ZAŠTO VLADA UPORNO ODBIJA POVEĆATI KOEFICIJENTE? Analizirali smo četiri ključne točke u pregovorima Vlade i sindikata

Sindikati inzistiraju na povećanju koeficijenata, dok premijer Plenković uporno inzistira na povišici kroz dodatke na plaće. Jutarnji odgovara na 4 ključna pitanja u sporu “koeficijenti protiv dodataka”.

1. Zašto sindikati inzistiraju na koeficijentima?

- Vrlo jednostavno - zato što je to za nastavnike financijski povoljnije nego povećanje plaća kroz dodatke, posebno na duge staze. Plaća nastavnika umnožak je osnovice i koeficijenta složenosti posla. A tek se potom tom umnošku pribroje dodaci.

Evo primjera. Ako je osnovica 100 kuna, koeficijent 2,00, a dodatak 10 posto - plaća iznosi 220 kuna. Ako se samo nastavnicima koeficijent poveća za 6,11%, a dodaci ostanu isti ili rastu jednako kao i svim ostalim radnicima u javnom i državnom sektoru, učitelji će biti relativni “pobjednici” - njihova plaća iznosit će 233,44 kune. Dakle, bit će 13,44 kune veća od plaća njihovih kolega iz drugih javnih službi. A sada još važnija stvar.

Kako osnovicu plaće sve Vlade često podižu u vrijeme dobrog punjenja državnog proračuna, učitelji bi povećanjem koeficijenata bili još veći “pobjednici” na duge staze. Recimo da se osnovica sa 100 kuna poveća na 150, a koeficijenti i dodaci ostanu isti, nastavnici bi imali plaću 350,16 kuna, a njihovi kolege iz drugih službi 330. Dakle, učiteljima bi se plaća povećala i u apsolutnom iznosu (s 233,44 na 350,16 kuna), ali i u relativnom odnosu na kolege iz drugih službi (za 116,72 naspram 110 kuna). Svakim daljnjim povećanjem osnovice u javnom sektoru učitelji bi u usporedbi s kolegama iz drugih službi bili sve izraženiji “pobjednici”.

2. Zašto traže baš 6,11 posto?

- Žele izjednačavanje s asistentima na fakultetima. Koeficijent za učitelja iznosi 1,325, a početni asistenta 1,406 - dakle, razlika iznosi tih famoznih 6,11%. Sindikati smatraju da bi bilo fer izjednačiti početnu poziciju mladog učitelja i friškog asistenta - jer imaju istu stručnu spremu, možda su čak zajedno studirali i diplomirali.

3. Zašto premijer uporno ne pristaje na povećanje koeficijenata - iako bi mu to možda bilo politički mudrije rješenje?

- Iako se povećanje plaća kroz dodatke regulira izmjenom temeljnog i/ili granskog kolektivnog ugovora nakon pregovora sa sindikatima, a koeficijente Vlada može mijenjati jednostrano i kada god uredbom, premijer svejedno inzistira na dodacima. Premda bi učitelje mogao “preveslati” tako da im sutra uredbom poveća koeficijente za 6,11% i tako okonča štrajk, a poslije - ako se baš zainati - isto tako uredbom smanji, Plenković ne želi dirnuti u koeficijente kako ne bi otvorio Pandorinu kutiju.

Naime, baš zato što Vlada to može učiniti lako i odmah, sutra bi veće koeficijente mogla zatražiti bilo koja javna služba. Usto, Plenković inzistira na dodacima i zato da dokaže autoritet, jer bi se sada, nakon pet tjedana štrajka, svako popuštanje tumačilo kao njegov politički poraz. U sličnoj “slijepoj ulici” su i sindikati sa svojim inzistiranjem na koeficijentima.

4. Kakav je utjecaj dodataka i koeficijenata na izračun mirovine?

- Jednak. Stvar je za Jutarnji pojasnila Višnja Stanišić iz Radničkog sindikata HZMO-a koja je velik dio radnog vijeka provela na izračunu mirovina. Ukratko, kaže da je za izračun mirovine potpuno svejedno je li ukupna bruto plaća nekog radnika bila zbroj osnovice i dodatka, ili osnovice, koeficijenta i dodatka, ili samo osnovice i koeficijenta. Sve to ulazi u formulu za izračun mirovine. Za razliku od radničkih naknada - primjerice, za prijevoz ili topli obrok.