ZAŠTO OD VELIKOG POSLA NEĆE BITI NIŠTA Kako je dokument iz 2017. godine iskorišten protiv SAD-a u propaloj kupnji aviona od Izraela

Sada kad je gotovo izvjesno da od kupnje aviona F-16 Barak od Izraela neće biti ništa, otvara se pitanje političke odgovornosti jer posao koji se smatrao gotovim nije realiziran.

Pojedini oporbeni čelnici već galame kako ministar obrane Damir Krstičević, ali i premijer Andrej Plenković moraju podnijeti ostavku. Doduše, ne argumentiraju za što su oni krivi, ali dobro. Oporbi je zadatak da pronalazi slabe točke vlasti i traži ostavke. Premijer Plenković dosad se tek površno osvrnuo na pitanje povjerenja u ministra začudivši se da ga se to uopće pita jer “Damir iza sebe ima stečevinu, a cijene ga vojnici i hrvatski birači”. No, to je bilo prije više od dva tjedna kada je sretan završetak sage s avionima još imao izgleda. Pitanje je kakvo je njegovo mišljenje danas?

Kohorstova poruka

Krstičević i krug ljudi oko njega duboko su svjesni pokretanja njegove političke odgovornosti zbog propasti ovog posla. Stoga od trenutka kada je otkriveno da je sklapanje ugovora zapalo u probleme traje uvjeravanje nacije da je Hrvatska u ovom slučaju kolateralna žrtva, da je sve to pitanje odnosa SAD-a i Izraela, a da bi zadnjih dana sve eskaliralo do te mjere da se SAD optužuje za izdaju vjernog saveznika Hrvatske. Odbacivanje svake političke odgovornosti traje više od 20 dana, od trenutka kada je američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst kazao da SAD dvije godine Izraelu i Hrvatskoj objašnjava koji tehnički uvjeti moraju biti ispunjeni da bi Izraelu bila dozvoljena prodaja aviona. “Izrael je bio svjestan toga, Hrvatska je bila svjesna toga”, poručio je Kohorst. U proteklih 20 dana ni ministar Krstičević, ni premijer Plenković, a ni predstavnici vojnog vrha nisu jasno odgovorili na puno puta jasno im postavljeno pitanje: “Da li već dvije godine znate za američke uvjete za prodaju zrakoplova”. Kao odgovor nudi se dokument iz rujna 2017. koji je State Department poslao Izraelu.

Glavni argument

Njega Krstičević i članovi Povjerenstva za izbor borbenog aviona navode kao glavni argument da su SAD dale dozvolu za prodaju Baraka Hrvatskoj. No prvotno je dokument imao puno blaže značenje da bi s eskalacijom krize ono evoluiralo. Ministar Krstičević tako 7. prosinca poručuje da je vlada SAD-a dala dopuštenje da Izrael može nuditi F-16 Hrvatskoj: “Mi taj dokument imamo”. Istoga tog dana i MORH u službenom priopćenju navodi: “SAD su dokumentom dale pristanak Državi Izrael da može Hrvatskoj nuditi izraelski višenamjenski borbeni avion F-16”. Nema ni govora da je riječ o dozvoli za prodaju. No, četiri dana poslije dokument postaje puno važniji. “Imamo dokument Vlade SAD-a da Država Izrael može nuditi zrakoplov koji je nama potreban i da Država Izrael može i prodati taj zrakoplov Republici Hrvatskoj”, izjavljuje Krstičević i poručuje da je riječ o dokumentu kojima SAD službeno odobrava prodaju Baraka Hrvatskoj. To bi značilo da je Izrael prije otvaranja natječaja, u listopadu 2017., ishodio dozvolu američkog Kongresa i State Departmenta za prodaju aviona. Onda se postavlja pitanje zbog čega State Department pokreće taj isti proces u prosincu 2018. ako je dokument već ishođen. Osim toga, ako je taj dokument dozvola za prodaju Hrvatskoj, zbog čega se konstantno ističe da je odgovornost Izraela “da konačno odobrenje za prodaju dobije od Vlade SAD-a”? I prije nekoliko dana šef Povjerenstva za odabir aviona, brigadir Davor Tretinjak, te članovi Povjerenstva, brigadir Željko Ninić i bojnik Christian Jagodić, na tri televizije su objašnjavali da je to dokument kojim SAD odobravaju Izraelu prodaju. I tako je jedan dokument u samo nekoliko dana od dokaza kojim se Izraelu dozvoljava javljanje na natječaj postao dozvola za prodaju. Jasno je i zašto. Ako su SAD dale dozvolu za prodaju još lani u rujnu, gotovo je nemoguće dokazati političku odgvornost bilo ministru, bilo premijeru.

Ulaganja

Usto, zanimljivo da je izborom izraelske ponude u proljeće ove godine u javnosti nestala komunikacija o izraelskim investicijama u Hrvatsku na ime kupnje aviona. “Procjene govore o potencijalu otvaranja 800-900 radnih mjesta s više od 4 mlrd. kuna izvoznih prihoda u sljedećih desetak godina. Nijedan projekt dosad nije imao potencijal ostvariti toliki gospodarski rast kao nabava aviona”, govorio je u ožujku Krstičević. Od tada do danas više ni riječi o tome koja su to izraelska ulaganja dogovorena, a u Ministarstvu gospodarstva su molili da ih ništa ne pitamo oko toga.