeme sa zanimanjem pratili, a na avion su se potpisali svi radnici koji su sudjelovali u proizvodnji.
Izvučeni kotači
Liberator je “zvijer” od 23 metra, s rasponom krila 33 metra, slično kao i drugi “popularni” model iz tog vremena, B17, odnosno Flying Fortress (Leteća tvrđava), čiji se primjerci također povremeno pronalaze na jadranskom dnu.
Posljednjeg je viškog “osloboditelja” pronašao i prijavio jedan ronilac u prosincu 2009. Hrvatski restauratorski zavod formirao je stručni tim koji je u ožujku ove godine istražio olupinu. Među šest odabranih ronioca bio je i Riječanin Danijel Frka, podvodni fotograf kojemu su potonuli brodovi i avioni uža specijalnost.
- Avion je pronađen na otvorenom moru, oko 500 metara od otočića kod južnog dijela Visa. Sreća je što se nalazi na najplićem dijelu, na jednoj “siki” na samo 39 metara dubine. Inače, tamo je prosječna dubina 65-70 metara pa bi ga teško itko našao da je potonuo skroz do dna. S obzirom na to da je imao izvučene kotače, vjerojatno se spremao za slijetanje, ali ga je nešto natjeralo da aterira na more. Rep je odlomljen i nismo ga pronašli - govori nam riječki ronilac, oduševljen ovim otkrićem. S obzirom na to da nije pronađen serijski broj, ne može se sa stopostotnom sigurnošću utvrditi “identitet” aviona, ali podaci iz pedantnih američkih arhiva, koje imaju uredno dokumentirane sve havarije, ukazuju da bi ovaj Liberator trebao biti upravo Tulsamerican, avion koji je, prije stradanja, uspješno obavio 27 zadataka. U more kod Visa srušio se u prosincu 1944., a od deset članova posade, sedam ih je spašeno.
Sprema se i dokumentarac
Frka priča da ih je još prije nekoliko godina kontaktirao sin jednog od poginulih članova Tulsamericana koji pokušava naći lokaciju gdje mu je poginuo otac. Ako se dokaže da se nedvojbeno radi o posljednjem proizvedenom Liberatoru, pokušat će stupiti u kontakt s preživjelim članovima posade i o tome napraviti dokumentarac. Sličnu je stvar napravio HTV prije nekoliko godina s dva pilota bombardera B17, pronađena također kod Visa.
Otkriveno 100-tinjak olupina
- Doveli smo ih na Vis i bili su ganuti do suza. Jedan je na videosnimci prepoznao svoje čizme koje je skinuo u avionu da bi mogao plivati. Kod ovakvih otkrića uvijek stupimo u kontakt s preživjelima. To je fantastičan osjećaj, susret prošlosti i sadašnjosti - govori Danijel Frka, koji je u tri desetljeća amaterskog bavljenja podmorskom arheologijom već istražio i fotografirao 60-ak olupina. Ovaj mu je Liberator već deseti “dokumentirani” avion.
Na Jadranu je do današnjeg dana otkriveno 100-tinjak potopljenih aviona, uglavnom iz Drugog svjetskog rata, a brodova, potonulih od antike do danas, locirano je više od tisuću, no na dnu ih se krije i puno više. Recimo, za jednu se leteću tvrđavu B24 pouzdano zna da počiva negdje nasred Kvarnerskog zaljeva, no još nije pronađena. Luka Benčić/EPEHA
‘Liberator’ nosio četiri tone bombi
RIJEKA - Teški bombarder B24, poznat kao Liberator, dug je 23 metra, širine krila 33 metra i nosivosti 4 tone bombi. Mogao je letjeti na visini do 11.000 metara, s deset članova posade koja je obuhvaćala pilota i kopilota, navigatora i bombardira te šest strijelaca koji su po potrebi bili i mehaničari i telegrafisti. Slične karakteristike ima i B17, a ti su američki modeli sudjelovali u bombardiranjima ciljeva po Europi. Na Pecifiku je, pak, “operirao” B29 ili Superfortress, dug 30 metara i s rasponom krila većim od 40 metara, a radi se o modelu koji je bacio atomske bombe na Japan. Svi su ti modeli preteče B52, poznatog i kao Stratofortress. Proizveden je u doba hladnog rata i mogao je je kružiti cijelim svijetom noseći atomske bombe. Na području cijele bivše Jugoslavije evidentirano je više od 1500 padova vojnih aviona iz Drugog svjetskog rata, i bombardera i lovaca, a većina ih je srušena na kopnu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....