'Za Božić ne hranite djecu mržnjom prema razdvojenim očevima'

1. Gospodine Čanić, Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo svom priopćenju upozorava da “Grinch djeci krade Božić”. Kako?

Najljepše doba godine je pred nama. Vrijeme kada djeca u toplini doma uz roditelje i obitelj slave Božić i vesele se Novoj godini.

Znate kako se u to vrijeme osjećaju djeca kojima jedan roditelj brani da vidi drugog roditelja? Znate koliko djece u to vrijeme sa suzama otvaraju poklone sa samo jednom željom: “Želim da je moj tata/mama sada tu...” Božić i Nova godina je vrijeme kada nam se najviše javljaju roditelji čijoj djeci je onemogućeno viđanje s njima i njihovom užom i širom obitelji (bake, djedovi, tete, bratići, sestrične...). O tome se mora i treba javno govoriti i pisati, a nadležne institucije poduzeti potrebne korake kako bi se zaštitila djeca.

2. Što se može vidjeti iz službenih podataka o porastu konfliktnih razvoda?

Porastom broja razvoda u RH raste i broj djece koja sudjeluju u njima. Procjenjuje se da je 30% visokokonfliktnih razvoda. Pretvarajući ove postotke u brojeve, dolazimo do podataka da u 2016. god. 1793 djece, a u 2017. god. 1827 nije viđalo jednog roditelja, u pravilu oca, ili ga je viđalo daleko manje od sudske odluke.

3. Gdje ih je u Hrvatskoj više, u kakvim obiteljima, s kojom socijalnom strukturom...?

Nema pravila koji bi mogli odrediti roditelje rizične za visoki konflikt, nema ni socio-demografskih, niti obrazovnih pretkazatelja. Ono što primjećujemo jest da nam se javljaju roditelji iz čitave RH, većinom očevi, u dobi između 20 i 50 god.

4. I ove godine smo svjedoci novog sudskog zapleta u razvodu obitelji Popović - Vučković. Kako ste u Udruzi doživjeli tu presudu?

Pozdravljamo i zalažemo se za svaki pomak u smjeru ravnopravnije podjele roditeljskih uloga u sudskoj praksi i većoj i kvalitetnijoj uključenosti očeva u život njihove djece. To što je netko majka ili otac nije odmah sinonim za dobrog ili lošeg roditelja ili roditelja koji bi trebao imati bilo kakvu prednost u bilo čemu nad onim drugim. Majka nije izgubila dijete, niti joj je dijete oduzeto. Žao nam je što su se u javnosti sve vrijeme širile pojedinosti iz života malodobnog djeteta, što su javne i manje javne osobe pristrano komentirale ne poznavajući dinamiku te obitelji. (press informacija HURR-a 03.12.2019.)

5. Je li to dokaz da ravnopravno roditeljstvo nije za svakoga?

Ne ulazeći u konkretan predmet, ravnopravno roditeljstvo primjenjivo je u većini slučajeva. Brojne su prednosti takve organizacije djetetova života, a jedna od njih je i da se vremenom konflikt između roditelja smanjuje. O tome govore brojni znanstveni radovi.

6. O vašoj udruzi pričamo svake dvije godine, tako već 10. Koliko se poboljšao položaj očeva u roditeljstvu?

Ako se uspoređujemo s uređenijim zemljama Europske unije, pomaci su spori i nedovoljni. Mi smo jedna od rijetkih zemalja Europske unije koja još nema očinski dopust. No, svijest o važnosti ravnopravnog roditeljstva i ulozi očeva je svake godine u porastu.

7. Čitam ovo pismo tate Ladislava koji je prešao 1000 kilometara iz Zagreba da bi sa sinom bio za Božić, ali je poljubio vrata u Dalmaciji i vratio se očajan baki i djedu bez unuka. Kako im pomažete?

Tata Ladislav je nažalost jedan od mnogih očeva koji nehumanom, neživotnom i nerealnom sudskom odlukom ima viđanje s djecom tako da prelazi 1000 kilometara za nekoliko sati vremena viđanja s njima.

Udruga im daje savjetodavnu podršku u smislu jačanja njihove pozicije pred nadležnim institucijama. Tijekom prošle i ove godine projektom “I JA ĆU JEDNOG DANA BITI TATA“ pružili smo roditeljima i psihosocijalnu pomoć, te je važno istaknuti kako su na radionicama sudjelovali roditelji, bake, djedovi... iz cijele Hrvatske, a ne samo iz Zagreba.

8. O problemima samohranih očeva snimani su i dokumentarci, televizijski prilozi u kojima je sve jasno. Zašto nema zakonskih epiloga za te slučajeve?

Udruga je sudjelovala u snimanju tri filma koji govore o problemima u ostvarivanju ravnopravnog roditeljstva: “Tak kak je”, “Sine moj” i “Tata od formata”.

Dio naših institucija duboko je uronjen u rodnu ideologiju koja smatra da djetetu otac nije važan niti bitan. Prilikom donošenja mišljenja i odluka rukovode se promašenim mitovima, stereotipima i predrasudama. Posljedice takvog pristupa su da sudski postupci u kojima je sve jasno traju jako dugo na štetu svih uključenih, a posebno djece. Naša Udruga godinama predlaže da ravnopravno roditeljstvo na način da dijete provodi podjednako vremena s oba roditelja bude prva opcija sustava.

9. Zašto je važno upozoravati na ovakve situacije?

Manipulacija i otuđenje djeteta je oblik emocionalnog zlostavljanja i zato je važno upozoravati na ovakve situacije. Djeca koja ne viđaju jednog roditelja izložena su većem riziku poput nižeg samopoštovanja, veće anksioznosti, depresivnosti, impulzivnosti, osjećaju krivnje i srama te su više sklona ovisnosti, poput konzumiranja alkohola i droge.

10. Koja je vaša poruka?

Prenosimo poruku tate Željka iz Zagreba:

“Božićna poruka majkama od oca koji je tata od 17 do 20 h:

Drage majke, pokušajte za Božić zaboraviti ljutnju prema Vašim bivšim partnerima.

Za Božić ne hranite djecu mržnjom prema razdvojenom očevima.

Može se. Božić je vrijeme milosrđa, možete učiniti za djecu više od vanil kiflica.

Poklonite za Božić djeci očeve.”

Poruka naše udruge i mamama i tatama:

Ne uskraćujte djeci pravo na ljubav i brigu oba roditelja, ona vas vole i trebaju!

Omogućite im sretno djetinjstvo potičući ih na provođenje opsežnog vremena s drugim roditeljem i njegovim sudjelovanjem u svim aspektima djetetova života.

Djeca vas zbog toga neće manje voljeti.