– Nakon što prođete crkvu Male Gospe i svetog Ante, vozite se asfaltom uzbrdo nekih pola kilometra, pa ste onda na mostu i tada imate još 2,5 kilometara makadamom, kroz borovu šumu. Ne znam kojim ste autom jer su kiše sve izlokale, rupa je puno na cesti, no dođite do nas, do zaseoka Smolčića vidit kako mi to živimo u 21. stoljeću – upute kako stići do njihove kuće na adresi Suvova 37 u Muću Donjem, novinarima Slobodne dao je Jakov Smolčić.
Čitatelj Slobodne Dalmacije želio je ispričati kako je to obitavati "Bogu iza leđa", bez vode, bez prohodne ceste nakon svake kiše, a uskoro će im i nanosi snijega otežavati život, te s javnom rasvjetom koja se pali kako je "njoj volja" ili se uopće ne pali. I prošli smo vam mi asfaltiranom uzbrdicom, pa u početku kako-tako "urednim" makadamom, no kako smo sve više ulazili u borovu šumu imena Borovača, jer se radi o prostorno najvećoj šumi endemskog crnog bora u Europi, automobilske gume su nam sve više zapadale u rupe izlokane bujicama kiše. Srećom, nakon "svoda" i prolaza kroz šumu borova, nakon 2,5 kilometara stigli smo do brdašca na kojem je smješteno nekoliko kuća, a među njima i Jakovljeva, piše Sandra Barčot za Slobodnu Dalmaciju.
– Stigli ste jer nema blata, srićom još ni sniga. I taj van je put probijen daleke 1976. godine, od crkve do zaseoka Kukića, povezali su sedam kilometara puta sve kuće u komšilucima. I Smolčiće, Ivančeviće, Jukiće i Kukiće.
Bilo je 27 domaćinstava, a sada smo samo mi ostali u Smolčićima, jedna stara baba od 90 godina, koju vikendom obilaze kćer i zet, te naš susjed koji dođe isto nediljom, i nas četvero, žena mi Marija i dvojica sinova, i ja sa 79 godina na plećima – dočekao nas je Jakov, umirovljenik koji je svoj radni staž odradio u pogonu nekadašnje "Jugoplastike" u srcu Muća Donjeg, a sada zbog "manjka" ceste ni Hitna, ne daj Bože, ne može doći po njega.
Kiša sve odnese
Pojašnjava nam kako je taj put ubrdo, gore do njih, trebao dobiti sloj asfalta još 1989. godine, no i sada, gotovo tri desetljeća kasnije, asfaltu ni traga.
– Kaže naš Pilip (op.a., načelnik općine Muć Filip Stupalo) kako je prije sedam godina dobija od Županije novce za asfalt, no nema ni njega ni ceste. Lanjske zime mi je veterinar jedva doša vidit stado ovaca, zasuja snig, on sta doli podno brda sa autom i pješke se uputija do nas, do štala di držim 20 ovaca. I svake godine nam naš Stupalo šalje kamion sa kamenčićima, nasipa put, no šteta troška za to kada prva kiša sve odnese. Ovdi će vam asfalt doći na Nigdarjevo, a samo fali 1700 metara – sada nastariji Smolčić u obitelji zbija i šale na svoj račun, pa nas upućuje i u drugi problem – voda.
– Samodoprinosom 1981. godine, referendumom, svi smo davali tri posto od plaće tri godine da bi dobili vodu. I dobili je svi 1985. godine osim nas, jer su nas spajali priko Bidnića. Imamo 1500 metara stavljenih cijevi i još potlačeni, eno ih meni ispred kuće prolaze, a fali samo 700 metara do nas. Počeja rat, pa obećavali, pa završija rat pa obećavali; stari načelnik Petar Mijić obeća, pa je 2003. godine napravljena dokumentacija i cili bi trošak bija 592.000 kuna. No nema ništa od vode. I moj sin i susidi bi se dali u seoski turizam, a kako ćeš dovesti strance bez puta i bez vode? – sada pitanjima "rešeta" nas Smolčić, vodeći nas iza kuće prema štalama i bunaru:
– I kad nemaš vode, uvik si u problemu, pa je još tri puta skuplje plaćaš nego neko drugi. Evo vidite bunar, zoveš cisternu da dovezu vodu i ovisi koliko ti pritoče od 7000 do 9000 litara vode platiš 450 do 500 kuna, znači meni kubik vode 50 kuna, a drugima sa špine, koji vodu imaju u kući, ispadne 12 kuna. A i ja sam i moja familja davala za samodoprinos i kopali kanale, stavljali cijevi, a mi ni danas nemamo vodu. Pa se sad ne'š ljutit?
Tri žarulje u zaseoku
Ogorčen je Jakov Smolčić i zbog javne rasvjete – u zaseoku su tri žarulje, jedna na početku, druga ispred njegove kuće i treća kod kuće susjede – bake. Pa se javna rasvjeta palila u 22 sata, a gasila u 9 ujutro, žalio se u Općini Smolčić čemu rasipanje energije i zašto svjetlo gori kada svi već spavaju.
Jakov Smolčić
– Pa nakon dugog čekanja, jer koncesionar koji održava rasvjetu nema ključ od trafostanice, već samo HEP-ovci, pojavili se i oni sredili su tu stvar, tajmer. No evo nakon tri dana opet kod mene, ispred kuće ne radi žarulja. I aj' se ti sada žali. Srićom da se sada baren pali normalno, kad padne mrak oko pet sati.
I niže nam tako problem za problemom Jakov Smolčić, već poprilično i nestrpljiv što ne može pod svoje stare dane uživati u domu svom, u prirodi koja je velebna u šumi Borovača, u Suvovi, koju su žitelji, nažalost, napustili, no neki bi se i vratili na rodna ognjišta, samo da je uvjeta. Telefonske veze imaju, mobilne nešto slabije, no internet je dostupan, okruženje je očaravajuće, čisti zrak primamljiv, još samo voda i cesta "fale". Što treba omogućiti načelnik Filip Stupalo, kojeg smo upitali za rješenje svega navedenog.
Stupalo: Sve ćemo urediti
– Na proljeće će Borovača biti veliko gradilište, spojit ćemo i vodu i asfaltirat cestu našem Jakovu koji ima kuću i u Muću Donjem. No uredit ćemo sve da i on i njegova obitelj, ali i mnogi drugi koji se žele vratiti gore u Borovaču, imaju uvjete – odmah "u glavu" počeo je načelnik Stupalo.
Filip Stupalo
– Novac za asfaltiranje te nerazvrstane ceste imamo u proračunu, radi se nešto više od 350.000 kuna, no stvarno nema smisla asfaltirati cestu kada bi je vrlo skoro uništili teški kamioni i prikolice Hrvatskih šuma. Oni i dalje eksploatiraju šumu, cesta bi brzo stradala pod teškim tererom, pa bi bacili pare u vjetar. Na proljeće ćemo asfaltirati dio kojim kamioni više neće prolaziti, a to je od Smolčića kuće prema Muću do rampe nekih kilometar. I mi želimo trajno rješenje jer svake godine uložimo do 100.000 kuna samo za nasipavanje makadamskog puta, što je sve uzalud ako nemate asfalt. I bit će kada vlasnici zemlje, Hrvatske šume, završe sa sječom borova - pojašnjava načelnik.
Rješenje prvog problema najavljeno je za proljeće 2019. godine, a tada bi se startalo i s realizacijom druge nevolje – nedostatka pitke vode.
– Iskopali smo već 400 metara rova za vodovodne cijevi, samo ih sada treba postaviti i doći do hidranta koji je istlačen prije 30 godina. Svi radovi oko vodovoda stali su prije 30 godina, pa moramo promijeniti sanolitne cijevi koje su tada postavljali, sve prespojiti i poteći će voda do ljeta i u Smolčićima. Nisu samo oni zainteresirani za ulaganje, puno je potencijala u toj našoj Borovači, no kada niste vlasnici zemljišta na kojem trebate raditi, trebate puno suglasnosti uz mukotrpne imovinskopravne procese. No pri kraju smo i svega toga, još nas samo čeka postavljanje cijevi koje nedostaju na tom potezu – niže dalje čelnik općine Muć, te najavljuje rješenje i treće "muke" Smolčića:
– Upravo smo počeli s modernizacijom javne rasvjete i mijenjamo svih 1700 rasvjetnih tijela u štednu LED rasvjetu. Tako će biti i kod Smolčića pa neće više biti krivog vremena paljenja svjetla, kvarova, je l' koncesionar ima ključ od trafostanice, je l' HEP otklonio kvar. Samo malo strpljenja i bit će svjetla! I vode i asfalta, piše Sandra Barčot za Slobodnu Dalmaciju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....