VRTIĆ NA KVARNERU NA KOJI SU LJUBOMORNI RODITELJI IZ CIJELE HRVATSKE Već je popunjen, ali i dalje mnogi svoju djecu pokušavaju prebaciti baš tamo

U Mošćeničkoj Dragi nalazi se jedan od najatraktivnijih vrtića u Hrvatskoj, u koji nakon što je nedavno otvoren, mnogi roditelji iz okolnih mjesta žele prebaciti svoje mališane. Međutim, novi vrtić u toplim bojama, kapaciteta do 60 djece, već je popunjen.

Autori ovog bisera su arhitekti Leora Dražul i Siniša Glušica iz studija Dg arhitekti, koji su poslovni, ali i životni partneri. Pitamo ih kako su uspjeli napraviti jedan od najljepših vrtića.

- Prije svega smo razmišljali o klincima kao korisnicima prostora. Zamišljali smo njihov dan i put kroz zgradu, od trenutka kad se roditelji zaustave ispred prilaza pa kroz vjetrobran sve do odgojne skupine i dalje tijekom dana vani na igralištu - odgovara Siniša Glušica.

Matija Djanješić / CROPIX

Prirodni materijali

Arhitekti su smatrali da dnevni dječji put vrtićem treba biti u jasnim sekvencama i da prostor obilježi svaku od faza boravka: - Uz to smo pokušali taj put oplemeniti prirodnim materijalima i ugodnim bojama - dodaje Leora Dražul.

Vrtić je smješten na rubu mjesta, na lokaciji s dosta jutarnjeg sunca, dok se iz velikih prozora zgrade vidi more. Sama građevina velika je samo 400 kvadrata, ali s vanjskim terasama i trijemom, okolišem i igralištem pruža dovoljno veliko mjesto za boravak tri skupine djece.

- Želja nam je bila stvoriti djeci ugodan i poticajan prostor za boravak, omogućiti im da kroz stalan kontakt s vanjskim prostorom, prirodom i okolišem steknu interakciju s prirodom - objašnjava arhitekt Glušica. Zgradu sačinjavaju tri visinski i tlocrtno odvojena volumena: trijem, smještajne jedinice, servisne prostorije.

- S druge strane su prostori koje koriste djeca, ulaz, komunikacije, odgojne skupine, sanitarije, trijem i terase izgrađeni u ugodnim toplim materijalima i bojama: na podu je prirodna guma, dijelovi zida i vanjski pod i trijem su u drvu, a namještaj i obloge su izvedeni u više tonova zelene - opisuje Leora Dražul.

Za posebnu, toplu atmosferu zaslužno je i to što se uvelike koristi drvo, materijal koji se kod nas usprkos tradiciji u suvremenoj arhitekturi malo koristi.

- Drvo je materijal koji sigurno u čovjeku stvara poseban osjećaj. Teško koji drugi materijal u prostoru može stvoriti ugodu kao prirodno drvo, svojom teksturom, bojom pa čak i mirisom. Nažalost, vrlo niska kultura održavanja zgrada učinila je da drvo zamijene materijali koje je puno jednostavnije održavati.

CROPIX

CROPIX

Savjeti djece

Za kraj pitamo arhitekte koji su i sami roditelji što su im njihova djeca savjetovala oko projekta vrtića. Imaju dvije blizanke.

- Njima su bile bitne samo dvije stvari, prvo da se ide što više van, a druga da nema spavanja. Iz njihova gledišta uspjeli smo samo do pola - smije se arhitekt Glušica.