KAD CURICE POSTANU MAME

Voljela sam ga i odlučila roditi. Nisam znala da ću ostati sama

Kroz Materinski dom u sklopu Doma u Nazorovoj ulici prije četiri godine prošla je danas 22-godišnja Sara. Bila je dvije godine u vezi sa svojim tadašnjim dečkom kad je shvatila da je trudna. On je bio deset godina stariji, a ona u četvrtom razredu srednje škole. Zbog obiteljskih prilika sa 16 godina završila je u domu u Brezovici i zadnja joj je opcija bila priznati svojima da je trudna.

O ‘problemu’ se ni ne priča

- Dva tjedna prije mature ostavila sam školu. Osjećaj da nešto raste u meni bio je nevjerojatan. Nisam uopće razmišljala o pobačaju. Bila samo sigurna da mogu odgajati svoje dijete i da nisam nesposobna - kaže Sara, čija priča sliči na onu filmsku, ravno iz Hoolywooda. No, na ljeto je shvatila da maturu jednostavno mora položiti želi li dobiti posao i uspjela je. Bila je tri mjeseca u drugom stanju, njezin dečko nije želio razgovarati o “problemu” koji je svaki dan rastao sve više. Njoj samoj trebalo je pola godine da skupi hrabrost i prizna mami i tati da će roditi.

- Sjećam se točno datuma, bio je 29. studeni. Tata mi je rekao da ne mogu ostati doma i neka ‘kupim prnje’. Socijalna služba iz Zaprešića našla mi je tada smještaj u Domu za djecu u Nazorovoj - kaže mlada majka. U Domu je bilo i suza i smijeha, djevojke su se voljele i svađale, ali im je u druženju i njihove životne priče bilo lakše izdržati.

- I dandanas bih ponovila neke trenutke. Bilo je i strašno teško i da nije bilo naše socijalne radnice Vesne Šugar koja vodi Materinski dom, ne znam bih li sve izdržala - kaže.

Za Božić je Sara bila u sedmom mjesecu trudnoće i ni na koga nije mogla računati. Preko praznika starija sestra uzela ju je k sebi da baš ne bude sama, ali nakon toga opet je slijedio povratak u Dom. Kada je rodila, nikoga nije bilo da ga nazove i da joj kaže da će sve biti u redu.

- Morala sam na carski rez i kada sam se probudila, samo sam željela vidjeti svoju curicu. Bila je u smještena na odjelu za njegu i u inkubatoru, ali od svih beba, ja sam došla upravo do nje. Kao da me vukla neka sila i znala sam da je to moja kći - sjeća se s osmijehom Sara.

O tome da svoju bebu da na posvajanje nije razmišljala ni trenutka. Tata djevojčice nazvao je kad se rodila, ali Sara je svoje dijete odlučila podizati sama. Ili barem s nekim kome je stalo.

Voliš li mene, voliš i nju

Vratila se u Nazorovu, a njezin tata se za Uskrs smekšao i došla je kući s bebom. Njezinu Ivu je, u čudnoj igri sudbine, čuvala sestrična njezina budućeg muža. Sara i Damir zaljubili su se gotovo na prvi pogled.

- Rekla sam mu da dobro razmisli jer ako ćemo jednoga dana biti skupa i imati djecu, nikada ne smije praviti razliku između njih i Ive. Ako voliš mene, voliš i moje dijete. Jedno bez drugoga ne ide, rekla sam mu.

Nakon nekoliko mjeseci Damir je Saru doslovno došao isprositi kod njezinih. Stigao je jedne večeri i rekao da voli nju i njezino dijete i da ih želi uzeti sa sobom. Od tada su zajedno, u međuvremenu su se vjenčali i dobili sina Vitu, koji danas ima dvije godine. Sara je sada sretna mlada žena, koja jednostavno zrači, iako je život nije nimalo mazio. Nije joj ni sada lako jer je ostala bez posla, za djecu nema mjesta u vrtiću, a od muževe plaće, koja iznosi 1500 kuna, teško da se mogu pokriti troškovi jedne četveročlane obitelji. No Sari su bitnije neke druge stvari, poput sreće i sigurnosti kojom je napokon okružena, a uz to ima i muža koji je poštuje i voli.

- Voljela sam ga više od svega i zato sam odlučila roditi dijete. Nisam znala da će me ostaviti. Ali sad okrećem novu stranicu i mislim samo na svog sina. Njegov otac potpuno mi je slomio srce - počinje priču 16-godišnja Vlatka sa sjevera Hrvatske koja je prije dva mjeseca na svijet donijela Lea.

Pakao kod kuće

Trenutno je u Domu za djecu u Nazorovoj, gdje o njoj i o njezinu djetetu brinu stručnjaci. Čovjek u kojeg se zaljubila 18 je godina stariji od nje, više se uopće ne čuju, niti on pita za svojeg sina.

- Kad sam zatrudnjela, rekla sam mu da želim ozbiljnu vezu, a on me na to optužio da dijete nije njegovo - otkriva Vlatka dok lomi ruke i bježi joj pogled. Zbog njega je prošla pakao i kod kuće. Majka nije bila sretna što joj kći izlazi s toliko starijim muškarcem te ju je znala i istući, zbog čega je pobjegla i nakon toga završila u udomiteljskoj obitelji. Vratila se nakon nekog vremena i na poziv svog dečka otišla živjeti s njim. No, suživot s ostatkom obitelji u istom kućanstvu baš i nije bio bajan.

- Jednog dana mi je bilo dosta. Uzela sam stvari i onako s trbuhom do zuba krenula kući. Krenuo je za mnom, ali sam mu tada rekla da mora birati između mene i naše bebe ili dotadašnjeg života. Ako odeš, otišao si zauvijek, rekla sam mu. Od tada se nismo vidjeli - kaže Vlatka.

Netko kome je stalo

U Dom za djecu dospjela je nakon poroda jer nije imala uvjeta biti kod majke, nakon što je ona ostala bez posla. Ali dijete je donijelo i mir u njihovu malu obitelj jer majka joj je sve oprostila i zavoljela Lea na prvi pogled.

- Moje dijete ne ide na posvajanje. Ja ću upisati drugi razred na jesen i želim svome sinu pružiti topli dom, da ima što obući i jesti, da bude čist. Želim svima pokazati da sam odgovornija osoba od oca svog djeteta. Mome sinu ništa neće faliti, jer znam kako je to. Mene je moj tata ostavio kad sam imala šest mjeseci - odlučna je Vlatka.

Iz Doma bi trebala izići u travnju, ali to u konačnici ovisi o Centru za socijalnu skrb koji će odluku donijeti na temelju prijedloga o daljnjoj skrbi za majku i dijete.

- I ja ću se jednoga dana udati i naći nekoga kome je stalo do mene i tko će me poštivati - rekla je na kraju 16-godišnja Vlatka, a Sarina priča dokazuje da su bajke i te kako ostvarive, ako vjerujemo u njih.

Nedostatak novca otežava zbrinjavanje

Materinski dom koji djeluje u sklopu Doma za djecu u Nazorovoj ulici mjesto je gdje se smještaju maloljetne trudnice i majke. Nakon tri godine renovacije još nije u funkciji, i to zbog nedostatka novca koji bi trebala dati država, odnosno Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Kapacitet je inače bio 13 štićenica, kako je rekla ravnateljica Doma za djecu u Zagrebu, Jasna Ćurković Kelava. U Materinski dom mogu doći maloljetne djevojke, ali i žene u dobi od 40 godina koje imaju loše socijalne prilike, odbitelj ih je odbacila i nisu u sigurnom okruženju. Kako se prostorije nikako nisu uređivale, a pritisak i potrebe za zbrinjavanjem mladih majki bili su veliki, improviziran je smještaj za šest djevojaka . Tamo imaju socijalnu radnicu, medicinsku pomoć za sebe i dijete, materijalno su osigurane, imaju hranu, odjeću...

- Tijekom godinu dana, koliko najviše mogu biti u Domu s djetetom, vidi se kakve su odluke majke. Trećina ih se snađe uz pomoć centra za socijalnu skrb i Doma te preuzme brigu o djetetu. Trećina ostavlja dijete u domu i posjećuje ga, dok se trećina odlučuje na posvajanje - kaže ravnateljica Ćurković Kelava. Diplomirana socijalna radnica Vesna Šugar, koja vodi Materinski dom, kaže da u prosjeku kroz njega godišnje prođe 35 djevojaka.

- Nažalost, zbog sadašnje situacije moramo mjesečno odbijati 5, 6 djevojaka - kaže Šugar koja je djevojkama često i mama, tata, rame za plakanje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 19:00