Zagreb nije jedini! Međimurci dobili na natječajima za još devet gradova, ali postoji jedna ‘caka‘

Iako je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević glavni uzrok za fijasko Gradske plinare Zagreb - Opkrbe na natječaju HERA-e pronašao u "iracionalnoj" odluci novog opskrbljivača u Zagrebu, Međimurje-plina, da se natječe u glavnom gradu umjesto u Čakovcu i na drugim manjim tržištima te tako riskira da izgubi sve, rezultati spomenutog natječaja dokazuju upravo suprotno. Međimurje-plin ukupno je, uključujući i Zagreb, na natječaju HERA-e dalo ponude za 11 gradova i na čak njih deset pobijedilo s najnižom cijenom troška nabave plina, a samim time i najpovoljnijom ponudom, ali je, zbog propozicija natječaja, dobilo koncesiju samo za Zagreb. Međimurje-plin dalo je najbolje ponude u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Čakovcu, Bjelovaru, Križevcima, Samoboru, Ivanić-Gradu, Đurđevcu, Vrbovcu i Pitomači.

Upravo radi sprečavanja situacije da se na natječaju za 27 distribucijskih područja može dogoditi situacija da jedna tvrtka za sva područja ponudi najnižu cijenu i da najpovoljniju ponudu, pa bi sve koncesije dobio isti ponuditelj, HERA je u natječaj unijela dva osigurača. Svaka tvrtka može se prijaviti za svih 27 područja, može na svima dati i najbolju ponudu, ali može dobiti samo onoliko područja na kojima ukupno nema više od 20 posto svih potrošača u zemlji. Budući da u Zagrebu ima više od 20 posto od ukupnog broja potrošača u zemlji, Agencija je u natječaj unijela odredbu da će se prvo dodijeliti koncesija za Zagreb, pa na taj način tvrtka koja je osvojila najveće tržište ujedno i ispada iz igre za druge koncesije.

Čakovečki primjer

Znajući sve to, Međimurje-plin javilo se za 11 distribucijskih područja, uključujući i Zagreb, ponudivši najniže cijene, ne riskirajući pritom ništa, a kamoli sve, kako je ocijenio Tomašević. Da je, primjerice, kojim slučajem GPZO dao najbolju ponudu za Zagreb, Međimurje-plin dobilo bi koncesije za niz drugih gradova, jer je tako bio organiziran natječaj. Budući su prvo otvorene ponude za Zagreb, za koji su se natjecali samo GPZO i Međimurje-plin, a nakon što se pokazalo da je Međimurje-plin dalo bolju ponudu i dobio natječaj, čakovečka tvrtka ispala je iz natjecanja za ostale koncesije za koje se kandidirala, iako je imala najbolje ponude.

Tako je, primjerice, u Čakovcu, na "matičnom" tržištu Međimurje-plina, na natječaju HERA-e koncesiju dobio E.ON Plin iako je dao najskuplju ponudu, od 8,7 eura za megavatsat, a iz natjecanja su ispali ostali ponuditelji - Međimurje-plin, jer je dobilo Zagreb, i HEP Plin, zbog koncesije u Osijeku, iako su za Čakovec ponudili jeftinije cijene od E.ON Plina.

Na potpuni rizik, iz potpuno neobjašnjivih razloga, išao je GPZO prijavivši se samo na natječaj za Zagreb i izgubio sve.

- Nemam objašnjenja zašto se GPZO nije natjecao ni za jedno drugo distributivno područje osim Zagreba. Tako je odlučila Uprava, koja sada šuti o svemu, pa i o tome - rekao nam je predsjednik Sindikata distribucije plina i plinske tehnike Vlatko Kottnig. Moguće je, dodaje Kottnig, da su u Upravi GPZO-a procijenili da su im neka manja tržišta neisplativa, ali će prije biti da su, zaključuje našu sugovornik, sve karte stavili na Zagreb i izgubili sve.

Energo i Termoplin

Katastrofu koju je GPZO doživio na natječaju dodatno ilustriraju postignute cijene. Dok je GPZO propao na natječaju s cijenom od 10,2 eura po megavatsatu, riječki Energo, primjerice, kako bi osvojio matično tržište u gradu na Rječini dao je ponudu od 8 eura za megavatsat ili za 2,5 eura jeftiniju ponudu od E.ON Plina koji se također natjecao u Rijeci. Većina plinara išla je s ponudama od 8 eura ili ispod toga za megavatsat kako bi obnovila koncesije za svoje sredine i u tome su uglavnom uspjele. Drugim riječima, u GPZO-u su potpuno krivo procijenili i kretanje cijena na natječaju i konkurenciju.