Oko 4000 osoba s invaliditetom koje trenutačno koriste usluge osobnog asistenta, tumača znakovnog jezika ili videćeg pratitelja od 1. siječnja će, prema svemu sudeći, ostati bez te usluge, a osobni asistenti bez posla.
Od Nove godine, naime, na snagu stupa Zakon o osobnoj asistenciji, koji će prvi put uslugu osobnog asistenta propisati kao socijalnu uslugu koju redovito financira država. Do sada su se osobni asistenti zapošljavali po projektima, preko udruga, a novac za njihove plaće - koje za puno radno vrijeme iznose oko 650 eura - osiguravao se iz fondova EU-a ili preko Ministarstva socijalne politike.
Nečuveno
Projekti su imali točno određeno trajanje, nakon čega su se udruge ponovno javljale na natječaj i, ako bi im projekt bio odobren, dobivale novu tranšu novca za plaće.
Donošenjem Zakona osobni asistenti potpuno prelaze u ingerenciju države. Sam Zakon naišao je na salvu kritika od strane osoba s invaliditetom jer je u dobrom dijelu neosjetljiv za njihove potrebe, te i najteži invalidi mogu dobiti asistenta na najviše 11,42 sata dnevno, što znači da osobna asistencija ni izbliza neće postići svoj osnovni cilj - osiguravanje samostalnog života osoba s invaliditetom. Isto tako, bez asistenata ostaje većina osoba kojima roditelji ili partneri imaju status njegovatelja.
No, ni one osobe koje prema novom Zakonu imaju pravo na osobnog asistenta na to ne trebaju računati jer Ministarstvo socijalne politike nije napravilo ni osnovne pripreme za njegovu primjenu.
- Svim osobnim asistentima, prema Zakonu, sadašnji ugovori o radu završavaju 31. prosinca. Nakon 1. siječnja trebali su sklopiti nove, ovisno o broju sati asistencije koji je osobi s invaliditetom odobren. Prema našim saznanjima, još ni jedna osoba s invaliditetom nije dobila rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, što je nečuveno - ističe Nikola Ptić iz inicijative Osobni asistenti zajedno, tajnik Regionalnog industrijskog sindikata.
Traže im nove nalaze
Prema novoj proceduri, tumači Vesna Maćešić, predsjednica udruge Neuron koja osigurava osobne asistente za 26 osoba, sve osobe s invaliditetom trebale su pribaviti nove nalaze o Barthelovu indeksu (pokazatelj stupnja u kojem osoba može samostalno funkcionirati) od liječnika specijalista i novi nalaz vještačenja ako im je posljednji stariji od 2016. godine te sve to predati područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), nekadašnjim centrima za socijalnu skrb.
Oni su pak trebali formirati posebne komisije koje će pregledati dokumentaciju, izaći na teren i izdati rješenja o osobnoj asistenciji.
- Liječnici specijalisti, kao ni Jedinstveno tijelo vještačenja, jednostavno nisu mogli u tako kratkom vremenu obaviti sve potrebno i svima izdati nalaze. Komisije, u kojima uvijek treba biti i jedan predstavnik udruge ili ustanove, formalno su osnovane prije koji mjesec, ali, koliko mi je poznato, još nemaju ni jasne upute kako i što činiti.
Ja sam, primjerice, imenovana u četiri komisije i još me ni jednom nisu zvali, nismo donijeli ni jedno rješenje - tumači Maćešić, koja ne zna što će nakon 1. siječnja: udruga nema novca da osobnim asistentima isplati plaće za siječanj. Neke su udruge navodno već obavijestile svoje asistente da im nema druge nego da se s Novom godinom prijave na burzu.
- Na terenu je potpuni kaos, u centrima ne znaju što činiti, osobni asistenti i osobe s invaliditetom žive u neizvjesnosti. Nitko nema nikakve informacije, svi moji korisnici predali su zahtjeve još u listopadu, odmah nakon početka formiranja komisija, no ni mi ni zaposlenici u centrima ne dobivamo informacije što sada. Na moj mail iz listopada još nitko nije odgovorio. Ne vidim drugo rješenje nego da Ministarstvo hitno donese odluku o odgodi primjene Zakona - kaže Maćešić.
Majka Mateje Romić (28), mlade žene iz Smokvica kraj Zadra koja je s 15 godina stradala u teškoj prometnoj nesreći te je potpuno nepokretna i ne govori, jučer je od socijalne radnice dobila informaciju da bi "nakon Nove godine trebali dobiti uputstva kako odobravati osobnu asistenciju".
- Nakon Nove godine će dobiti uputstva, a na Novu godinu novi Zakon stupa na snagu! Pa što će biti s nama? Strava me hvata od same pomisli da bi Matea mogla ostati bez svoje asistentice Marine. Ona je mojem djetetu jedini prozor u svijet, jedina prijateljica, jedina koja joj priča o životu izvan naše kuće, izvede je na kavu, makne ju od mene s kojom je osuđena biti 24 sata na dan - očajna je mama Tina Romić.
Ako joj 1. siječnja istekne ugovor o radu, Marina neće imati druge opcije nego se prijaviti na burzu i prihvatiti drugi, ponuđeni posao. Mama se to i ne usudi reći Matei.
Jednaka sudbina čeka i drugu Mateu (27) iz Solina, koja je s 12 godina preživjela strujni udar dok se tuširala. Danas je svega svjesna, ali ne govori i potpuno je nepokretna. Već je jednom ostala bez osobnog asistenta kojeg je obožavala, jer je došlo do prekida isplate novca u koroni te je mladić otišao u Njemačku kako bi preživio. I sa sadašnjom asistenticom je kliknula.
- Kao da nije dovoljno što će joj se, zbog novog Zakona, prepoloviti broj sati asistenta, sada je izvjesno da bi mogla potpuno ostati bez svoje asistentice. Horor je tako nešto činiti djeci, ne znam što da radimo. Jednostavno ne znam - kaže njezina mama Jelena Lončar.