Za ženu iz Susedgrada je kasno, pomozimo njenim supatnicama koje mole Boga da zaštiti barem djecu

Ona se htjela rastati. S četvero djece otići od muža koji je po riječima susjeda slobodno vrijeme provodio trčeći i trenirajući. Najvažnije mu je bilo kako izgleda. Bolesno ljubomoran, uhodio ju je i stalno provjeravao. Radila je dva posla, u trgovini, a prije toga bi očistila kafić. Već ga je htjela prijaviti, ali on ju je molio, nemoj, izgubit ću posao. Radio je kao policajac.

Ne dam ti rastavu, čuli su susjedi kako viče. Ubio je nju, pa sebe.

Čitam da su se supružnici posvađali, ili sukobili, i to je završilo ubojstvom i samoubojstvom. Koliko puta ste se posvađali? Jeste li se češće sukobljavali s vršnjacima u školi ili kasnije na radnom mjestu? Svađe i sukobi uobičajeni su u ljudskom životu. No ubojstvo nije svađa. Nisu se supružnici u Susedgradu posvađali, jer da jesu, danas bi bili živi.

Nisu se ni sukobili, jer da jesu, recimo oko skrbništva nad djecom, angažirali bi odvjetnike. Da su se sukobili vatrenim oružjem, ona bi njega pogodila metkom u potkoljenicu, a on nju u glavu. Ili rame. Ne. On je nju ubio. Jasno je tko je agresor, a tko žrtva. Ubojstvom žene kulminirala je još jedna priča o obiteljskom nasilju.

Ne, nije on bio miran muž a preko noći mu se pomračilo. Ubojstvu žene obično prethode godine zlostavljanja, često i nasilnički ispadi na poslu, na parkingu, u kafiću. Možda i desetljeća nasilja, jer nasilnici često odrastaju uz nasilnog oca, od koga se majka nije usudila pobjeći.

Žene ostaju iz raznih razloga, i zato što je samohranoj majci u Hrvatskoj najčešće nemoguće izdržavati četvero djece, pa i kad ustaje u 4 da očisti kafić prije redovnog posla. Razvod je mnogima luksuz i kad su svjesne da im je život ugrožen.

Ženi iz Susedgrada više nema pomoći. Ali na stotine žena širom Hrvatske pati u tišini, moleći Boga da od nasilnog muža zaštiti barem djecu. Koga zanima, lako će ih naći: znaju centri za socijalnu skrb, znaju župnici, znaju susjedi.

Životi tih žena i budućnost njihove djece ne ovise o čudu, broj mrtvih je opipljivo povezan s odlukama Vlade. Sličnih tragedija će biti još, pandemija teško utječe na mentalno zdravlje, pod povećanim stresom mnogi pucaju. Prvo stradaju najbliži, članovi obitelji koji ne nose pištolj. Znate da su nam tavani i podrumi puni oružja. Znate da nam je zemlja puna neliječenog PTSP-a. A vi ste ostavili žene da se same nose s tim, često bez ikakve zaštite, bez psihološke i financijske pomoći.

Treba nam sustav prepoznavanja i liječenja nasilnika. Naravno da su kolege policajca iz Susedgrada primijetili da s njim nešto ne štima, ali što su mogli učiniti, a da čovjek ne izgubi posao? Treba nam država koja će od osnovne škole učiti djecu kako prepoznati nasilne veze, zauzeti se za sebe i prijaviti obiteljsko nasilje. Država koja će nedvosmisleno stati u zaštitu žrtve, a ne šutke je tjerati da ostane u opasnom braku.

Premijer Andrej Plenković obećao je lani inicijativi #spasime da će otvoriti sigurne kuće u još šest županija. To nije učinjeno, provjerio je Faktograf. Nije niti trajno riješeno financiranje postojećih skloništa, mjesta u njima je premalo. Trebat će ih nažalost sve više. Od početka pandemije MUP je evidentirao 40 posto više prijava za obiteljsko nasilje, i to uglavnom kaznenih, dok opada broj lakših, prekršajnih, upozorila je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Puno je toga što možemo učiniti dok kućno nasilje postaje sve brutalnije, a teška zima tek dolazi.